Maja Mesić je finalistica u kategoriji Mikro poduzetnice godine, ono što ju je istaknulo među drugim poduzetnicama je njezina neobična poslovna priča. Osnivačica je brenda Boya koji se bavi proizvodnjom suhe, voštane pastele za crtanje, bojanje i slikanje. U gradu Korčuli, gdje ima vlastiti dućan, proizvodom oduševljava djecu i turiste.
Povezano: Objavljene ovogodišnje finalistice projekta Nagrade najboljim poduzetnicama
Kako je nastala Boya?
Pokrenula ju je iz vrlo jednostavnog razloga ne znajući uopće u što se sve upušta. Po struci je industrijski dizajner, završila je Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, sa završenom Školom primijenjene umjetnosti (odjel grafike) estetika, crtanje, oblikovanje predmeta i funkcija.
“Od malena sam sam voljela modeliranje i crtanje. Kao dizajnera uvijek su me ‘vukla’ revolucionarna i apsolutna rješenja, nikad me nije interesiralo kozmetičko redizajniranje proizvoda. Uvijek sam željela funkciju i predmet koji u suradnji sa korisnikom odrađuje neku funkciju ogoliti do srži”, objasnila je Maja i upravo to se dogodilo s Boyom.
Alat za crtanje
Dizajn Boya, tada se zvala Alatka (mali alat), napravila je još na fakultetu. Prije otprilike 13 godina inicijalno za natječaj koji je raspisao TOZ, Penkala trećeg milenija, međutim svoju ideju na kraju nikad nije poslala na natječaj. Boye, pribor za crtanje, u početku su realizirane tek kao glineni model čekale su svoje vrijeme i Majin završetak studija. “Kao i svaki dizajner maštala sam o vlastitom studiju i dizajniranju predmeta za razne tvrtke. U tu ideju pothvatu o realizaciji vlastitog proizvoda se još nije uklapao pa sam ideju za Boye željela prodati”, iskrena je.
Moj početak poduzetništva
Nikako joj nije uspijevala prodaja Boye, a ističe da nije tada shvaćala da za Boyu očito postoje drugačiji planovi.
“Kada sam 2008. godine za njih osvojila Red Dot nagradu, koja je najprestižnija svjetska dizajnerska nagrada, na neki način isto što je i Oscar za film odlučila sam ih sama realizirati. I tako počinje moja priča o poduzetništvu.”
Četiri godine su joj trebala kako bi postavila svoju malu “hand made” proizvodnju. Dvije godine je radila na recepturi za Boye, imala je ideju s kakvim bi materijalom voljela crtati i bojati pa je započela svoje istraživanje. “Zvala sam i kontaktirala razne ljude, kemijske inženjere, recepture itd. Sa nekim pitanjima je išlo teže, a sa nekim lakše”, rekla je.
U početku je imala svega nekoliko nijansi boja koje je potom trebalo testirati na teške metale i toksičnost i ovdje su se javili prvi značajniji financijski izdaci.
“Financirala sam se iz raznih dizajnerskih „fuševa“ te sam dva puta dobila poticaj Razvojne agencije grada Zagreba (cca. 7.000,00 kn) i Nagradu Izvorno Hrvatsko (40.000,00 kn) koje su mi itekako bile vjetar u leđa. Nakon što sam imala recepturu i smjesu za Boye izradila sam sama silikonske kalupe kako bi mogla napraviti što bolji model, prototip svoga proizvoda te konačno vidjeti kako on zaista funkcionira, a ne samo kroz glineni model. Bila sam i više nego zadovoljna”, ispričala je.
Četiri godine rada za jedan poziv?
Uslijedila je potraga za sustavom proizvodnje koja je također trajala dvije godine. Naime, radi asimetričnog oblika Boye se nisu mogle proizvoditi na način kao što se proizvode ostale pastele koje su valjkastog oblika i čiji je način proizvodnje puno jednostavniji jer je i kalup jednostavniji. Ustrajna da ostvari svoju ideju obilazila je alatnice, ljevaonice, strojare. “Nailazila sam na mnoge probleme, rješenja, pa opet probleme. Ritam realizacije je bio tri stepenice gore dvije dolje”, objasnila je Maja.
No, nakon dvije godine imala je mali poluautomatski stroj koji je bio prenamijenjen za lijevanje Boya iz razloga što je izvorno proizveden za nešto apsolutno drugačije. “Četiri godine nakon, u studenom 2012. godine ostvarila sam prvu suradnju sa jednom trgovinom u centru Zagreba i stavila u prodaju prvih pet pakiranja. Bilo je to Basic pakiranje (žuta, crvena, plava i crna). Činilo mi se da se četiri godine rada, truda i iščekivanja svelo na jedan ili niti jedna poziv, odnosno na sljedeću narudžbu vlasnice spomenutog dućana. To je bio prvi pravi test hoće li moj proizvod biti prepoznat i kojom brzinom će biti prepoznat”, iskreno je ispričala. No Maja dodaje: “Nova narudžba je uslijedila nakon dva dana i tako je krenulo.”
Danas ima vlastiti dućan u gradu Korčuli u kojem se prodaje isključivo Boya, 20 različitih nijansi te preko 25 različitih proizvoda. Nedavno je ostvarila novi sustav, odnosno strojeve na kojima je bila ustrajna kako bi poveća proizvodnju. S novim strojevima proizvoda dnevna količina je skočila sa 300-400 komada u danu na 3500-4000 u 8 sati. No, važno je da je sustav siguran što je najbitnije kod izvoza proizvoda.
Boya je i mene odgojila
Iako je ona ta koja je pokrenula posao, na neki način smatra da je i on nju odgojio. “Kao i svakom drugom poduzetniku i meni su putem bile servirane razne teže i lakše situacije koje sam morala riješiti. Smatram da su moje vještine i talenti snalažljivost, mogućnost sagledavanja određenih poslovnih situacija sa svih strana, organizacija logistike poslovanja koja uključuje sve”, objasnila je.
Ističe kako je za nju važno promišljanje o pozicioniranju Boya kao proizvoda, redoslijed investiranja, odnosno prioriteta koji će donijeti rast i nova zapošljavanja. Maja se nada kako će to u konačnici dovesti do skladnog tima ljudi s kojima će biti zadovoljstvo raditi.
Zašto njezin tim dobro funkcionira? “Smatram da je to faktor ljudskosti koji imam u odnosima prema zaposlenicima, klijentima i partnerima”, zaključila je.
Foto: Privatna arhiva, Instagram, Martina Cvek
