I tate žele ravnotežu privatnog i poslovnog života

Briga o obitelji i kućanstvu te balansiranje tog dijela života s poslom uglavnom se gleda kao ženska stvar.

Tate također teško postižu ravnotežu privatnog i poslovnog života

I dok se mnogi protive da se takva pitanja postavljaju poslovnim ženama, mi smatramo da bi se trebala postavljati svima u poslovnom svijetu jer ćemo jedino tako ostvariti napredak za sve. Zato smo razgovarali s uspješnim hrvatskim očevima, od kojih smo saznali da i tate žele ravnotežu privatnog i poslovnog života i trude se provoditi što više vremena s obitelji.

 Jednom kad dođu, djeca postaju najveći prioritet


tate_žele_ravnotežu_saša

Saša Jurković,
direktor portala Posao.hr, u braku je 8 godina i ima dvoje djece. Tamara (6), prema riječima svog oca, je mala šefica u kući i tatina maza, dok je Vedran (7) veliki istraživač, zaljubljen u sve moguće kukce i insekte koje danonoćno hvata i proučava… i mamina maza.

“Tajna mog uspjeha u balansiranju obiteljskog i poslovnog života je u izvanrednom timu suradnika koji savršeno surađuju, a poslove koje delegiram odrade čak i bolje nego je prvotno zamišljeno. Uistinu ne bih mogao svoj posao raditi da uz mene nisu pametni, iskusni i kreativni ljudi kojima vjerujem. Svaki dan radim u prosjeku 9 sati, no kad dođem kući, to je vrijeme rezervirano za obitelj, druženje s djecom i njihove aktivnosti te pomaganje oko kućanskih poslova. Preko tjedna, navečer uhvatim vrijeme za teretanu ili kavu s prijateljima.

Saznanje da ću postati otac u meni je promijenilo cijeli mentalni sklop. Život je dobio drugi cilj, a karijera je samo postala sredstvo da obitelji osiguram najbolji mogući život. Kad se Vedran rodio, uzeo sam par tjedana godišnji da pomognem supruzi i to je bio poseban događaj. Podsjeća me na vojnički dril jer sam se svaka 2 sata budio i pomagao supruzi. Više nije bilo večera i izlazaka na partije, a rođenjem Tamare to je u potpunosti smanjeno. Danas ja preuzimam dio kućanskih poslova, a dio supruga. Puno nam pomaže teta čuvalica koja, dok ne čuva djecu, održava stan čistim. Praktički je član obitelji i djeca je obožavaju. Moram priznati da je moja supruga više žrtvovala karijeru od mene i da nema njene organizacije i truda te ljubavi koje ulaže, ne znam kako bi naš život izgledao. Zato se trudim uvijek uskočiti kad ona treba vrijeme za sebe.

Vjerujem da je ravnoteža privatnog i poslovnog života bitna jednako muškarcima i ženama, ako je uvjet ispunjenja karijere jednak. Nema toga što bi bilo vrijedno mojeg zapostavljanja djece i svih lijepih trenutaka s njima. Izgradnja naše djece kao osoba i ispunjavanje njihovih života za mene je najvažniji posao. Često mi nedostaje obitelj kad sam na poslovnom putu, zato nastojim svesti putovanja na minimum i učiniti ih što učinkovitijima. Kad dođem s puta uvijek djeci donesem neki poklon i igramo se kako bismo nadoknadili izgubljeno vrijeme. U tim trenucima mi duša bude mirna i zaboravljam sav napor na poslu. Savjetujem da izgradite svoj networking i karijeru, kako bi dolaskom djece i smanjenim društvenim aktivnostima mogli održati istu na zadovoljavajućem nivou.”

Posao i obitelj nikada ne uzimajte zdravo za gotovo

Igor Pureta, predsjednik Uprave GRAWE Hrvatska d.d., u braku je s psihologinjom Tanjom Puretom, s kojom ima dva sina, studenta. Kaže da su članovi njegove obitelji jako predani jedni drugima te da se trude međusobno što bolje razumjeti.

