Zagrepčanka Karla Čurin (28) završila je studij grafičkog dizajna, a kroz vlastiti obrt nudi usluge digitalnog dizajna, pisanja i osmišljavanja kreativnog koncepta.
„Samozaposlila sam se jer nisam bila zadovoljna radom u drugim firmama, za druge ljude. Nisam mogla biti kreativna koliko sam željela, nisam imala slobodu izražavanja. Nisam osjećala da mogu napredovati onoliko koliko želim. Znate kako uvijek pitaju ‘Gdje se vidiš za 5 godina?’. Ne znam gdje se vidim, ali znam da se definitivno ne vidim u nekom uredu gdje radim za nekoga. Svoj prvi javni nastup na TEDx-u sam završila ovako: Zamislite što biste sve mogli da izvučete maksimum iz sebe – da sanjarite, da budete strastveni u životu i ostavite neki svoj mali trag na ovom svijetu“, započinje Karla.
Kaže kako je imala sretno i lijepo djetinjstvo te je bila okružena voljenima koji su iz nje izvlačili najbolje i nikad joj nije nedostajalo ljubavi ni podrške.
Gluhoća nije prepreka ispunjenom životu
„Rođena sam gluha, a ne zna se koji je uzrok. Imam obostrano teško oštećenje sluha na visokim frekvencijama, ali od treće godine života nosim slušne aparatiće i uključena sam u audiorehabilitaciju na koju sam išla svakodnevno sve do diplomskog studija. Naučila sam se čitati s usana upravo zato što sam se rodila gluha pa mi je to išlo sasvim prirodno. Ne znam za drugo osim ne čuti, odnosno, čuti s aparatićima“, priča Karla objašnjavajući da se kroz školovanje odlično snalazila, a već kao studentica počela je raditi.
Uz smijeh kaže kako se odlično snalazi s aparatićem za sluh. Od malih nogu je putovala s roditeljima, a na tim se putovanjima zaljubila u fotografiju.
„Na putovanjima bi mami laknulo kad bih ja uzela fotić i fotkala umjesto nje, pogotovo jer je to značilo da bi mogla više biti na fotkama. Moja prednost je bila ta što sam mogla dobiti i ovce i novce: nisam mogla pratiti što lokalni vodič priča pa sam ja, dok su moji roditelji pažljivo slušali, skitala okolo i fotkala. Kasnije sam na putovanjima sa svojim partnerom kupila mali vodootporni fotić i još se više zaljubila u kadrove novih mjesta koja prvi put vidim“, prisjetila se Karla.
Pročitajte više: Od samostana i bojišta do poduzetništva: Osječanka koja je životne borbe pretvorila u pobjede
Ljubav prema uličnoj fotografiji
„Mislim da je tako nastala moja ljubav prema uličnoj fotografiji. Fotografiram jer me putovanja i ulice inspiriraju. Gradovi me inspiriraju, a gradove čine ljudi. Volim kada ulovim neki kadar i zamrznem neki trenutak. Kad kasnije listam te fotografije, nisu mi samo vizualno privlačne, nego u meni bude emociju. Ne trebaju mi foto studio, dodatna rasvjeta za fotić ili plan fotkanja. Samo me pustite na ulice među ljude i zgrade koje pričaju priču da ulovim te autentične trenutke koji se više nikada neće ponoviti“, objasnila je Karla dodajući kako putuje otkad zna za sebe i za nju je to životni stil iz kojeg je proizašao blog koji je godinama pisala.
„Znatiželjna sam po prirodi i jako volim istraživati. Stalno se pitam kako izgleda život vani, kakve običaje lokalci imaju, kako izgleda život na ulicama, kakva im je hrana, kako ovo i kako ono. Duša mi jednostavno ne da mira, imam tu veliku strast prema putovanjima, a bez njih ne bi bilo moje inspiracije. Bez inspiracije ne bi bilo mojih fotografija i tekstova, a bez svega toga ne bilo života ni posla kojeg volim. Blog je nastao kao moja želja da s drugim ljudima podijelim mjesta koja su izvan turističke rute i prenesem im svoje dojmove s putovanja“, prepričala je Karla objašnjavajući kako je zbog drugih poslovnih obveza blog lani morala ugasiti.
Svoje snage usmjerila je prema kreativnom poslovanju, a pritom je uložila puno truda u vlastiti brending i stvaranje imidža obrta.
“Nisam ja odavde”
Ističe da joj oštećenje sluha pritom ne predstavlja problem jer je dovoljno dobro savladala govor kroz audiorehabilitaciju, a to joj omogućuje i javne nastupe na konferencijama i u drugim poslovnim prilikama.
„Naravno, ne izgovaram sva slova savršeno niti imam uvijek točan naglasak. To volim preokrenuti u priču da nisam odavde. Nekad me taksisti pitaju odakle sam jer čuju po naglasku razliku, pa me to baš nekako veseli. Mislim da dosta razumljivo govorim. Ipak, uvijek mi je bolje brbljati sto na sat nego slušati i pritom razumjeti samo mali postotak rečenoga. Onaj veliki strah od javnog nastupa nemam pa sam tu u nekoj prednosti, no kroz srednju školu i fakultet se nisam osjećala ugodno prezentirati pred razredom zbog toga što sam mislila da me neće nitko razumjeti pa sam uvijek zamolila da prezentiram nasamo pred profesorom. No to pripisujem pubertetu“, prisjetila se Karla dodajući kako je strah premostila s vremenom, a prilika joj se pružila već na fakultetu.
Novi projekti i snovi za budućnost
Tijekom studija Karla je osmislila aplikaciju za ljude s depresijom te je u nju utkala brojne korisne detalje koji su uključivali stvaranje zajednice i online pristup stručnoj pomoći. Projekt nije zaživio, no to je nije spriječilo u kreativnom pristupu rješavanju problema.
„Prije dvije godine sam otvorila obrt koji odlično posluje i jako sam zadovoljna kako se cijela priča razvija. I dalje putujem, fotografiram i skupljam inspiraciju za nove, nadolazeće projekte. Ako se mene pita – samo je nebo granica!“, zaključila je Karla.
Foto: Privatna arhiva, Canva
