Život i smrt nitko ne može predvidjeti te je riječ o okolnostima na koje ljudi nemaju utjecaja. S druge strane, neke stvari u životu ne mogu čekati. Važan sastanak s ključnim klijentom za koji ste se pripremali šest mjeseci, javni nastup na nekom događaju, plaćeno predavanje… No baš tog dana preminuo vam je netko blizak. Poslovne obveze sigurno u tim trenucima nisu prioritet, no ne možete ih izbjeći i prekasno je da biste ih prepustili kolegama jer više nemaju vremena za pripremu.
Nedavno je istu situaciju doživio glumac i trener javnog nastupa Rade Radolović kojem je uoči dva važna glumačka nastupa preminuo otac. Nastupe nije odgodio, nego je odigrao obje predstave.
Odigrao dvije predstave nakon smrti oca
„Puno je pomoglo to što je sadržaj bio izrazito dobro pripremljen, pa to može povući i spasiti u takvoj situaciji. Uđete u sadržaj, posao vas ponese i omogući dozu zdravog samozaborava. U kazalištu i na pozornici sam 27 godina. Ponekad sam čuo da su kolegice i kolege igrali predstave unatoč smrtnim slučajevima bliskih članova obitelji. Ponekad se raditi mora, unatoč svemu.“ kaže Radolović za Women in Adria te objašnjava da proživljavajući očev gubitak nekoliko sati uoči predstave također tu informaciju nije odmah podijelio s kolegama.
„Kolegi s kojim sam igrao jutarnju predstavu to nisam rekao. Nisam ga htio opteretiti. Rekao sam mu nakon predstave. Kolegama s kojima sam igrao večernju predstavu, rekao sam jer bi saznali kroz dan. Bili su velika podrška. To su bile moje osobne odluke i procjene. Također, odluka o tome raditi ili ne nakon takvog emotivno teškog udarca također je vrlo individualna.“ istaknuo je Radolović.
Emocije se ponekad, unatoč dobroj pripremi ne mogu suspregnuti. U toj situaciji je ključno okruženje, ali i vlastita procjena što podijeliti s kolegama.
Pročitajte više: Vedrana Rudan o bolesti, eutanaziji i ljubavi: ‘Želim da moju smrt shvate kao odlazak na područje bez signala’
Podijeliti informaciju ili ne?
„Na jednoj audiciji su me ponijele emocije, no bio sam među kolegama koji me dobro poznaju i razumiju pa sam otvoreno govorio o situaciji. Međutim, da sam bio među nepoznatim ljudima, vjerojatno bih informaciju o očevoj smrti zadržao za sebe kako im ne bih stvorio neugodnu situaciju u kojoj ne bi znali kako reagirati.“ priča Radolović.
Na kraju kaže kako pri procjeni je li netko u stanju javno govoriti, voditi predavanje ili panel u takvoj teškoj emotivnoj situaciji kao što je smrt, mora imati na umu i viši cilj.
„Valja se zapitati koji je smisao mog nastupa u takvom stanju. Hoće li to donijeti meni i drugima nešto pozitivno. Mislim da i to može pomoći u donošenju odluke. U mojem osobnom slučaju, otac ne bi volio da otkažem nešto što mene i druge čini sretnima. To je možda bila najvažnija stvar koja me tog dana držala na okupu.“ zaključio je naš sugovornik.
Foto: Joanna Paciorek, Freepik, Canva