“Ne možete voditi sve bitke i u svima biti uspješni, zato je važno odabrati one koje su nam trenutno najvažnije. Za bavljenje interesima i ostvarenje ciljeva bitno je naučiti čuvati i obnavljati vlastitu energiju kroz zdravi životni stil. Tih 24 sata na dan je poprilično vremena i može se napraviti puno toga. Gotovo čitav radni vijek sam na rukovodećim pozicijama i upravo zato mi je uvijek bilo važno pronaći ravnotežu u kvalitetnom privatnom životu. S obitelji provodim gotovo svako popodne i većinu vikenda, često idemo u kino, kazalište ili na koncerte, odlazimo u prirodu, igramo društvene igre ili razgovaramo.

Oduvijek sam sanjao o sretnoj obitelji, tako da sam od prvog trenutka bio potpuno predan da ju i ostvarim. Vezano za moje očinstvo, čim smo doznali da je Tanja trudna ja sam u tom trenutku i postao otac. Sa svojim sinovima sam redovito razgovarao još dok se nisu ni rodili, prenosio im utakmice ili prepričavao filmove koje smo tog trenutka gledali na televiziji. Naši su se razgovori, i općenito igre i druženja, s još većim entuzijazmom nastavili nakon njihovog rođenja i, vjerujem zahvaljujući upravo takvom pristupu, traju i danas.

Obiteljske obaveze su brojne i važno je dobro se organizirati. Takav pristup poznat mi je još od djetinjstva tijekom kojeg sam naučio obavljati mnoge kućanske poslove, održavati kuću i paziti na resurse kojima smo tada raspolagali. Iako radim sve kućanske poslove, ovisno o tome koliko je vremena i mogućnosti, sigurno je da ih Tanja obavi više. Oduvijek objeručke prihvaćamo dragocjenu pomoć baka i djedova, a sada, kad su sinovi odrasli, i oni imaju aktivnu ulogu u tome.

U različitim razdobljima svakako sam imao osjećaj da posvećujem premalo vremena supruzi, djeci, odnosno sebi. Npr. tijekom poslijediplomskog studija, nisam imao vremena koliko sam želio za obitelj. Isto tako, nakon dolaska u GRAWE nekoliko sam godina intenzivno razvijao posao, što je uključivalo puno putovanja. U mojoj karijeri bilo je prilično posebnih projekata pa sam npr. jedno vrijeme svaki utorak bio u Bukureštu. Ipak, uvijek sam nastojao i ono malo vremena za obitelj osmisliti na što bolji način. Život je prekrasan i dragocjen i tako se treba odnositi prema svakoj njegovoj sekundi. Jedino tako možemo reći da uistinu živimo punim plućima i ostvarujemo svoje snove.”

 Nema mjesta panici i strahu


tate žele ravnotežu

Luka Bulić, voditelj i komičar, ima suprugu Anu i dvogodišnju kćerkicu Niku za koje kaže da su žene njegovog života: „Nedavno sam bio pet dana u stanu bez njih i to je bio najdosadniji tjedan u povijesti. Količina energije koju ima to malo biće i nesebično dijeli s ljudima je tolika da bi onaj zec iz reklame za baterije davno riknuo dok bi Nika još uvijek skakala naokolo“.

“Posao na Anteni mi je ona varijanta 8-16 jer, osim za program, radim i u kreativi za prodaju tako da imam neku vrstu stalnog posla. Kad sam doma pokušavam iskoristiti to vrijeme da se igram s Nikom, a kad Nika zaspe, onda s Anom:)

Jedva sam čekao da mi se život počne vrtiti oko ovog novog čovjeka. Život odjednom dobije smisao i potpuno ti je jasno zašto radiš sve što radiš. Najvažnije ti je da ta mala štruca bude najsretnija na svijetu. Što se tiče posla, imao sam slobodno tjedan dana, ali moram istaknuti da su mi kolege i nadređeni jako susretljivi i nikada nisam imao problema kad zbog nekih drugih obveza odem ranije s posla. Čak sam nekoliko puta i Niku doveo na Antenu kad nismo imali drugih mogućnosti.

