Upisom svog imena i prezimena u internetsku tražilicu, u rezultatima pretraživanja pojavljuje se poveznica na novinski članak od prije deset godina u kojem ste ‘lažno’ optuženi za kazneno djelo, a upravo zbog tog članka ne uspijevate napredovati u svom poslu. Što učiniti? Ono što možete jest obratiti se voditelju obrade (recimo da je to Google) sa zahtjevom za uklanjanje poveznice iz rezultata pretraživanja na internetsku stranicu na kojoj se nalazi novinski članak s Vašim osobnim podacima.
Dakle, ‘pravo na zaborav’ iliti ‘pravo na brisanje’ (engl. right to be forgotten) predstavlja pravo pojedinca da od internetskih pretraživača zatraži uklanjanje rezultata koji se odnose na njegovo osobno ime. Potreba za pravnom zaštitom ovakve naravi, nastala je na zahtjev pojedinaca koji su željeli nastaviti svoj život bez stigmatiziranja koje se pojavljivalo kao posljedica određenog događaja. Usudili bi se reći da je, zbog brojnosti sličnih zahtjeva, nastalo kao ‘rezultat težnje za čišćenjem političke prošlosti’.
Ipak, ‘pravo na zaborav’ nije apsolutne naravi. Koji će se podatak ukloniti (i hoće li uopće) primarno ovisi o rezultatima testa razmjernosti. U prenesenom značenju: ‘vaganju’ čiji je interes važniji – podnositelja zahtjeva na zaštitu privatnosti ili ipak javnosti za pristup informacijama. Na primjer, činjenica da je jedan, danas pokojni, francuski predsjednik bio bolestan, a što je kasnije objavljeno u nekim memoarima, predstavljalo je naročito osjetljiv podatak. Sud Europske unije (u daljnjem tekstu: ‘Sud EU’) presudio je da je takva informacija doprinijela javnoj debati i razmišljanju o tome u kakvom je predsjednik zdravstvenom stanju.
Konkretno; uoči razmatranja zahtjeva, u obzir se uzimaju sljedeći čimbenici: jeste li uključeni u ‘javni život’, koji je izvor takvih informacija, koliko je ‘star’ sadržaj, na koji način takve informacije utječu na korisnike određenog internetskog pretraživača, kao i to je li sam sadržaj istinit, odnosno, jesu li podaci osjetljive naravi. Tek nakon što svako pitanje bude detaljno razrađeno, donijet će se odluka o osnovanosti postavljenog zahtjeva.
Detaljnije o ulozi Suda EU
Pričati o ‘pravu na zaborav’, a pritom posebno ne naglasiti ulogu Suda EU ne bi bilo ispravno jer je upravo Sud EU ‘odigrao’ ključnu ulogu u tumačenju opsega i sadržaja ‘prava na zaborav’. U predmetu Google Spain (Predmet C 131/12 od dana 13. svibnja 2014. godine) Sud EU presudio je da je davatelj usluge internet pretraživanja pod određenim uvjetima dužan poštovati zahtjev pojedinca na brisanje njegovih osobnih podataka na način da ukloni poveznice prema mrežnim stranicama trećih, a na kojima su ti podaci objavljeni. Pojedinac je na to pravo ovlašten neovisno o postojanju predrasude (štete) za njega zbog uključivanja podataka o kojima je riječ u popis rezultata, kao i pod pretpostavkom da relevantni podaci nisu prethodno ili istodobno izbrisani sa mrežnih stranica trećih te da je njihovo objavljivanje na njima samo po sebi zakonito. Ovakvim pravnim shvaćanjem, ‘pravo na zaborav’ poprimilo je potpuno novu dimenziju.
Pročitajte više: Cookie policy i pravila privatnosti na internetu, što je to i treba li mi doista?
Tko, i na koji način, ima pravo zahtijevati uklanjanje sadržaja?
