Tragedija u zagrebačkoj osnovnoj školi u Prečkom, u kojoj je smrtno stradalo dijete, a petero ljudi je ozlijeđeno, ostavila je dubok trag na osjećaj sigurnosti unutar školskih zajednica. Adrijana Baus, profesorica hrvatskog jezika i književnosti te fonetike s dugogodišnjim iskustvom, osvrnula se na mjere sigurnosti koje je Ministarstvo obrazovanja donijelo nakon sastanka o ovoj temi. U svom komentaru ističe kako su mjere nedovoljne te predlaže konkretne korake za sustavno rješavanje problema.
Učitelji kao prva linija obrane – nepravedno i zastrašujuće
„Ova situacija nije samo utjecala na osjećaj sigurnosti, već je dodatno razotkrila koliko su učitelji sustavno nezaštićeni i prepušteni sami sebi,“ ističe Adrijana. Smatra da donošene mjere impliciraju prebacivanje odgovornosti na učitelje koji nisu educirani niti pripremljeni za krizne situacije poput napada u školama.
„Kada se donose mjere koje impliciraju da mi, učitelji, preuzimamo ulogu prve linije obrane, to nije samo nepravedno, već i zastrašujuće. Jasno je da nas nitko nije pripremio ni educirao za takve scenarije. Što više zaduženja preuzimamo, to je jasnije koliko sustav od nas očekuje nemoguće,“ dodaje.
Pročitajte više: dodat link na mjere
Koje mjere doista mogu poboljšati sigurnost u školama?
Adrijana zagovara usmjeravanje na sustavna rješenja koja uključuju sve dionike obrazovnog procesa. Ključne mjere koje predlaže uključuju:
- Povećanje broja stručnih suradnika poput psihologa, pedagoga i socijalnih radnika u svakoj školi. „Njihova uloga nije luksuz, već nužnost,“ naglašava, dodajući da su ovi stručnjaci presudni za prevenciju nasilja i pružanje podrške učenicima, obiteljima i učiteljima.
- Edukacija učitelja o kriznom menadžmentu i samoobrani. „Profesionalna obuka trebala bi biti standard, jer prezentacije iz ministarstva nikada neće biti dovoljne,“ smatra Adrijana. Znanje i pripremljenost ključni su za osjećaj sigurnosti, kako kod učitelja, tako i kod učenika.
- Poboljšanje tehničkih i fizičkih mjera sigurnosti uz stručan pristup. Fizičke mjere, poput zaštitara i zaključavanja škola, trebaju biti dopunjene sveobuhvatnim strategijama koje rješavaju uzroke problema.
- Bolja komunikacija s roditeljima koja bi trebala postati dio sustava prevencije, a ne improvizacija učitelja opterećenih dodatnim zadacima.
Pročitajte više: Predstavnik vijeća roditelja u OŠ Prečko bijesan na državu: ‘Nema sustava, ne postoji’
Mjere koje „dobro zvuče na papiru“ nisu dovoljne
Nakon nedavnih događaja, Ministarstvo je najavilo niz mjera za povećanje sigurnosti u školama. Te mjere uključuju zaključavanje škola, dežurstva osoblja, ograničenje ulaska posjetitelja, uvođenje zaštitara te promjenu brava i postavljanje protuprovalnih vrata.
Adrijana ove mjere smatra površinskima: „Sve su to mjere koje se već provode ili su usmjerene na kontrolu prostora, a ne na stvarno jačanje osjećaja sigurnosti i podrške u školskom okruženju.“ Posebno ističe nedostatak ulaganja u stručne suradnike i edukaciju učitelja, što smatra ključnim propustom.
Pročitajte više: Stručnjak upozorava na ključne probleme: ‘Nažalost, takve su situacije postale realnost. Kasnimo s mjerama’
Učitelji između očekivanja i stvarnosti
Adrijana opisuje svakodnevnu realnost u školi: „Dežuramo prije nastave, nakon nje, za vrijeme velikog odmora, a sada i tijekom malih odmora, čuvajući učionice. No, što bih ja, kao učiteljica, trebala napraviti ako se na ulazu u školu pojavi osoba s nožem?“
Ovaj osjećaj nemoći i preopterećenosti dodatno se pogoršava kad sustav očekuje da učitelji budu istovremeno i zaštitari, psiholozi, savjetnici i stručnjaci za krizne situacije.
„Sustav se oslanja na našu žrtvu, improvizaciju i strpljenje, dok se stvarni problemi guraju pod tepih,“ zaključuje.
Foto: Magdalena Rendulić/Privatna arhiva/Vlada RH