Nema stroge diobe oko poslova vezanih uz Niku. Jasno, Ana je tu vještija i obavlja više posla, ali ne postoji nešto što i ja ponekad ne odradim. Čini mi se da dobro hendlamo posao i roditeljstvo. Naravno, u idealnom svijetu volio bih da mogu više vremena provoditi s Nikom, ali zato su ti sati kad smo skupa još dragocjeniji. Htio bih imati onoliko djece koliko ih bude. Čovjek se prilagodi novonastaloj situaciji tako da sam siguran da bismo Ana i ja uspješno uskladili sve obveze oko posla i djece. Dijete će vam svakako promijeniti život kakav ste dotad imali, ali to je promjena na bolje. Količina ljubavi koju dobivate od njih neusporediva je s ičim što ste dosad iskusili.”

Vrijeme za djecu i odgoj moramo naći svaki dan

Zoran Kureljušić, izvršni direktor Sektora za Marketing, grupe poslova s malim i srednjim poduzećima u PBZ-u, oženjen je i otac dvoje djece, starije, od 7 godina, upravo je krenulo u školu, a mlađe, sa svoje 4, u vrtić. S obzirom da mu i supruga radi u bankarstvu, kaže da dijele sudbinu svih roditelja s poslom u sektoru usluga.

“Dan počinje u pola sedam, a završava kasno u noć. Na poslu sam redovno do 18h, a ponekad i duže. Supruga prva stiže doma, oko pola šest, tako da ona prva „presluša“ djecu o tome kako je bilo u školi i vrtiću. Imamo pomoć u kući, a kada zatreba tu su bake i djeda. Zajedno nastojimo uvijek imati doručak i večernji objed. Kad se skupimo nastojimo se poigrati s djecom, proći što je bilo u školi i vrtiću, provozati se na biciklima ili rolama. Za vikend volimo boravke u prirodi u okolici Zagreba, kod bake ili na moru.

Prvo, ali i drugo dijete, velike su promjene u životu (na bolje:). Roditeljska sreća i strahovi, pomoć supruzi da što lakše prebrodi nespavanje i izdrži krizne trenutke tijekom dojenja, sve su to ponekad teške, ali slatke roditeljske brige jednog oca, koje vjerojatno svi potisnemo kada vidimo kako dijete prvi puta vozi bicikl na dva kotača ili, unatoč strahu, skače na noge s „velikog“ mola. Ne bih te osjećaje mijenjao ni za što na svijetu.

Supruga ima slično radno vrijeme i zbog toga se dosta preklapamo, pa nas djeca vide tek kasno popodne i navečer. Supruga se brine za puno logistike u kući, no i sam aktivno sudjelujem u kućanskim poslovima. Ponekad to nije lako, pogotovo kada netom pospremljenu dječju sobu ubrzo zateknete kao da je uopće niste pospremili. Dug je put od rečenice „Pospremi svoju sobu“ do realizacije i ponekad nam se čini da su poslovni pregovori mala stvar u usporedbi s dječjim strategijama i taktikama pregovora.

