Nakon što je Rusija prije više od 100 dana pokrenula vojnu invaziju na Ukrajinu, dotad vojno neutralne zemlje Švedska i Finska podnijele su zahtjev za pristupanje NATO-u. Pristup u vojno-obrambeni savez kojeg čini 30 zemalja blokira im Turska, a države ne mogu pristupiti NATO-u ako se s time ne slože sve članice.
Dugotrajni pregovori zbog uvjeta Turske
Turska se protivi ulasku Švedske i Finske u NATO jer su te dvije zemlje godinama pružale utočište etničkim Kurdima s područja Turske, Iraka i Sirije i zbog toga što su zabranile izvoz oružja u Tursku. Izaslanstva Švedske i Finske od sredine svibnja s Turskom vode pregovore kako bi razriješile probleme koji priječe njihov ulazak u NATO. Turska, naime, smatra kurdske organizacije terorističkim zbog zbivanja u Siriji i jer Kurdistanska radnička stranka (PKK) desetljećima vodi pobune protiv Turske, a tvrdi kako im Švedska i Finska pružaju podršku u Siriji. Iako su se kurdske snage u Siriji borile protiv Islamske države, Turska ih obje smatra terorističkim.
Da bi dala podršku Švedskoj i Finskoj za ulazak u NATO, Turska traži da ove dvije države prestanu davati podršku skupinama koje ona smatra terorističkima i da eleminiraju izvore financiranja takvih skupina. Turske tvrdnje da skrivaju članove Kurdistanske radničke stranke (PKK) koju Turska, SAD i EU smatraju terorističkima negirala je premijerka Švedske Magdalena Andersson kazavši kako ne šalju ni oružje ni novac bilo kakvim terorističkim organizacijama. „Suradnja u sjeveroistočnoj Siriji odvija se prvenstveno kroz Ujedinjene narode (UN) i međunarodne organizacije.“ „Švedska ne pruža ciljanu podršku sirijskim Kurdima ili političkim ili vojnim strukturama u sjeveroistočnoj Siriji, ali stanovništvo u tim područjima je, naravno, obuhvaćeno projektima pomoći“, rekla je švedska ministrica vanjskih poslova Ann Linde, prenosi Slobodnaeuropa.org.
Za komentar smo upitali politologinju Aleksandru Šućur koja detaljnije pojašnjava cjelokupnu situaciju. „U međunarodnim odnosima, ovakve demokratske debate koje u biti propituju što su točno nacionalni interesi specifične zemlje, u ovom slučaju Švedske, ostaju u granicama te zemlje, prepuštene njenoj stručnoj, reprezentativnoj, medijskoj i drugoj javnosti. Dakle, izvan su fokusa samih međunarodnih odnosa, a njihovo “ubrajanje” u analizu može biti čak kontraproduktivno po zaključke, jer u premisama određenim događajima pripisuju značaj, značenje i težinu koje posjeduju samo interno, a izvan njih se nerijetko koriste instrumentalno, kao opravdanje“, objašnjava.
Analizu situacije bi trebalo reducirati na ono što je bitno za ulazak Švedske i Finske u NATO, pojašnjava, a to nisu švedske imigracijske politike, inače redovna tema nacionalnih političara, a u Švedskoj se bliže izbori. Tu temu jako dobro poznaju i turski politički čelnici jer je politički i ekonomski na temi Turska profitirala od početka rata u Siriji. „Ako još znamo da se radi o zemljama koje mogu samo doprinijeti NATO savezu jer posjeduju izvrsnu vojnu sposobnost i kvalitetnu nacionalnu pedagogiju koja široku javnost “naoružava” instrumentima razlučivanja činjenica od propagande te visok stupanj zaštite od cyber warfarea, objektivnih razloga za veto nema, dok ih ima pregršt u korist pristupanja: od zemljopisne pozicije zbog koje su važne izloženijim, a vojno nespremnijim članicama na Baltiku u contaninmentu neprijateljskog djelovanja Ruske Federacije u tom teatru, a kad govorimo o Švedskoj, i visokotehnološke vojne industrije te posjedovanje think-tankova, intelligencea, sveučilišnih i strateških centara koji nemaju što zavidjeti onima kojima raspolažu puno veće zemlje od Švedske“, dodaje Šućur. Kaže kako je pristupanje ove dvije zemlje koje su jednom nogom u NATO-u korisno i za prestiž NATO saveza kao cjeline, te je u interesu i sadašnjih članica.
Pročitajte više: Švedska i Finska ulaze u NATO i to na čelu s dvije žene
Podrška Kurdima ili NATO?
Najnoviji politički događaji u Švedskoj još su više, čini se, udaljile zemlju od članstva u NATO-u. Kako navodi Jutarnji, bivša kurdska borkinja, sada neovisna zastupnica u švedskom parlamentu Amineh Kakabaveh spasila je Vladu od izglasavanja nepovjerenja ostavši suzdržana pri glasanju o povjerenju ministru pravosuđa Morganu Johanssonu koje je pokrenula oporba zbog porasta kriminala. Ovo je drugi put da Kakabaveh spašava premijerku Andersson kada je u studenom prošle godine nakon jednog dana mandata morala podnijeti ostavku.
Socijaldemokratska stranka i premijerka Andersson tada su s Amineh Kakabaveh sklopili sporazum o povoljnom tretmanu kurdskih organizacija u sjevernoj Siriji. Kakabaveh sada inzistira na poštovanju dogovora bez obzira na to što Turska, koja tek treba odobriti pristup Švedske savezu, sve kurdske organizacije smatra terorističkima. U sporazumu se navodi da je Stranka demokratske unije (PYD), politička organizacija Kurda na sjeveru Sirije, legitiman politički partner, a ne teroristička skupina kako to tvrdi Turska. Nadalje, u tekstu sporazuma stoji kako treba pohvaliti sudjelovanje kurdskih paravojnih postrojbi u slamanju Islamske države, dok Turska smatra da ne treba amnestirati jednu terorističku organizaciju samo zato što se borila protiv druge, prenosi Index.hr.
