Pravna osobnost – ključna razlika između d.o.o. i obrta

Pravna osobnost jedan je od pojmova koji se relativno često pojavljuje u poslovanju i medijima, a većina nas jednostavno prijeđe preko njega ne razmišljajući previše o tome što on doista znači.

Nedavno me prijateljica, koja nije pravnica, potiho zamolila da joj objasnim što je to pravna osobnost, pogrešno smatrajući da je njeno pitanje smiješno. Moram priznati da me malo zatekla budući je pojam pravne osobnosti nešto s čime se pravnici upoznaju već na prvoj godini fakulteta i otad nadalje ga toliko često koriste da više ni ne razmišljaju o njegovom značenju. Upravo zbog toga morala sam zastati na trenutak i razmisliti na koji način pravnom laiku razumljivo objasniti pojam koji je i mnogim pravnicima teško definirati.

Što je pravna osobnost?

Najlakše je započeti od distinkcije pravne i fizičke osobe. Naime, jasno je i logično da svaki čovjek, fizička osoba, može biti nositelj prava i obveza, primjerice može biti vlasnik nekretnina, tužiti nekoga pred sudom, dignuti kredit, otvoriti račun u banci…

Sve to mogu i takozvane pravne osobe, primjerice trgovačka društva koja su tom pogledu izjednačena s fizičkim osobama, ljudima.

Međutim, razlika je u tome što čovjek može biti nositelj prava i obveza već od trenutka svog rođenja (iznimno prije!), dok pravna osoba, primjerice d.o.o., postaje „osoba“ trenutkom upisa u sudski registar. Svojim „rođenjem“, upisom u sudski registar, d.o.o. je steklo pravnu osobnost što znači da se od tog trenutka smatra da je d.o.o. posebna osoba sposobna biti nositeljem svih prava i obveza.

Kao posebna osoba, d.o.o. je potpuno odvojeno od svojih osnivača fizičkih osoba te može u pravnom prometu samostalno stjecati prava i preuzimati obveze, može biti vlasnikom pokretnih i nepokretnih stvari, te može tužiti, ali i biti tuženo. Obveze koje preuzme  d.o.o. samo su njegove obveze te za njih d.o.o. odgovara cijelom svojom imovinom, isto kao što fizička osoba odgovara za svoje obveze svojom imovinom.

Korporativni veo

Sukladno tome, ako ste osnovali d.o.o., nećete osobno odgovarati za obveze koje je preuzelo vaše d.o.o. To se u pravnoj teoriji slikovito naziva „korporativnim velom“ koji odvaja društvo od njegovih osnivača te štiti osnivače od osobne odgovornosti za obveze društva.

Razumljivo je da se mnogi odlučuju za osnivanje društva upravo radi blagodati koje pruža „korporativni veo“, ali treba imati na umu da taj „veo“, odnosno pravna osobnost nije neprobojna.

Naime, član trgovačkog društva ne može se pozivati na „korporativni veo“ ako u svom radu zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za njegove obveze. Član društva će sukladno Zakonu o trgovačkim društvima osobno odgovarati za obveze društva osobito u sljedećim situacijama:

  1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen,
  2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike,
  3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina,
  4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

Premda u praksi rijetko dolazi do probijanja „vela“, neke radnje člana društva su ipak prepoznate kao osnova za osobnu odgovornost kao što su stvaranje sumnje u to da li se obveza preuzima u svoje ime ili u ime društva istovremenim korištenjem pečata društva i obrta istog imena kao društvo, dogovornim blokiranjem računa vlastitog društva, namjernim izvlačenjem imovine iz društva tako da se vjerovnici nemaju od čega namiriti i slično.

Razlika između d.o.o. i obrta

Ukoliko se pak dvoumite između osnivanja društva ili obrta važno je naglasiti da obrt, za razliku od d.o.o. ili j.d.o.o., nije pravna osoba i ne nudi blagodat zaštite korporativnim velom. Obrt je zapravo samo način obavljanja određene gospodarske djelatnosti od strane fizičke osobe pa obrt ne može stjecati prava i obveze te ne može biti stranka u postupku, već je to uvijek fizička osoba – obrtnik.

Premda je kroz nedavnu prošlost bilo određenih tendencija prema ograničenju odgovornosti obrtnika, prema članku 36. Zakona o obrtu koji je trenutno na snazi, obrtnici i dalje odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom za obveze koje nastaju u obavljanju obrta, a dobro je znati da prestankom obrta ne prestaju i obveze nastale njegovim obavljanjem.

Prilikom donošenja odluke o načinu obavljanja vaše djelatnosti, prethodno se svakako upoznajte sa svim prednostima i nedostacima poslovanja preko društva i obrta, uzimajući pritom u obzir vaše konkretne potrebe i poslovne planove za budućnost.

Autorica: Tamara Levačić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Matić, Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Područja prava kojima se bavi su prisilna naplata potraživanja, stečajno pravo, pravo trgovačkih društava, trgovačko pravo te radno i građansko pravo. 

PPUB-Disclaimer

Foto: 123rf

POVEZANI ČLANCI:

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više