Ivana Gažić- CEO Zagrebačke burze

Dugo i temeljito stjecanje znanja i iskustva u korporativnom i financijskom sektoru dovelo ju je na čelno mjesto Zagrebačke burze. Karijeru je započela u PLIVI, kompaniji koja je cijelo desetljeće bila trend-setter hrvatskog tržišta kapitala. Nakon rada na vođenju Knjige dionica, temeljem stipendije koju je dobila još za vrijeme studija, napredovala je do voditelja Operacija na tržištu kapitala – odjela zaduženog za prikupljanje financijskih sredstava za tada vrlo intenzivan proces preuzimanja novih kompanija u PLIVI.

Odlična suradnja s tadašnjim članom Uprave g. Željkom Perićem bila je temelj za nastavak korporativne karijere. Njegov prelazak na mjesto predsjednika Uprave Lure novi je izazov za tada vrlo mladu managericu. Ivana s nepunih 29 godina, diplomom Ekonomskog fakulteta i završenim MBA-om na Bledu, prelazi u Luru i postaje asistent predsjednika Uprave te voditelj projekta strateškog financiranja u svrhu regionalne ekspanzije kompanije.

Nakon internog treninga u Bank Austriji u Beču, karijeru nastavlja u bankarskom sektoru. Postaje voditelj Odjela strukturiranog financiranja i zamjenik voditelja Korporativnog centra HVB Splitske banke. Prelaskom u Hypo Alpe-Adria-Bank na mjesto izvršnog direktora za Investicijsko bankarstvo, specijalizira se za Financijska tržišta, Skrbništvo, Upravljanje portfeljima i Korporativno financiranje.

Imate uspješnu karijeru, radili ste na visokim pozicijama u najvećim hrvatskim kompanijama. Da li ste primijetili razlike u muškom i ženskom ponašanju u biznisu? Koje vještine bi žene mogle naučiti od muškaraca i obrnuto koje ženske karakteristike nedostaju u poslovnom svijetu?

Kao i u svakom drugom polju, bilo bi neistinito reći da razlika između muškaraca i žena nema. Tako je i u biznisu. Muškarci veliki dio svojeg poslovnog networka proširuju i na privatni dio i iz njega crpe ideje, povezanost, napredovanja, promjene posla – jer druže se na skijanjima, izlascima i slično. Žene su tome manje sklone, a na muške „kružoke“ nisu pozvane. To je nešto što bi žene trebale učiti od muškaraca i zato mi je ova inicijativa vrlo interesantna. Muškarci su isto tako puno direktniji, otvoreniji, imaju manje kompleksa, ne boje se da će reći neku „glupost“, lakše je njima upravljati.

Žene više promatraju, ne žele se eksponirati, iako često bolje znaju koja su rješenja moguća i izvediva. Praktične su, izvršavaju, pouzdane su i temeljite. U posljednje vrijeme vidimo da u razdobljima krize žene zauzimaju vodeća mjesta u kompanijama. Žene slušaju, brižne su i imaju puno više emocionalne inteligencije od muškaraca. U stanju su predvidjeti nekoliko koraka unaprijed, dok su muškarci uglavnom fokusirani na prvi sljedeći i tek kad ga prijeđu, brinu kako dalje.

Ovo su sve, naravno, generalizacije, ali uglavnom vrijede kad se sve „uprosječi“.

Da li ste imali uzore i mentore i da li smatrate da je to važno za žene, da imaju mentore ?

Imala sam mentore, to je neizmjerno važno, i svi su redom bili muškarci. Voljela bih da sam imala i mentora ženu. Imati mentora važno je za bilo koga pa ne bih rekla da je važnije za žene. Ono što bi bilo dobro jest da žene imaju ženskih mentora jer, kako od mentora učimo, neke „ženske“ reakcije ne možemo kopirati. Utoliko mislim da je dobro imati i muških i ženskih mentora.

Neke europske države su uvele ili su u procesu razmatranja uvođenja kvota za povećanje broja žena na vodećim pozicijama. Koje je po vama rješenje ovog problema?

