Ako netko za dostavu informacija traži više od 6000 eura, nije riječ o trošku, nego o namjernom sprječavanju smisla i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama, odgovorila je na naš upit odvjetnica Anđelka Kasum, vezano za visoki iznos računa koji je Hrvatski skijaški savez početkom ove godine isporučio nezavisnom gradonačelniku Oroslavja Viktoru Šimuniću. On je, naime, bio zatražio uvid u financijske podatke na zahtjev predan na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama.
Alat za građane da drže vlast pod kontrolom
Kako naglašava odvjetnica, smisao tog zakona je osigurati otvorenost i javnost rada tijela javne vlasti te omogućiti građanima kontrolu nad trošenjem javnog novca i donošenjem odluka. Ostatak njenog odgovora, kao i konkretne upute građaniam za korištenje prava iz tog zakona donosimo u nastavku:
To je jedan od temeljnih demokratskih alata. Pravo na pristup informacijama nije administrativna procedura, nego jedan od rijetkih alata kojim građani stvarno mogu držati vlast pod kontrolom. Bez tog prava javni novac se troši iza zatvorenih vrata. S njim, svaka odluka – od lokalne ceste do milijunskih ugovora – može biti predmet provjere. Upravo zato ono često otkriva ono što bi inače ostalo skriveno.
To pravo ne služi samo da bi građani “saznali nešto”, nego da bi mogli postaviti pitanje – tko je odlučio, zašto i s kojim novcem. A možda još važnije – sama mogućnost da će netko tražiti dokumente djeluje preventivno. Jer kad znate da vas netko može pitati, teže je donositi odluke koje ne možete objasniti.
Zato Zakon o pravu na pristup informacijama izričito propisuje da se pristup informacijama ne naplaćuje, osim u visini stvarnih materijalnih troškova (čl. 19.), i zato pravo ima svatko – bez obveze da obrazlaže zašto traži informacije (čl. 18.). Ideja je ukloniti prepreke, a ne stvarati ih.
Pročitajte više: Tražio je uvid u račune Skijaškog saveza, poslali mu račun na 6000 eura!? Sada su u pritvoru
“Teško je zamisliti čime bi se opravdao trošak od 6000 eura”
U tom kontekstu, teško je uopće zamisliti čime bi se opravdao trošak od nekoliko tisuća eura, osobito kada se informacije traže u digitalnom obliku, gdje su stvarni troškovi očito minimalni ili nepostojeći. Određivanje takvog iznosa ima jasan cilj – odvraćajući efekt, odnosno da podnositelj zahtjeva odustane.
Pravo na pristup informacijama ima doslovno svatko, bez ikakve obveze da obrazloži svoj interes.
Jednako tako, informacije se ne traže samo od ministarstava i državnih tijela, nego od svih koji djeluju u javnom interesu – uključujući gradove i općine, škole, bolnice, agencije, ali i pravne osobe koje koriste javni novac ili imaju javne ovlasti, poput saveza i sličnih organizacija.
Konkretno, mogu se tražiti postojeće informacije koje su nastale u njihovom radu, primjerice:
– ugovor kojim je grad angažirao izvođača za određeni projekt ili dao u zakup javnu površinu
– koliko je neka institucija potrošila na vanjske usluge, savjetnike ili marketing
– putni nalozi i troškovi službenih putovanja dužnosnika
– popis dodijeljenih potpora, donacija ili subvencija i kome su isplaćene
Ono što je važno jest da tijela javne vlasti nisu dužna izrađivati nove informacije. Ne moraju raditi analize, tumačiti propise, davati savjete niti odgovarati na pitanja u smislu “zašto ste nešto napravili”. Dužna su omogućiti pristup onome što već postoji, a upravo se u tim dokumentima često nalaze odgovori.
Jednostavna procedura za pdonošenje zahtjeva
Procedura je jednostavna. Zahtjev se može poslati u bilo kojem obliku, bez posebne forme. Javno tijelo mora odgovoriti u roku od 15 dana, uz mogućnost produljenja za dodatnih 15 dana u složenijim slučajevima.
Pristup se može ograničiti samo u iznimnim situacijama, primjerice ako je riječ o poslovnoj tajni ili zaštiti drugih zakonom zaštićenih interesa, pri čemu se mora provesti test razmjernosti i javnog interesa – odnosno procijeniti prevladava li potreba za ograničenjem ili pravo javnosti da zna.
Ako tijelo ne odgovori, odbije zahtjev ili, kao u ovom slučaju, postavi nezakonitu prepreku poput nerazmjernog troška – podnositelj zahtjeva ima pravo žalbe Povjereniku za informiranje, koji može naložiti dostavu informacija.
Zaključno za ovo pitanje ističem da svaki pokušaj da se ovo pravo učini financijski ili proceduralno nedostižnim zato nije samo pravni problem, nego i ozbiljan demokratski problem.
Foto: Privatna arhiva, screenshot, Canva