Pravila o zaštiti osobnih podataka odnose se, u pravilu, na fizičke osobe. Većinu zahtjeva upućuju izravno osobe na koje se sadržaj odnosi, iako je moguće podnijeti zahtjev i u tuđe ime, ali uz uvjet da za to postoji zakonsko ovlaštenje. U slučaju da ste sami objavili sadržaj, postoji mogućnost da ćete ga moći ukloniti, odnosno spriječiti njegovo pojavljivanje u rezultatima pretrage putem postavki privatnosti. Dakle, kako biste ostvariti svoje ‘pravo na zaborav’, prvo što morate učiniti jest obratiti se onome tko Vaše podatke obrađuje. Ukoliko taj put ne bude uspješan, preostaje mogućnost obraćanja Agenciji za zaštitu osobnih podataka sa zahtjevom za utvrđivanje povrede prava.
Kad je riječ o načinu pokretanja postupka, u nastavku dajemo primjer podnošenja zahtjeva ‘protiv’ Googlea: prvi je korak podnošenje zahtjeva putem web-obrasca (Report content on Google). U samom zahtjevu potrebno je navesti konkretne URL-ove, zatim iznijeti obrazloženje zašto je takav sadržaj s Vama povezan i, na posljetku, navesti razloge zbog kojih zahtijevate uklanjanje. Uz to, ne zaboravite navesti upit za pretraživanje i e-mail adresu na kojoj Vas je moguće kontaktirati u slučaju dodatnih pitanja.
Što se događa ako odredbe o ‘pravu na zaborav’ budu prekršene? Kazne za nepridržavanje pravila o ‘pravu na zaborav’ nisu zanemarive. Društva i organizacije koje krše ove odredbe mogu se suočiti s kaznama do čak deset milijuna eura ili 2% ukupnog godišnjeg prihoda na svjetskoj razini za prethodnu godinu, ovisno o tome što je veće. Takve sankcije jasno daju do znanja da zaštita privatnosti nije proizvoljna, već obveza koju moraju poštovati ‘svi igrači na globalnoj sceni’.
Pročitajte više: Fenomen zvan ‘Dubai čokolada’ – kome pripada pravo na naziv i kako spriječiti neovlaštenu uporabu?
Tražilice nisu obavezne ukloniti rezultate pretraživanja za korisnike iz trećih zemalja
EU ‘pravo na zaborav’ smatra jednim od temeljnih ljudskih prava. Globalizacija trenutno doživljava svoj vrhunac. U svakom kutku svijeta, tehnologija, trgovina i kultura postaju sve povezanije. Ova transformacija donosi brojne prednosti, ali i velike izazove – posebno kad je riječ o zaštiti podataka.
Kako bi ‘pravo na zaborav’ zaživjelo u punom smislu, nužno je omogućavanje uklanjanje poveznica na svjetskoj razini. Nažalost, neke države ne dijele isto mišljenje. Mnogobrojne treće države ne poznaju pravo na uklanjanje poveznica ili usvajaju drukčiji pristup tom pravu. Unutar EU uklanjaju se URL-ovi iz rezultata pretraživanja za one države koje primjenjuju europske zakone o zaštiti podataka. Zašto? Jer iz propisa EU ne proizlazi ideja zakonodavca da voditelju obrade, poput Googlea, nametne obvezu uklanjanja poveznica koja se odnosi i na nacionalne verzije njegova pretraživača, a koje ne postoje odgovarajuće u članicama EU. Usto, nisu predviđeni ni instrumenti niti mehanizmi suradnje u pogledu dosega uklanjanja poveznica izvan EU. Prema trenutnom stanju, u pogledu voditelja obrade koji prihvati zahtjev za uklanjanje poveznica, ne postoji obveza koja proizlazi iz prava Unije da se takvo uklanjanje poveznica provede na svim verzijama njegova pretraživača.
Foto: Privatna arhiva/Canva
