Kako pobijediti strah koji vas paralizira?

Chris Hadfield, kanadski astronaut,  danas umirovljeni pukovnik, postao je svjetska senzacija od trenutka kad je svakog jutra, za vrijeme dok je živio u Međunarodnoj svemirskoj postaji, počeo pozdravljati ljude putem Twittera sa: „Dobro jutro Zemljo“.

Tijekom tog razdoblja, dugog pet mjeseci, Hadfield je napravio velik korak u približavanju tajni svemira običnim ljudima, koristeći se ponajviše društvenim mrežama. Svoje oduševljenje svemirskim prostranstvima i svojim poslom nastavio je dijeliti i kada se vratio na Zemlju. Autor je knjige  izašle 2014. pod nazivom „Astronautov vodič za život na Zemlji“, kao i objavljenog albuma fotografija slikanih iz space shuttlea naziva „Ovdje si: Put oko Svijeta u 92 minute“.

Treba sagledati omjer straha i opasnosti

U sklopu TEDtalksa Hadfield je odlučio podijeliti jednu od svojih mudrosti stečenu  tijekom duge i poprilično opasne karijere. Kako se suočiti sa svojim strahovima i pobijediti ih?

Hadfield se poslužio primjerom pauka kojih se većina ljudi boji kako bi demonstrirao savladavanje onog primarnog ljudskog straha. Ljudi se boje pauka, njihovih ugriza i posljedica, užasavaju se i samog njihovog izgleda. No kakva je realna slika? Od svih vrsta pauka koji obitavaju na svijetu, tek su neke otrovne, a njihovi ugrizi nisu čak ni fatalni i opasni po ljudski život. Kada ugledaju paučinu, ljudima reagiraju nagonski, bježe od nje jer se boje pauka. No, čak ni jedan od najozloglašenijih, Crna udovca, poznata po proždiranju mužjaka nakon parenja, nije smrtno opasna. Hadfield tvrdi, čak niti zainteresirana da ugrize čovjeka.

„Zato, kad sljedeći put ugledate gustu paučinu, probajte ne reagirati nagonski  i imajte činjenice na umu. Jer strah koji možda osjećate, nije srazmjeran opasnosti koja postoji“, poručio je iskusni astronaut.

Samo zanimanje astronauta vrlo je opasno, tu nema dvojbe. No, ovaj umirovljeni pukovnik od svoje devete godine života znao je da je upravo to njegov jedini poziv.

„Kao mali bio sam inspiriran ovim zanimanjem. Gledao sam prve ljude kako šeću po mjesecu i bilo mi je jasno – želio sam da to budem ja. Ali pravo pitanje je, kako se izboriti sa opasnostima i strahom koji proizlazi iz ovog posla? Kako se nositi sa strahom naspram opasnosti? Postavljeni cilj i razmišljanje o tome kuda me taj cilj može odvesti, usmjerili su me k životu u kojem promatram sve male detalje koji su ovo učinili mogućim. Da mogu sudjelovati u lansiranju, pomoći u gradnji svemirske postaje, u kojoj ste ukrcani na stroj težak  455 tona, koji putuje oko planete brzinom od osam kilometara u sekundi, oko 16 puta u toku dana, dok se unutra vrše eksperimenti koji nas uče od kojih tvari je načinjen svemir i koja pokreće 200 eksperimenata unutar nje“, ispričao je Hadfield. Dodaje, možda je ipak prije svega najvažnija ljepota svega onoga što se vidi, svemira oko njega i Zemlje ispod.

Strah se može pobijediti vježbom

Na jednoj takvoj ekspediciji, u svojoj prvoj svemirskoj šetnji, Hadfield se iznenada suočio s opasnošću. Izgubio je vid u lijevom oku. Nije znao što se događa i zaključio je kako je korisno što čovjek ima dva oka, ako jedno zakaže. No, tada se dogodilo ono najgore i ostao je u potpuno mraku. Kaže, premda je bio izvan Postaje, negdje u svemiru, i nije vidio kuda ide, panika nije bila ono što ga je obuzelo. Zaključio je da ima još aduta na raspolaganju, a to su sluh i glas. U njegovoj blizini, također su trebali biti i drugi astronauti koje je mogao pozvati u pomoć.

„Vezano uz one paukove što sam ih prije spominjao, treba znati da mi astronauti vježbamo kako proći kroz svu vrstu paučina. Mi neprestano hodamo kroz paučinu.  Vježbamo sve moguće vrste nezgoda u virtualnom svijetu i kada se sve to uistinu i dogodi, panika nije naša prirodna reakcija. Mi sagledamo što možemo učiniti da stvari riješimo na najbolji mogući način“, kazao je Hadfield.

Pomoću drugog astronauta, Hadfield je odveden u svemirsku postaju gdje je problem riješen, a vid mu je vraćen.

No,  ključno pitanje je, napominje Hadfield na kraju svoje priče, gdje je u stvari pravi rizik kada usporedimo doživljenu opasnost sa stvarnom opasnošću?

Koja je u biti prava stvar od koje bi trebalo strahovati? O tome treba dobro razmisliti, savjetuje on, kako biste mogli korjenito izmijeniti vašu reakciju na stvari koje vas plaše, ali nisu uistinu opasne. U suprotnom, mogli biste propustiti toliko toga fascinantnog u životu.

Foto: 123.rf

POVEZANI ČLANCI:

PROČITAJTE JOŠ:

2 KOMENTARI

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

Plenković najavio nove gospodarske mjere!

Nezavodoljavajuće mjere Vlade koje su predviđale odgodu, a ne otpis poreza, doprinosa i ostalih davanja izazvale su bijes poduzetnika. Zbog tog je...