Blaženka Mičević ispričala koje su joj sve ‘fore’ dobacivali dečki ‘na gradilištu’, i kako je na kraju njezina geodetska firma postala uspješna

„Dušo, imali li koje muško?’ naslov je koji je geodetkinja Blaženka Mičević dala svom predavanju na konferenciji za žene u građevini koje su se našle u tom, još uvijek pretežito muškom, zanimanju. Upravo je iz tog razloga nastala inicijativa “Žene u geodeziji”. Blaženka nam je ispričala sve o rodnoj neravnopravnosti u toj branši i kako je iz početne nesigurnosti na kraju njezina geodetska firma procvjetala.


Pročitajte još: Blaženka Mičević: “Biti poduzetnik u Hrvatskoj je teško, poduzetnica još teže, a poduzetnica u muškoj struci je pravi izazov!


Htjela je biti balerina, završila je kao geodetkinja

Kada je bila mala, htjela je biti balerina, no Blaženka je već u osnovnoj školi napustila dječje fantazije i počela se usmjeravati prema matematičkim smjerovima. S obzirom na to da joj je matematika išla odlično, njezin je prvi izbor fakulteta bio PMF, no nakon dvije godine je shvatila da to ipak nije za nju i, na kraju prilično slučajno, završila na studiju geodezije.

“Moj geodetski put, kao što kaže naslov predavanja, stvarno nije bio jednostavan. Ono što sam ja naučila u tih 17 godina jest da ništa nije slučajno, a sve se može, da većina ljudi nema pojma što geodeti rade, i da rijetko tko ima za prijatelja geodeta. Mi smo struka koja se druži sama sa sobom”, započela je Blaženka svoju priču.

U svojih 17 godina karijere u struci prošla je svašta, od privatnog do javnog sektora i nazad. Najprije je pet godina radila u privatnoj firmi, zatim je vodila katastarski ured u Slavonskom Brodu, nakon toga je postala zamjenica ravnatelja Državne geodetske uprave, vodila je Agenciju za poljoprivredno zemljište u Ministarstvu poljoprivrede, a sada je ponosna vlasnica tvrtke AGRODET d.o.o.

S obzirom na to da kaže kako nije znala ništa drugo nego pričati striktno jezikom geodetske struke, u početku se teško snalazila s klijentima koji često nisu niti znali za što im treba geodet. Tomu je doskočila s jednom vrlo kreativnom idejom, te je snimila promotivni video u kojem je ustvari u najkraćim mogućim crtama objasnila ljudima čemu uopće geodeti služe i kada im se trebaju obratiti. “Kada je to izašlo iz mene otvorio mi se cijeli svijet i moja je geodetska firma tada procvjetala”, rekla je.


Pročitajte više: Održana prva konferencija za žene u građevini, arhitekturi i geodeziji!


geodetska firma

‘Žene nemaju dovoljno samopouzdanja’

Prije nego što se tako uspjela otvoriti prema ljudima nije bila sigurna u sebe, a to je nešto što je, na žalost, primijetila na mnogim ženama. Zbog toga se skoro nije prijavila na natječaj za Women in Adria nagradu poduzetnica godine, koju je na kraju i osvojila.

“Bilo mi je strašno priznati sama sebi svoje zasluge jer nisam bila dovoljno sigurna. Iz toga svega iznikla je inicijativa “Žene u geodeziji”. Žena u geodeziji nema jako puno iako se brojke svake godine poboljšavaju. No, u 70 godina postojanja Državne geodetske uprave niti jednom žena nije bila ravnateljica, ja sam bila prva zamjenica ravnatelja. U gotovo 60 godina Geodetskog fakulteta niti jednom nismo imali dekanicu, imali smo samo jednu prodekanicu. U 12 godina Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije niti jednom nismo imali ravnateljicu. Čak se nije niti razmatrala ta mogućnost”, kaže Blaženka Mičević.

Od 1200 geodeta koji su upisani u imenik ovlaštenih inženjera geodezije, samo je 365 žena. Pa ipak, Hrvatska nije najgora po ovim brojkama, a začuđujući je podatak da je u Italiji samo 10% žena u toj branši.


Pročitajte još: Blaženka Mičević pokrenula inicijativu za žene u geodeziji!


Ova geodetkinja godinama je svjedočila rodnoj neravnopravnosti u struci, a tu činjenicu nije bilo jednostavno predstaviti njezinim kolegama. Kaže da je nisu čudno gledali samo muški kolege već i kolegice, od kojih je većina imala lijepa iskustva, no bilo je i onih ružnih.

