Poduzetnice podijelile traumatična iskustva s inspekcijama

Nakon što je prošlog vikenda Glas poduzetnika reagirao na katastrofalan odnos inspektora prema restoranima koji u ovoj dramatičnoj situaciji nastoje održati glavu iznad vode, inspektorat se povukao, otvorio ih i izdao nove upute.

Povezano:

To je samo otvorili Pandorinu kutiju represivnog odnosa prema poduzetnicima koji traje godinama. Umjesto da svakog poduzetnika čuvamo, borimo se da opstane u ovoj krizi, Inpsektora nastastavlja represiju.

Traumatična iskustva s inspekcijama

Mnogi poduzetnici su s Glasom poduzetnika podijelili svoja traumatična iskustva, donosimo iskustva nekih poduzetnica.

A gdje je firma?

“Meni su jednom došli da je netko prijavio da je na zgradi tabla, a da tu zapravo nema firme. Samo sam ih pitala a koja vam to nepostojeća firma uplaćuje ovoliko para u proračun svaki misec? I onda da neka pokažem rješenje o registraciji, a sudski registar je na internetu. Bit će joj onda falija registar stvarnih vlasnika, pa je mislila da lažem, da sam nestvarna…

Ajde pokažem ja i to, pa još 101 papirušinu, ugovor radu, pa prijavu na MIO, pa prijavu na zdravstveni i tako to, sačinile su zapisnik da nema nepravilnosti i išle ča… Ne znam zašto su otišle skoro pa plačući, mito ipak nisu pitale, a da i jesu od mene bi dobile samo prijavu šefu. Čak im nisam sakrila ni tariguz. Nije prošlo neko vrime, eto ti druge s istog tog državnog, oće gledat Windowse, ono, jesu li pravi. Ajde sve je pregledala, pa došla do televizora. Hoće i njega pregledati. Dobro, možete, ali to je televizor, kažem ja…  Ode i ta plačući… I nije pitala mito. Zanimljivo, vidila sam ih još puno puta, kad je dvije godine trajalo kršenje ljudskih prava i samoblokade poslovnog računa za vlastitu plaću, ali o tome ću morati pisati drugi put jer ako sad počnem, ja ću počet’ plakat…”

Ja mogu što hoću!

“Prijateljica ima firmu za čišćenje te je sklopila nekoliko jakih ugovora prošle godine. I sad s obzirom na to da joj je promet naglo porastao (iako je sve naravno potkrijepljeno ugovorima) ona je postala meta porezne. Dolazi inspektorica koju čak mogu i imenovati sa stavom “Što vi ovdje muljate?” i javno govori kako će si kao osobni zadatak dati pronalaženje nepravilnosti i kažnjavanje njene firme. Nakon toga počinje tortura..

Zakonski inspektor može držati nadzor najviše 3 mjeseca i dotična inspektorica je unaprijed najavila da će sva 3 mjeseca biti tu. Nakon toga svakih par dana dolaze zahtjevi da dostavom svih mogućih dokumenata, ugovora, dostavnica, financijskih izvješća, doslovce svega.

Nakon mjesec dana inspektorica blokira račun firme iako nikakva nepravilnost nije pronađena, firma ima cca 30 zaposlenih, nema odakle isplatiti plaće. Dobrostojeća firma dolazi na rub kolapsa.

Pukom srećom prijateljica je posudila novac za plaće. Inspektorica maltretira prijateljicu da zašto radni strojevi nisu u skladištu, jer njoj je nepojmljivo da su strojevi u radu na objektima, tj. na terenu. Prijateljica dolazi na rub živčanog sloma radi svakodnevnog maltretiranja, a zbog neosnovanog i nezakonitog blokiranja računa firme angažira advokata i trenutno je cijeli slučaj na sudu.

Račun su tek nakon djelovanja advokata uspjeli odblokirati, ali tortura je trajala sva 3 mjeseca kao što je dotična inspektorica i obećala. Nakon 3 mjeseca prohtjevi inspektorice se nastavljaju, prijateljica kaže ne možete to raditi a inspektorica govori “JA MOGU ŠTO HOĆU!!”

E upravo ove riječi su prilika i ogledalo našeg inspektorata, a meta im je svatko tko se svojim trudom, zalaganjem i radom malo probije…”

Uletjeli su kao kauboji

“13.11.2019. uletjeli su mi u salon kao kauboji, na tren sam mislila da će me opljačkati… Predstavili su se, pokazali značke i onda počeli tražiti dlaku u jajetu.. Papiri skoro svi u redu, nemam minimalne tehničke uvjete (kad sam tek otvorila nisu trebali, obavljeno mali milijun poziva, naravno nakon godinu dana potpuno sam zaboravila na to. I da zaista ne trebaju jer je zakonom određeno da moja djelatnost za prodaju proizvoda za njegu kose to NE treba jer se podrazumijeva ako se nekome svidi šampon ili neki drugi proizvod koji sam koristila ili preporučila da imam u ponudi za prodaju, ali kažu oni nemaju ništa s time, to Gospodarska radi (usmeno su mi savjetovali da napravim te minimalne uvjete, a u zapisnik su stavili da ne treba).