Osobno se ne slažem s kvotama. Želim živjeti u društvu gdje uspijevaju najbolji, a ne zato jer su dio kvote. Teško je za kratko vrijeme promijeniti povijesnu ulogu žena u društvu i biznisu – a mislim da kvote nisu dio rješenja. Ako pogledamo generaciju naših majki, već sada vidi se ogroman pomak na tom polju. Mislim da taj proces ide relativno brzo uzevši u obzir gdje smo bili prije 50 godina i danas i uopće želju žena da uđu u visoki biznis.

Trenutno se odvija velika debata u svijetu oko toga mogu li žene imati sve, biti uspješne poslovne žene i istovremeno dobre majke. Vaš suprug također ima zahtjevnu karijeru i imate dijete. Koji je vaš recept, što za vas znači imati sve?

Osim zdravlja, imati dobru karijeru i sretnu obitelj zaista je imati sve, i ja mislim da je to ostvarivo. Čekala sam s osnivanjem obitelji jer sam puno radila i educirala se, a iskustvo majčinstva danas ne bih mijenjala ni za što. Isto tako, mislim da je dobro da sam dijete imala kasnije kada sam se već realizirala na poslu. Doduše, to nije garancija niti prepreka za uspjeh. Znam dosta žena koje su rodile rano i napravile karijeru ili, kasno rodile i također napravile karijeru. One kojima se zaista divim su s dvoje i više djece. Ja imam jednog sina i pune su mi ruke posla.

Postavila bih pitanje: što je to dobra majka? Moja je priča takva da sam radila sam do pred porod, u svojoj 35. godini, vratila se na posao kad je moj sin imao 9 i pol mjeseci, još sam ga dojila tada. Ostvarila sam pravo na pauzu za dojenje. Danas on ima 3 godine i vrlo ispunjen život i sretne roditelje. Iako nemamo baka servis, uspjeli smo organizirati njegovo čuvanje na način da je dobro zbrinut, da mu je zanimljivo, ove godine krenut će u vrtić. Puno putujemo s njim i vodimo ga svuda sa sobom. Ja sam ga vodila čak i na neka službena putovanja, s time da je s nama išla njegova dadilja koja ga je čuvala za vrijeme mojih poslovnih obaveza. Kad je bio u bolnici, bila sam s njim. Kad je bolestan, ja ga vodim doktoru, svako cijepljenje držala sam ga za ruku. Brinem se za njegovu prehranu – kuham mu i trudim se da jede zdravo. Kao što sam predana poslu, predana sam i obitelji. I kako sam u poslu spremna dati ono malo više nego što se traži, takva sam i kod kuće. Mislim da sam dobra majka – da je to puno posla – jest, ali se može. Možda je najvažnija stvar izbor partnera – jer da bi stvari funkcionirale, on mora imati razumijevanja i mora biti otporan na komentare našeg često primitivnog društva u kojem je najbolja žena ona koja je kod kuće i čeka muža sa skuhanim ručkom i djetetom pod rukom.

Kritični period za žensku karijeru su 30-e, kad bismo trebale početi ubirati plodove dosadašnjeg ulaganja u karijeru, ali nam istovremeno otkucava biološki sat. Što mi same možemo učiniti, a što kompanije kako bi uspjele podići djecu i imati uspješnu karijeru?

Istina je da u 30-ima počinjemo ubirati plodove svojeg rada, ali životni i radni vijek sve su duži. Moramo i tu otvarati nove vidike – tko kaže da će ono čime se bavimo u 30-ima biti ono što ćemo raditi u 50-ima? Da nećemo proći neku novu edukacije, otvoriti vlastiti biznis ili nešto treće?

Ne treba odustajati od roditeljstva da bismo očuvali karijeru. Treba hrabro otvarati nove fronte u životu, pa tako i roditeljstvo.

Društvo i kompanije moraju pokazivati razumijevanje, a žene se moraju truditi da to ne iskorištavaju

Prethodni članak10 rules for brilliant women
Sljedeći članakDobar šef i loš šef

POVEZANI ČLANCI:

PROČITAJTE JOŠ:

1 KOMENTAR

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

ukidanje komunalne naknade i najma prostora

Glas poduzetnika: Tražimo ukidanje komunalne naknade i najma prostora!

GLAS PODUZETNIKA je nakon provedene ankete među članovima i prikupljenih informacija od članova i iz medija, danas javno pozvao gradove i...