Kada danas pogledam svoj profesionalni put, ne vidim samo godine rada u školi. Vidim generacije djece koje su prošle kroz moju učionicu. Vidim roditelje koji su tražili odgovore, podršku i razumijevanje. Vidim male i velike životne priče koje su me oblikovale.
Radeći 44 godine u školi spoznala sam da nijedna generacija nije ista. Djeca su se mijenjala. Mijenjali su se roditelji. Mijenjalo se društvo, način života, potrebe i izazovi.
Djeca trebaju povezanost i razumijevanje
Nekad su djeca više šutjela. Danas se osjećaju snažno, reagiraju brzo i traže objašnjenja. Nekad se od djece očekivala poslušnost. Danas više nego ikada trebaju povezanost, razumijevanje i emocionalnu sigurnost.
Spoznavši to i ja sam se tijekom svih tih godina mijenjala. Učila sam slušati drugačije. Prilagođavala sam metode poučavanja novim generacijama. Tražila načine kako doprijeti do djece koja odrastaju u svijetu potpuno drugačijem od onoga u kojem sam odrastala ja i njihovi roditelji.
Djeca su me naučila da ne trebaju savršene roditelja i odrasle osobe. Trebaju osobe koje ih vide. Koji znaju postaviti granice, ali i pružiti sigurnost. Koji razumiju da iza svakog ponašanja stoji emocija i potreba.
Pročitajte više: Djeca pred kamerama: Što se krije iza stalnog snimanja i dijeljenja privatnog života?
Nemojte težiti savršenom roditeljstvu: Djeca će pamtiti kako su se osjećala
U svom radu sve više sam se usmjeravala na emocionalni razvoj djece, podršku roditeljima i važnost odnosa u obitelji. Dodatno sam se educirala kao NLP i Mindfulness coach, Wingwave coach i Point of You practitioner, jer sam željela bolje razumjeti ne samo djecu nego i roditelje koji se danas često osjećaju umorno, preplavljeno i nesigurno.
Iz tog iskustva nastala je i moja knjiga „Mišica Mi priča o emocijama“, jedinstven spoj priče, bojanke i kartica koje pomažu djeci i roditeljima razvijati emocionalnu pismenost kroz igru, razgovor i povezanost.
Danas, nakon svih tih godina, moja poruka roditeljima je jednostavna: Ne težiti savršenom roditeljstvu, jer nisam upoznala savršene roditelje. Djeca neće pamtiti jeste li sve napravili savršeno. Pamtit će kako su se osjećala uz vas. Pamtit će trenutke kada ste ih slušali. Trenutke kada ste ih pokušali razumjeti. Pamtit će roditeljski dom kao sigurno mjesto kada im je bilo teško.
Pogriješit ćete sigurno, jer svi smo griješili, ne strahujte od pogrešaka. Djeca ne poznaju savršene roditelje. Njima su potrebni stvarni, prisutni roditelji koji uče, rastu i vole. Najvažniji trag koji ostavljamo djeci nije u riječima koje govorimo, nego u odnosu koji gradimo s njima, a upravo taj odnos može mijenjati generacije.
S ljubavlju,
Branka Kamenečki Orlić
Autorica je profesorica, edukatorica, motivatorica, vlasnica JoyfulLife centra, autorica slikovnica i knjiga.