Imam sreće jer moj šef razumije potrebu usklade roditeljskih i poslovnih obveza. Dogovorili smo na samom početku dokad traje radni dan, a kada nastupa roditeljsko vrijeme. Posao se može napraviti i kasno navečer kada je potrebno, ali djeca moraju imati svoje vrijeme s mamom i tatom, znati da smo im na raspolaganju za njihove „velike“ probleme ili želje za igrom. Vrijeme za djecu i odgoj moramo naći svaki dan, no sigurno je da nas razdoblja kada više boravimo zajedno zbližavaju. Često puta sam rekao: „Odgajaj prvo dijete kao da je drugo i drugo dijete kao da je prvo“. Bavio sam se i mišlju da napišem blog na tu temu, ali sam shvatio da nije problem u prvom i drugom djetetu, već iskustvu koje moramo steći. Bitno je s poslodavcem dogovoriti roditeljsko radno vrijeme jer neka razdoblja u odgoju kasnije teže možemo nadoknaditi.”

 Ne volim podjelu posao/privatni život – sve je to život


tate žele ravnotežu
Berislav Horvat,
Country Managing Partner, EY Hrvatska, ima suprugu Maju i dvoje djece. Dora je 2010. godište i opisuje ju kao jako dobru i mirnu djevojčicu, dok za Grgu, inače 2012. godište, kaže da je vrlo razigran i brz kao metak.

“Kvalitetna raspodjela posla, upravljanje vremenom te kvalitetan tim u redovnim okolnostima omogućavaju mi rad u granicama normale. Nerijetko u uredu ostajem do kasnovečernjih sati, no unatoč tome pokušavam izdvojiti vrijeme u kojem se isključivo posvećujem obitelji. Ipak, najvažniji su vikendi te vrijeme godišnjeg odmora, koje maksimalno kvalitetno koristim u obiteljskom okruženju. Kraća poslovna putovanja tijekom tjedna su česta i vjerujem da je supruzi tada izazovno s dvoje male djece, no moram reći kako imam potpunu podršku i razumijevanje.

U vrijeme kad je stiglo prvo dijete nalazio sam se na menadžerskoj poziciji, no vrlo brzo sam promoviran u senior menadžera. I u to su vrijeme poslovne obveze bile brojne i tempo naporan, ali sam se, po vlastitom mišljenju, snašao poprilično dobro. Ipak, moram naglasiti kako je najveću ulogu imala moja supruga, koja se uspješno snalazi u svim izazovnim situacijama s naše dvoje djece.

Supruga je arhitektica i, s obzirom da njen posao uključuje rad na posebnim projektima, imala je mogućnost fleksibilnijeg prilagođavanja obiteljskim obvezama. Bez obzira na moju uključenost, supruga je ta koja je odrađivala veći dio posla. Naš odnos te prilagodljivost situacijama zasigurno su pridonijeli uspješnom balansiranju posla i obitelji. Supruga danas razmišlja i o pokretanju vlastitog biznisa, u čemu ima moju najveću podršku. Nikako ne smijem zaboraviti spomenuti i veliku podršku Baje, kako Dora zove baku, zbog čega joj i ovim putem zahvaljujem.

Sretan sam što sam na čelu kompanije koja omogućava fleksibilni radni aranžman te zaposlenicima izlazi u susret kako bi lakše uskladili poslovne i privatne obveze. To uključuje povremeni rad od kuće i fleksibilni dolazak i odlazak u ured, tako da se situacije, poput bolesti djeteta ili nekih privatnih obaveza, jednostavnije rješavaju. Ja sam odlučio napraviti kompromis, trudim se sav posao odraditi preko tjedna kako bih vikende posvetio obitelji.

Da bi uspjeli u poslu, a i u obitelji, najvažnije je naći supružnika koji vas razumije i podržava. A što se tiče djece, neka si svatko stavi za zadatak da napravi barem onoliko koliko su naši roditelji napravili za nas i još malo više, pa ćemo i kao društvo ići naprijed.”

 Foto: privatna arhiva, 123rf

PROČITAJTE JOŠ:

1 KOMENTAR

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

Danijela Faraguna: U turizmu sitnice čine veliku razliku

Danijela Faraguna je oduvijek gajila strast prema turizmu, i kada je osjetila zasićenje na svom stalnom poslu, odlučila je krenuti u...