Irena Holjevac još je tijekom studija na Fakultetu organizacije i informatike znala da je IT ono čime se želi baviti, a frontend ono u čemu se želi realizirati.
Nakon završetka studija tražila je tvrtku koja bi prepoznala njene sklonosti i kvalitete te u kojoj bi se mogla poslovno razvijati.
“U početku mi nije išlo lako s obzirom da sam, iako sam bila uistinu entuzijastična u vezi svog odabira, podbacila u prezentiranju na intervjuima“, prisjeća se početaka.
U Serengeti je privukli ljudi i opis posla
Isprva je radila u developmentu istovremeno učeći o novim frontend tehnologijama.
“Nakon otprilike dvije godine rada u developmentu, vidjela sam da su mi prilike za razvoj dosta slabe jer sam uglavnom radila na održavanju postojećih web stranica. Znala sam da to nije nešto što će se brzo promijeniti, a isto tako sam znala da želim nešto drugo”, govori Irena.
Netom prije nego je poslala prvu prijavu za posao, na LinkedInu ju je kontaktirala rekruterica jedne male domaće IT firme kojoj je trebao React developer, a nekoliko dana poslije nje i druga, iz Serengetija.
“Kod prvih je došlo do nekog zastoja u procesu, a u drugoj su me privukli ljudi i opis posla pa sam odlučila doći u Serengeti”, govori Irena.
Pročitajte više: Žene na vodećim pozicijama u IT-u: kako Serengeti ruši stereotipe industrije?
Prilika za usavršavanje
U Serengetiju je od prošle godine, a ondje radi kao Mid frontend developer.
“Onboarding proces je bio super, prvo su me iznenadili pokloni dobrodošlice, bila je puna kutija nekih stvarčica, čuvam ju na ormaru, šarena je kao kameleon”, prisjeća se.
Nakon upoznavanja s internim projektima, svidjelo joj se što je imala vremena usavršavati se i pripremiti za projekt i klijenta za kojeg će raditi: “Kad mi je trebao neki novi izazov, taman se pojavio klijent kojem je trebao developer mog profila”.
Irena smatra kako je na početku uvijek dobro uložiti malo više napora dok stvari ne sjednu na svoje mjesto “onda kasnije možete s užitkom raditi. Sada mi je profesionalno okruženje poznato, poznajem više ljudi i bolje se poznajemo što duže surađujemo”.
Ističe kako je biti developerica izazovno i dinamično, a projekti su zanimljivi i svrsishodni: „Najbolji dio je što nakon malo težih situacija shvatite koliko ste toga naučili i razvili se, a da prvotno toga niste bili ni svjesni“.
Poticajni način rada – agilni razvoj
Irena govori kako je glavna zadaća Mid frontend developera napraviti funkcionalnim jedan dio web aplikacije ili web stranice. Nekad je to neki novi dio, a nekad se popravlja nešto postojeće što ne radi dobro ili ne izgleda dobro.
“Ostalo ovisi od projekta, ako je veći projekt senior developer setira cijeli projekt i dalje donosi odluke o razvoju. Kod manjih projekata često Mid developer brine o cijelom razvoju, ali uvijek se zna tko je osoba koja vodi projekt. Kad se završi neka cjelina, kod se spaja s glavnom granom koda i to tako da stariji developer pogleda kod i eventualno zatraži neku promjenu koja spada u bolju praksu. Taj način vođenja projekata jako je dobar, kako za kvalitetu projekta, tako i za usavršavanje članova tima. Sve su to poticajni načini koji se danas nazivaju agilnim razvojem“, pojašnjava Irena.
Tipičan radni dan započinje kratkim sastankom tima. Na sastanku prođu tko na čemu radi i ima li nekih pitanja za ostale članove tima ili se možda susreću s nekim problemima. To je, kaže Irena, odličan način razmjene informacija i savjeta. Ostatak dana svatko radi svoj dio posla, a po potrebi se još pojedinačno dogovaraju ili čuju.
Fleksibilnost u organizaciji radnog vremena
Irena radi na daljinu odnosno iz udobnosti vlastitog doma.
“Jedno vrijeme sam odlazila u ured i to mi je bilo u redu, međutim od pojave korone stalno radim od kuće i na to sam navikla“, govori i dodaje kako to ima svojih prednosti, ali i mana – fleksibilnost da možete obaviti nešto drugo, osvježiti misli i onda se vratiti poslu je odlična, ali nedostatak je što izgleda kao da stalno radite.
Pročitajte više: Jelena Adrović Krčmar: “Birala sam poslove prema mogućnostima napredovanja, a ne sigurnosti”
Izazov kao korisno iskustvo
Izazova u njenom poslu ne nedostaje, ističe Irena.
“Toliko ih je da ponekada poželim raditi neki dosadni posao. Srećom, takva ideja brzo nestane. Ipak, jedan od najvećih izazova bio mi je prvi projekt u Serengetiju”.
