„Žene u znanosti“ – njihov um i trud vrijedi zadržati

Nacionalni program stipendiranja „Za žene u znanosti“ osmu je godinu zaredom nagradio četiri mlade, hrvatske znanstvenice. Anita Horvatić, Dajana Milovac, Ana Šepac i Iva Šrut Rakić ponosne su vlasnice jednokratne stipendije u iznosu od 5.000 €, u kunskoj protuvrijednosti, koju im je omogućila suradnja Hrvatskog povjerenstva za UNESCO pri Ministarstvu kulture i L’Oreal-a ADRIA. Povodom svečane dodjele, porazgovarali smo s njima o planovima u skoroj budućnosti te viđenju znanosti u Hrvatskoj.

Znanstveni uspjesi u medijima tek nakon sporta i estrade

Anita Horvatić dolazi s Instituta Ruđer Bošković, a bavi se istraživanjem važnim za identifikaciju proteina uključenih u mehanizam nastanka, progresije i liječenja bolesti. Dajana Milovac s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije svoju je disertaciju radila iz područja kemije, inženjerstva materijala i biologije, unutar koje je pripravljen novi kompozitni materijal, prikladan za promicanje rane regeneracije koštanog tkiva, tj. za ugradnju u živi organizam u funkciji implantata. Ana Šepac s Medicinskog fakulteta u Zagrebu istražuje in vitro razvoj stanica srčanog mišića iz pluripotentnih stanica te mehanizme kojima anestetici pobuđuju stanične zaštitne mehanizme. Iva Šrut Rakić s Instituta za fiziku bavi se površinskom fizikom i 2D materijalima, a tema njene disertacije je relativno novi 2D materijal grafen, s dobrim svojstvima i potencijalno širokom primjenom.

Iako većini nas gore navedeno nije u potpunosti jasno, rad ovih znanstvenica bio je i više nego dovoljan razlog za dodjelu stipendije „Za žene u znanosti“. Uz financijsku pomoć koju stipendija pruža, ona predstavlja i važan dodatak u njihovim životopisima jer je riječ o svjetski poznatom projektu.

Ponekad nam se čini da se trud i odricanja vrednuju samo kada su u pitanju sport i estrada. Uspjesi učenika, studenata, znanstvenika ili poduzetnika uglavnom prođu kao sporedna vijest u hrvatskim medijima. Naše sugovornice u tome ne vide ništa iznenađujuće jer je to praksa u cijelom svijetu: „Sport i estrada su većini publike zanimljiviji sadržaj od znanstvenih istraživanja i mislim da Hrvatska po tom pitanju ne odskače od drugih zemalja u svijetu. No ono što znanstvenici trebaju daleko više od medijske pozornosti jesu ulaganja u znanost i obrazovanje te razvoj industrije“, smatra Dajana. Iva se slaže, dodajući da bi bilo lijepo kad bi se znanost više cijenila, ali da nitko od znanstvenika ne ulazi u tu profesiju da bi se proslavio već da bi marljivo radio na rješavanju aktualnih otvorenih pitanja u znanosti.

„Svijetla točka za promociju znanosti i izvrsnosti u znanstvenom radu je što se u zadnje vrijeme sve češće u medijima pojavljuju prilozi o uspješnim hrvatskim znanstvenicima i znanstvenicama te emisije za popularizaciju znanosti koje su vrlo zanimljive i pristupačne široj javnosti“, optimistično kaže Anita.

žene_u_znanosti_Anita_Horvatić
Anita Horvatić

Odljev mozgova

O odlasku visokoobrazovanog hrvatskog kadra u inozemstvo često slušamo. I to ne samo u medijima, već i u privatnom životu. Hrvatskoj se vlasti i institucijama spočitava nedovoljno ulaganje u našu znanost, obrazovanje i nisko vrednovanje kvalitetnog rada. A svi znamo da će stranac znanje i vještinu objeručke prihvatiti i k tome dobro platiti. Naše stipendistice zasad ostaju u Hrvatskoj, no to ne znači da o alternativi nisu razmišljale.

„Razmišljala sam o odlasku. Sasvim je očekivano, s obzirom na trenutnu situaciju u zemlji, u kojoj na fakultetima nema novih radnih mjesta, u kojoj je poveznica između industrije i znanosti vrlo slaba, a uvjeti rada većinom neadekvatni, da mladi ljudi željni znanja i usavršavanja u struci odluče pronaći bolje mjesto u znanosti u nekoj drugoj zemlji. Žalosti me što je društvo u nas uložilo velik novac za naše obrazovanje, a mi skoro da i nemamo šanse to opravdati i vratiti uloženo kroz primjenu našeg znanja“, kaže Dajana.

žene_u_znanosti_Dajana_Milovac
Dajana Milovac

Ana je, nakon završetka studija, zajedno sa suprugom otišla u SAD. Tamo je provela četiri godine radeći u laboratoriju profesora Željka Bošnjaka, jednog od najvećih stručnjaka za područje prekondicioniranja anesteticima u svijetu. Tvrdi da rad u takvom laboratoriju funkcionira besprijekorno, da su uvjeti rada odlični, baš kao i financijski uvjeti. Pa ipak, odlučili su se vratiti. „Sad imamo i nešto proširenu obitelj i mislim da su uvjeti za podizanje djece kod nas još uvijek daleko bolji nego tamo. Mislim da je jedini pravi razlog što smo se vratili taj što smo tu doma“, dodaje.

