Zašto je ženama teško miješati posao i prijateljstvo?

Prije nekoliko godina, kad je Women in Adria bila negdje na početku, bila sam na dječjem rođendanu. Klasika, žene i djeca na jednoj strani, muškarci na drugoj. Jedna od prijateljica radi u velikoj multinacionalki i logično, pitam ja nju koga oni sponzoriraju, ima li ikakve šanse da ja dobijem neko sponzorstvo…A ona kao da ju je grom udario. ” Ne, mi ti to ne radimo, mi ovo, mi ono”. Kao da sam ju pitala nešto najgore na svijetu.

Posao i prijateljstvo nisu dva odvojena svijeta

Nedavno zovem drugu koja također radi u velikoj tvrtci da mi da kontakt od direktora marketinga, ne da me ona spoji s njim i nešto mi pomogne, nego samo da mi da njegov broj telefona. Ista reakcija, neugoda teška. “Mi ti to inače ne dajemo, ali ajde napravit ću iznimku”. Jedva mi je to dala, a ja se osjećam kao zadnji jadnik što sam to pitala.

Ne boli mene što nisam otvorila ta vrata, otvorila sam ih preko nekog drugog ili sam otvorila neka puno bolja vrata. Boli me što one sebi rade veliku štetu.

Na tom dječjem rođendanu muškarci su se u svom uglu povezali i izašli iz njega s dogovorima za dalje.

Moram napomenuti da se problem uglavnom javlja na relaciji poduzetnica – korporativna žena i korporativna žena – korporativna žena. Poduzetnica i poduzetnica bez problema pričaju o poslu i traže dodirne točke. Veliki je problem poduzetnici nešto tražiti od korporativne žene, jer su to dva različita svijeta. A dvije korporativne žene valjda nikad ne pričaju o poslu i ne iskorištavaju poslovne potencijale svog prijateljstva.

Kod korporativnih žena opet postoji razlika između onih koje rade u “back office” i onih koje su okrenute tržištu. Žene koje rade u prodaji i marketingu su puno više poslovno orijentirane i od korporativnih žena one i najviše dolaze na naše networking evente.

I dok muškarci vrlo uspješno crpe kapacitete prijateljstva za poslovne svrhe i na tome se temelji njihova prevlast u poslovnom svijetu, moje prijateljice i poznanice su bježale od mene kad sam bila bez posla, da ih ne bi slučajno pitala da mi pomognu pronaći novi posao. Kojeg god muškarca sam pitala za pomoć,  dobila sam ju, bez obzira na kojoj poziciji radi i je li poduzetnik ili ne.

Ne znam šta da kažem za kraj, mislim da svatko na kraju najbolje nauči na svojoj koži, unatoč svim pričama, kao što sam i ja uostalom. Definitivno treba dati šansu ženskom uglu, ali nikako ne zanemariti i muški jer nikad ne znate s kakvom poslovnom prilikom možete otići s dječjeg rođendana. Najčešće će to biti ona koju najmanje očekujete.

 

POVEZANI ČLANCI:

PROČITAJTE JOŠ:

4 KOMENTARI

  1. onda se nesto debelo mora mijenjati u hrvatskoj kulturi poslovanja. izoliranost i nekomunikacija nikada nikoga nisu nigdje odveli… mogla bi to biti tema jednog interesantnog workshopa.

  2. Možda je ovo problem većine žena a možda ovisi o više faktora. Vrijedi istražiti. Jer ja se evo ne susrećem sa takvim zidovima i u okruženju u kojem radim vrata mi jednakomjerno otvaraju i žene i muškarci.
    No, na prijašnjim poslovima (u Hrvatskoj) prepoznala sam situaciju opisanu u članku.
    LP

  3. Prepoznala sam svoje situacije u ovom tekstu. Posebno onaj dio sa traženjem posla ‘joj ne znam ti draga moja, sigurno ćeš nešto naći’. Kad sam se zaposlila to je bilo čudo i dobila sam stotine pitanja kao da sam otkrila eliksir mladosti :). Gledam to kao strah i nesnalaženje. Bez obzira na to iskustvo, ja ću rado pomoći.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više