Krajem prošle godine vjerojatno ste se susreli s popisivačima stanovništva koji su unatoč pandemiji odrađivali posao kako bi dobili statistike stanovništva u Lijepoj našoj. Praksa je to od kad je našeg suvereniteta; svakih 10 godina radi se popis stanovništva. Na posljednjem je po prvi put uvedena i mogućnost samopopisivanja.
Hrvata je 400 tisuća manje nego prije 10 godina
Rezultati koji su objavljeni početkom godine pokazali su da osim što je Hrvata manje nego ikad, neke specifičnosti daju do znanja da Hrvatska ima velik problem s natalitetom. U odnosu na pretposljednji popis stanovništva iz 2011., broj se ljudi smanjio za više od 400 tisuća, te Republika Hrvatska ima 3 871 833 stanovnika, prenosi HRT. Žena ima 141 tisuću više no muškaraca.
I dok su se neki mediji bavili vjeroispovješću popisanih i krvnim zrncima onih koji žive na teritoriju RH, pravi problem je raseljavanje stanovništva, ali i sve manji broj novorođenih.
Naš je narod star
Tvrdi se da je smanjenje broja stanovnika posljedica migracija i prirodnog kretanja. Ono što je sigurno jest da je Hrvatska u pravom centralističkom stilu napustila ruralna područja i ‘trbuhom za kruhom’ došla u metropolu, glavni grad Zagreb, a velik broj napustio je domovinu. Najvidljiviji pad stanovništva je u slavonskim županijama, dok je najmanji u Zagrebu i primorju, piše Jutarnji.hr.
Osim što je izgubila dio svojih ljudi, Hrvatska nije radila na natalitetu, te je prirodni prirast negativan, s velikih -164 641 stanovnika. Više od 150 tisuća ljudi više umrlo je nego što je rođeno. Zato je naš narod star, jer najviše je osoba u dobi od 60 do 64 godine.
Gdje su hrvatska djeca?
Udio najmlađeg stanovništva u dobi od 0 do 14 godina iznosi 14,27 posto, dok je najstarija starosna skupina, iznad 65 godina prvak s 22,45 %. Slijedi starosna skupina od 50 do 64 godine s 21,38 posto. Na mladima svijet ostaje, ali nažalost ne i u Hrvatskoj, jer udio stanovnika između 15 i 24 godine iznosi 10,27 posto, pojašnjava HRT. Gdje su hrvatska djeca?
„Republika Hrvatska suočena je s dugotrajnim procesom negativnih demografskih kretanja. Oni se iskazuju u više segmenata, prije svega padu nataliteta, starenju populacije i iseljavanjem stanovništva iz Republike Hrvatske,“ piše na službenim mrežnim stranicama Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade.
U medijskim se napisima, a posebice u vijestima, može čuti fraza pronatalitetna politika. Što je hrvatska vlada konkretno poduzela po tom pitanju? Dječji doplatci, porodiljni dopusti, očinski dopusti od komičnih 10 dana i mnoge druge mjere posljednjih godina nisu urodile plodom. Zašto nas je sve manje i zašto oni koji i ostaju, ne osnivaju obitelji?
Pročitajte više: Direktorica koja je postala majka na samom početku karijere s nama je podijelila kako na to gleda 20 godina kasnije!
“Planirate li djecu?” i slična pitanja na razgovoru za posao
Prvi argument koji će dati mnogi parovi, pa čak i žene koje nisu u ljubavnom odnosu, je „Od kud?“. Ljudi se ne osjećaju dovoljno financijski stabilnima kako bi si mogli ‘priuštiti’ dijete. Uz to, zbog centralizacije u zemlji gdje ako nisi u Zagrebu, teško da ćeš moći živjeti ako ne zarađuješ od turizma, Hrvati hrle u metropolu ostavljajući u rodnim krajevima ono najbitnije, emotivnu, roditeljsku potporu.
Natalitet je nizak, a u Hrvatskoj su dječji vrtići svi popunjeni. Novi se ne grade, rješenja se ne naziru, a potencijalno unuče nalazi se stotinama kilometara udaljeno od svojeg ‘baka i deda servisa’, dok oni kod kuće žude za njime.
Koja je treća opcija? Roditelj odgojitelj? Ta se mjera nije pokazala popularnom, a i kako je ograničena na područje Zagreba, nije možda ni vrijedna spomena. Mlade žene žele raditi, žele graditi karijeru i u poslovnom se smislu razvijati, a patrijarhalno društvo u kojem im se već na razgovoru za posao zadire u privatnost s pitanjima planiraju li djecu te u koliko su ozbiljnom odnosom, ne ide u prilog populacijskoj politici. Njihov će odgovor, ako je pozitivan, često rezultirati diskvalifikacijom iz ‘utrke za posao’.
Pročitajte više: Paušalne obrtnice su najveće gubitnice novog Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama
‘Tata za laku noć’
Isto to društvo svoje je sinove odgojilo tako da budu ‘tate za laku noć’, neprisutni roditelj koji svoju partnericu s novorođenčem ostavlja samu po barem 10 sati dnevno, da se bori sa svim izazovima novopečene uloge majke. Tad se javlja i postporođajna depresija, nevoljkost za nastavak širenja obitelji, a i kao što to obično biva, žene će poučene iskustvom dragih prijateljica odbaciti mogućnost prokreacije.
Bacanjem novca i posebnih pogodnosti na problem koji je mnogo dublji od samo nedostatka finacija, neće se riješiti ništa. Ostaje činjenica da je naše društvo staro, pa ne čudi da dominantna starosna skupina, koja obuhvaća gotovo polovinu populacije zemlje, prednjači ne samo brojkama, već i svojim staromodnim, zaostalim stavovima gdje se sve podređuje muškarcu.
Foto: Canva