Šućur smatra da su razlozi Turske zbog kojih želi staviti veto na Švedski i Finski ulazak u NATO subjektivni. „Točno je da Turska smatra kurdske organizacije PKK i YPG terorističkim o čemu ne svjedoče samo turski zakonski akti koji ih proglašavaju terorističkim i drakonski kažnjavaju već i sentiment javnosti o kojem čak i autokratskiji tip lidera kao što je to predsjednik Erdogan mora voditi računa, nerijetko čak i više u odnosu na demokratskije lidere. Gledano iz turske perspektive, niz švedskih političkih postupaka se tumači neprijateljskim i to ne samo na razini retorike: ove godine je Stockholm izdvojio oko 200 milijuna eura financijske pomoći YPG-u, a za iduću je predviđeno više od 300 milijuna; na području sjeverne Sirije iz kojeg su turske trupe izbacile Kurde, otkrivena je značajna količina švedskog naoružanja, naročito protutenkovskog, a koje je opet turskim vojnicima zadalo najviše problema, ne samo u sirijskom teatru, već navodno i u Iraku i samoj Turskoj. Može li Turska samo tako, bez ikakvog uvjetovanja, prihvatiti u vojni savez čija je važna članica (pogotovo sad kad je njen stav vitalan za ratnu situaciju u Crnom moru), državu koja prima lidere YPG-a s najvišim počastima, a koji su u Turskoj viđeni kao glavna opasnost po nacionalnu sigurnost (po anketama je to percepcija čak 90% građana)? Ne može, a dodajmo ovim internim faktorima još jedan: za manje od godinu dana su izbori i u Turskoj, koji su već proglašeni “povijesnim”, jer se poklapaju sa stogodišnjicom osnutka Republike, a koje Erdogan nikako ne želi izgubiti. Jasno je da pred turskom javnošću ne može pokazati slabost na ovoj temi.“
„Međutim, turski veto mi se više čini kao obični opstrukcionizam dok traje cjenkanje, odnosno taktička igra kojoj je svrha postizanje nekog do ut des-a, a ne stvarno i ozbiljno sprječavanje njihovog ulaska“. Stručnjakinja iznosi takvo mišljenje iz istog razloga zbog kojeg smatra marginalnim za pregovore o pristupanju raspravu unutar Švedske o pomoći Kurdima i tvrdi da se političari najbolje razumiju između sebe bez obzira na to kojoj državi pripadaju. „Niti su turski retardirani da ne razumiju da švedska vlada ovisi o zastupnici kurdskog podrijetla i da je Švedska u kampanji, niti su švedski retardirani pa da ne shvaćaju interni problem turskih političara te da je i njima važna kampanja na horizontu. Švedske političare ne zanimaju predodžbe turskih građana, kao što turske ne zanimaju percepcije švedskih, i jedni i drugi znaju da na građane druge zemlje ne mogu imati utjecaja. Prilikom objave veta Turska je predstavila obilatu paletu zahtjeva od kojih su daleko važniji oni koje je uputila Sjedinjenim državama što znači da se “cjenka” sa SAD-om, a ne sa Švedskom i Finskom: Ustupanje F-16 u roku odmah, rakete srednjeg i dugog dometa koje je već tražila prošlog listopada, ponovno uključivanje u program isporuke F-35, američko “zeleno svjetlo” na daljnje širenje turske “sigurnosne zone” na sjeveru Sirije te posebni scenografski bilateralni susret Erdogan-Biden koji bi potvrdio stratešku važnost Turske u NATO savezu. A i od EU članica (koje su i NATO članice) i SAD-a je tražila micanje sankcija iz 2019. – stvari koje naravno neće sve biti zadovoljene, a koje su daleko realističnije za ispunjavanje od promjene percepcije građana u nekoj drugoj zemlji te mogu predstavljati odličnu “kompenzaciju” za nerealistične zahtjeve, istaknula je.
Pročitajte više: Anica Đamić – Hrvatica koja smatra da je njezino mjesto u Ukrajini unatoč tome što ondje bjesni rat
Ona veto Turske vidi kao pozitivan događaj. „Plastično obznanjuje činjenicu da postoji više NATO-a, što će se tek vidjeti na summitu u Madridu krajem ovog mjeseca. “Stara Europa” si je već stvorila Euroquad (Njemačka, Francuska, Italija i Španjolska, kojoj valja pribrojiti Portugal, Benelux bez Nizozemske te balkanske članice uključujući Albaniju koja će najvjerojatnije željeti pokazati da nije turski vazal te naravno i sa Slovenijom i Hrvatskom na liniji “dijaloga s Rusijom”, ali uz podržavanje sankcija), zemlje “Nove Europe” i Skandinavce koje predvodi Ujedinjeno kraljevstvo, a koje RF vide ozbiljnom prijetnjom vlastitoj “nacionalnoj sigurnosti”, autonomnu Tursku (koja je imperij spekularan Rusiji), Grčku koja je u NATO-u samo u svrhu containmenta turske sfere utjecaja i Mađarske koja se sve više pretvara u ruskog pijuna. Turska će najvjerojatnije dobiti nešto od onog što je tražila da odustane od veta, ali je daleko važnije da NATO, kao cjelina, iznađe sintezu između ovih krupnih heterogenosti, posebno pod aspektom ciljeva i geostrateških težišta“, zaključuje Šućur.
Foto: Canva/Aleksandra Šućur Facebook/Sveriges Riksdag