Želja da prodrma rodnu neravnopravnost u geodetskom sektoru

“Zato se 2019. godine rodila inicijative “Žene u geodeziji” jer je meni stvarno bilo dosta tih muških lica na svim skupovima, konferencijama, na Geodetskom fakultetu, u Državnoj geodetskoj upravi. S druge strane, sposobne i pametne kolegice na tim svim skupovima nikada ne stignu ništa reći. Muški kolege smatraju da, ako su i rekle nešto pametno, to mora da su čule od nekog na prijašnjim okruglim stolovima, od muških kolega i na kraju nisu došle do izražaja.

Pokrenula sam inicijativu kojoj je cilj prodrmati malo taj geodetski sektor u smislu rodne ravnopravnosti. Kada sam rekla da postoji rodna neravnopravnost onda me je jedan kolega pitao: ‘Zar kod mene u firmi? Ma ne pa moja geodetska firma je super.’ Iz perspektive kolegica koje rade kod njega, jedna zna da ima manju plaću neko muški kolega, a jednu je isti taj direktor pitao kada planira trudnoću jer je njemu bitno zbog terena. Meni to baš nije dobro sjelo”, ispričala je.

Inicijativa koju je pokrenula nastala je upravo zbog rodnih stereotipa i nejednakosti, zbog razlike u plaćama, zbog toga što žene često ne mogu otići na teren zbog obitelji. Na kraju odabiru rad u katastarskim uredima ili obradi podataka, što na kraju rezultira time da nema ni jedne žene na vodećoj poziciji u geodeziji. Osim toga, još je jedan od ciljeva inicijative pokazati ženama u ovoj branši da nisu same i da njihove kolegice prolaze kroz iste stvari.


Pročitajte još: Blaženka Mičević visoku poziciju u javnom sektoru zamijenila poduzetništvom i preporodila se


“Meni bi bilo puno lakše dok sam kretala da sam znala da i druge imaju hrpu neopranog rublja u kupaonici. Mi žene sebi namećemo neke ideale koje pokušavamo dostići. Često osjećamo da nismo dovoljno dobre, i često ne radimo posao na ženski način. Ja sam za to da ne idemo prema idealu muškaraca i da radimo na svoj način. To se već pokazalo jako dobrim i jedinim ispravnim”, smatra Blaženka.

‘Dušo, ima li koje muško’, i ostale priče ‘s gradilišta’

Blaženka je podijelila i mnoge zanimljive priče ‘s gradilišta’. “Kad mi je karijera počela napredovati, jedan mi je kolega dao savjet da se ne sekiram jer se ionako ne očekuje od mene da pričam na sastanku. To je bio dobronamjeran savjet. Ja sam svoju podršku od kolega na gradilištu dobila tek onda kada sam otvorila bocu ožujskog piva zubima. To je bilo dva tjedna prije mog vjenčanja pa je bio izbor između toga da ću propasti ili biti krezuba na svadbi. Dobila sam i ovu rečenicu: Nisam još vidio dobrog geodeta s nalakiranim noktima”, ispričala je kroz smijeh i dodala kako je njezino iskustvo da stranke koje dolaze u ured, kakav je i njezina geodetska firma, najčešće traže muškarce jer smatraju da žene tamo samo kuhaju kavu.

Inicijativa “Žene u geodeziji” na kraju je prerasla i u europski projekt 2019. godine kada su je, uz podršku Women in Adria, predstavili na simpoziju ovlaštenih inženjera u geodeziji. “Prijavili smo projekt i na Erasmus + i čekamo ocjenu za projekt vrijedan 60000 eura. Zemlje partneri su nam Litva i Latvija, s tim financiramo sve edukacije, programe, web stranicu, imat ćemo natječaj za srednje geodetske škole za osmišljavanje loga i financiranje laboratorija, natječaj za geodetski fakultet, kako mlade žene vide žensku geodetsku budućnost… U planu je da u rujnu idemo na centar izvrsnosti tako, da vjerujem da ćemo još mnogo toga realizirati”, zadovoljno je zaključila.

Foto: Domagoj Biondić

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

kapi za oči

Naše oči rade sve napornije… kako im pomoći da održe tempo?

Gotovo da nema profesije u kojoj nismo izložene digitalnim ekranima. I dok primjenom nove tehnologije mi radimo pametnije, naše oči rade...
- Advertisment -