Blagajna, ispisivanje kopija računa od tog dana jer nije bilo mogućnosti izvući Z traku samo za taj dan budući da je meni knjigovođa rekla da ju radim mjesečno, a ne dnevno. Krenulo zbrajanje računa, zanimljivo je bilo kada je račun od 40,00 kn inspektorica računala kao 50,00 kn i ona meni tvrdi da je 50,00 a ja znam da je 40,00 i pokušavam joj objasniti da je popust bio 20% i da je 40,00 jasno piše (ne znam je li bilo namjerno ili slučajno). Napokon shvati i idemo na brojanje novca i naravno sve štima… Ljuta, kolegi govori ETO VIDIŠ… Ne znam što je to trebalo značiti, ali nema veze, mislim si, sve je ok sada će otići…Koji za**b s moje strane, krivo sam mislila, kao što sam rekla na početku, tražili su dlaku u jajetu… Kako sam ja zatvorila ladicu u kojoj se nalazi blagajna, vidjela je ladicu ispod nje, tražila da ju otvorim, a ja sam ju i otvorila… U njoj je bio moj novčanik (pitala knjigovođu smijem li ga tamo staviti rekla je da smijem, vjerovala sam joj jer ipak radi u Fini) tražila je da ga otvorim, kada sam naglasila da je to MOJ OSOBNI NOVČANIK rekla mi je da, citiram “Nema veze, sve što je u poslovnom prostoru, pripada poslovnom prostoru!!” (Nema nikakve logike, jer ako je tako onda je mogla tražiti i novčanik od klijentice i pribrojiti blagajni, ako je tako onda i ja imam pravo kopati po torbama, jaknama i svemu što se nalazi u prostoru, znači nema logike) i tako ja njega otvorim. U kovanicama moj novac, drugog osobnog novca nisam imala, samo kovanice… S obzirom da je Z traka mjesečna i taj novac u novčaniku više nije znala što bi, kako bi… Sljedećih pola sata ona zove na sve strane ja plačem jer to je nešto što sam stvorila sa svojim mužem svojim rukama, bez kredita, samo štednjom i mukotrpnim radom. Mislila sam da je gotovo, da će mi zabraniti rad (natuknuli su diskretno tako). Kolega joj govori, pošto je prvi put i takva situacija da me puste s opomenom, njen odgovor je bio “NEĆU” (ona će dobiti što želi). U međuvremenu, traži osobnu na UVID. Slika ju ,napiše sve podatke i kaže da idu do ureda, ne znaju što će sa mnom. Odlaze, možda će zaplijeniti novac, možda će me zatvoriti, ne znaju. Ja skupljam papire i primijetim da mi nema osobne, ona je uredno ponijela moju osobnu sa sobom u ured. Dva sata ih nije bilo, a mene je bilo strah nazvati policiju i prijaviti da je to napravila. S obzirom na njihovo ponašanje nisam se htjela zamjeriti, a već sam i čula da su, da se tako izrazim, na svoju ruku… Kada su se vratili, vratila mi je osobnu i rekla da MORAM potpisati papire. Ja budala, neupućena, potpišem jer je tako rekla. Kada sam trebala napisati izjavu kaže mi da to nije potrebno, ionako se ne prihvaća (u tom trenutku, ali kasnije, dobro da sam ju napisala, jer se kasnije uzima u obzir i to).

U zapisniku stoji da je višak pronađen u blagajni, a nije. U tom istom zapisniku je krivi OIB i kriva adresa (to sam kasnije primijetila). Bilo je tu još nepravilnosti kojih se u ovom trenutku niti ne mogu sjetiti. Da napomenem da sam van sustava PDV-a i da nemam razloga ne izdavati račune. Ionako mi se više isplati vratiti si pozajmicu nego ne izdati račun. Od tog dana ne znam na čemu sam. Ne znam kolika će biti kazna. Razlika između novca u novčaniku i u blagajni je samo 1,5%. Nisam dobila ništa, nikakvo rješenje, nikakav prekršajni nalog, ama baš ništa. Ne mogu opisati s kakvim bremenom živim od tog dana jer ne znam kako će mi iskrojiti sudbinu.”

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

Tata CEO

„U posljednjih sam 10 godina zaradio doktorat i došao na poziciju...

Tobi Emonts-Holley prije nekoliko je dana na svojem Twitter profilu objavio 'tajnu' poslovnog uspjeha. Naime, ovaj otac šestero djece uspio je...
- Advertisment -