Zaposlena kao React mid-developer, nakon mjesec dana rada s Angularom počela je raditi na projektu za klijenta kojem je trebalo napraviti aplikaciju za upravljanje skladištem. Osim što joj je glavna tehnologija bila nova i zahtjevnija od prethodne, paralelno je učila i druge.
“Bio je veliki izazov raditi na razvoju aplikacije, a ne web stranice kao ranije. Uz to, nalazila sam se i kod novog poslodavca i na kompletno drugačijem projektu. U konačnici, ovo je bio jako zanimljiv projekt i koristan kao krajnji proizvod, a iskustvo odlično i jako korisno”, napominje.
Development nije samo posao, nego stil života
Irena je mišljenja da development nije samo posao, nego stil života.
“Postoje faze kad su rokovi kratki i stvarno se puno radi, naporno je i stresno. Neovisno o tome, u ovoj branši se stvari stalno mijenjaju, nešto zastarijeva, neke nove funkcionalnosti se dodaju u postojeće tehnologije, nastaju nove tehnologije i slično. Ako želite biti dobri u svom poslu, sve to treba pratiti, a što ste stariji po rangu, tim više”.
Stoga i u slobodno vrijeme uvijek nešto čita, istražuje, sluša i gleda, a ako joj u nečemu nedostaje iskustva, a odgovorna je osoba, onda posebno radi na svom razvoju.
Kad je prihvatila izazov i ponuđenu poziciju Mid developera, posao joj je bio prioritet. Iako se uvijek trudila tri, četiri puta tjedno odraditi fizički trening, trenutno je to dva puta tjedno.
Svako iskustvo je korisna lekcija
“Tijekom karijere, znao mi se dogoditi takav pritisak i stres, da sam bila u fazi, kako se popularno kaže, da nisam znala gdje sam. Znala sam doći u situaciju da bih gledala u kod kao da su neki čudni stringovi na arapskom. Nerado se toga prisjećam, ali to je sve škola kroz koju sam prolazila, a sada sam naučila lekciju – stres nije dovoljno samo na vrijeme prepoznati, na to prepoznavanje treba odgovarajuće i reagirati. Nikome nećemo biti od koristi ako se dogodi burnout – naprotiv, štetu nanosimo i sebi i okolini“, smatra Irena.
Trenutno radi u tehnologiji koju najbolje poznaje i to joj odgovara. Vrlo rijetko se dogodi da radi više od 8 sati dnevno. Nekad se osjeća kao da nije dovoljno napravila pa radi više, a nekad je nešto zanima pa si da oduška i radi sporije, pa ostane dulje.
“Posao je takav da mu se treba posvetiti, ali je zanimljiv pa vrijeme brzo prođe. Trenutno nema potrebe da radim više od osam sati, ali kad mi je gušt, nekad to ipak napravim”, govori Irena.
Pročitajte više: Elvira Pećnik iz King ICT: Od studentice s djecom do IT-evke s diplomom iz ekonomije
IT industrija zanimanje je budućnosti
Irena je mišljenja kako su IT i inženjerstvo općenito nešto što će uvijek biti cijenjeno, bez obzira o kojem području se radi. Mladima koji svoju karijeru žele graditi u tom smjeru poručuje kako je biti inženjer zanimljivo i izazovno, a za posao se neće morati boriti, posla za inženjere će biti. Osim toga, voljet će to što rade, to je velika stvar. Uz to, danas postoji cijeli niz novih zanimanja, često povezanih s IT-em.
“Dakako, mladi se trebaju školovati, a mislim da uz školovanje treba razviti znatiželju, raditi neke mini projekte, istraživati stvari, da to ne bude obaveza, nego način zabave i učenja. Mi ljudi skloni smo navikama i ako svjesno biramo kvalitetne načine zabave, razmišljanja i ponašanja to će nam ući u naviku i još više ćemo uživati radeći svoj posao”, ističe Irena.
Yoga i karate „ispušni ventili“
Zbog vremena koje provodi sjedeći i tip posla koji radi, yoga i karate su joj idealne aktivnosti.
“Yoga mi je dala jedan drugi pogled na život, a pogotovo učiteljska škola yoge. Osim fizičkog vježbanja uključuje i mentalno, što je u današnje vrijeme i poslove pojačanog stresa jako bitno. Slobodna sam reći da je ovo najbolja vrsta treninga za sjedilački posao i svima bih preporučila da pronađu vremena za to”, govori Irena.
Karate joj isto puno znači, a iako trenutno pauzira, karate ju je naučio da ne odustaje: “Tamo je borba za život, koliko god teško bilo i koliko god ti netko radio pritisak, ne odustaješ – boriš se i dalje”.
Ostali “ispušni ventili” su joj šetnja, kava te vožnja bicikla koju smatra relaksirajućom i korisnom.
Foto: Canva / Serengenti