Iva je zasad ostala u Hrvatskoj i tvrdi da nije požalila: „U trenutku kad sam ja završila fakultet bilo je vrlo neizvjesno da će se otvoriti novo mjesto za znanstvenog novaka tako da sam počela tražiti mjesto izvan Hrvatske. Tako sam dobila i ponudu za rad u Švicarskoj i malo je nedostajalo da odem iz Hrvatske. Kroz par mjeseci se počelo pričati da bi se ipak moglo otvoriti mjesto na Institutu za fiziku, pa sam pričekala i pri tome volontirala u laboratoriju gdje i sad radim. Nije mi žao što sam ostala u Hrvatskoj, no ipak razumijem kolege koji žele otići jer su uvjeti za rad puno bolji vani, a često je i radna atmosfera bolja“.

žene_u_znanosti_Iva_Srut_Rakoc
Iva Šrut Rakić

Žene u znanosti rijetke na vodećim funkcijama

S obzirom da se često bavimo temom diskriminacije žena u pojedinim sferama poslovanja ili društva, te smo se teme dotakli i s našim stipendisticama. Njihova su iskustva uglavnom pozitivna, no da pravila ipak nisu ista za oba spola, uglavnom se sve slažu. „Nemam loših iskustava u poslu zbog toga što sam žena znanstvenica, dapače, međutim kada je riječ o značajnijim vodećim funkcijama, mislim da većinu zasad ipak čine muškarci. Razlog tome, pretpostavljam, leži i u činjenici da je većina žena u godinama kada su pune potencijala, znanja i iskustva, ujedno i zrela za osnivanje obitelji. A balansirati karijeru, naročito znanstvenu koja iziskuje sate i sate provedene u laboratoriju i računalom, te privatni život i majčinstvo je zaista teško. No, uz dobru organizaciju, odricanja, podršku partnera i obitelji, žene mogu biti uspješne na svim poljima svog života“, tvrdi Dajana.

Ana, pak, kaže da postoji niz primjera u znanosti iz kojih se vidi da žene znanstvenice ne dobiju uvijek isto priznanje kao i njihovi muški kolege. Ono što je zanimljivo jest da tih primjera ima jako puno u zemljama zapadne Europe i Amerike koje mi smatramo puno naprednijima.

žene_u_znanosti_Ana_Šepac
Ana Šepac

Kao najveće probleme s kojima se žene u poslu susreću vide to da moraju trošiti više energije na dokazivanje da su sposobne i stručne u odnosu na muške kolege, kao i usklađivanje posla i obitelji. Tu su još i tradicionalni stavovi, obiteljske obaveze koje više padaju na ženska ramena, čvršći muški networking, činjenica da poslovi u kojima prevladavaju žene donose manje novaca itd.

Anita ipak vjeruje da u znanosti ne postoji problem različitosti zbog spolova, već zbog ambicija, a Dajana savjetuje da žene trebaju prvenstveno vjerovati u sebe, biti sigurne u svoje odluke i slušati svoju nepogrešivu intuiciju. Uz to trebaju jasno postaviti prioritete i ustrajati u svojim planovima i željama, a tek tada se mogu nositi sa svim izazovima koje stave pred sebe.

Što čini uspješnog znanstvenika?

Znanost često promatramo kao „hladnu“ i egzaktnu djelatnost, a žene se nekako uvijek doživljava kao topliji spol, bolji u međuljudskim odnosima i kreativnim zanimanjima. Zanimale su nas osobine i vještine potrebne za uspjeh u području znanosti, a evo što su sugovornice navele kao presudnim u njihovom radu:

  •  strpljivost, pedantnost i realniji pogled na znanstvena istraživanja od muškaraca koji ponekad zamisle i pokušaju ostvariti previše toga u premalo vremena – Ana Šepac
  • senzibilnost, suosjećajnost, organiziranost, obzirnost, komunikativnost, temeljitost, pouzdanost, multitasking, pristojnost, strpljivost, aktivno slušanje, fleksibilnost – Dajana Milovac
  • kreativnost, strpljenje, upornost i inovativnost – Anita Horvatić
  • veliku kreativnost i dobru komunikaciju s kolegama, znatiželjnost – Iva Šrut Rakić

Iva u bližoj budućnosti planira završiti doktorat i otići na poslije doktorsko usavršavanje. Ana se nada dobivanju nekog europskog projekta. Anita se nakon doktoriranja želi neko vrijeme posvetiti obitelji, dok je Dajana na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije zaposlena do 2018. godine i u tom se periodu planira maksimalno posvetiti znanstvenim istraživanjima i izvođenju nastave.

Sve četiri stipendistice ovu stipendiju vide kao veliko priznanje i poticaj za daljnji rad, a mi se sebično nadamo da će ostati u Hrvatskoj i nastaviti uspješno raditi.

POVEZANI ČLANCI:

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

Panelica u tenisicama: Nije poslovni dress code, ali nije ni loše

Jedan od najzanimljivijih događaja za obožavatelje automobilske industrije, svakako je IAA: Internacionalna izožba automobila (njem. Internationale Automobil-Ausstellung). Ove se...