Ankica Livić (72) iz Zagreba kaže kako je u mirovini od 2013. godine, no nikad nije prestala raditi. Radila je 37 godina u knjigovodstvu, od čega 28 godina kao šefica računovodstva – najduže je bila u Muzeju Moslavine u Kutini.
„U kulturi su male plaće, no voljela sam taj posao i ljude s kojima sam radila. Nisam razmišljala o penziji – jednostavno sam radila najbolje što sam mogla“, priča Ankica čija je mirovina tada, 2013. godine, iznosila manje od 350 eura i nije bila dovoljna ni za osnovne potrebe.
Razvod, krediti i blokada računa
Život joj nikad nije bio jednostavan. U Kutinu se preselila iz Zagreba, no ubrzo joj se život iz temelja promijenio kad se razvela. Ostala je sama s četvero djece, a nakon desetak godina odlučila se vratiti u Zagreb.
Kaže da su je krediti doveli u dugove, pa je počela razmišljati što učiniti da se situacija promijeni.
Pročitajte više: Spremačica, ali i poduzetnica: “Heklanje je moja ljubav, a kćeri su me potakle da otvorim obrt”
Sporedno zanimanje – put spasa
“Nisam htjela riskirati mirovinu otvaranjem firme pa sam se odlučila za sporedno zanimanje. To mi je omogućilo da legalno radim i zadržim mirovinu. U sporednom zanimanju računovodstveni poslovi nisu dopušteni, ali jest otvaranje servisa za čišćenje”, kazala je Ankica.
“Uz to, imala sam iskustva jer sam cijeli život, uz četvero djece, radila kućanske poslove. Ipak, moje znanje iz knjigovodstva bilo je ključno – svakodnevno sam pratila prihode i rashode, bilježila sve u Google Spreadsheet i upravljala poslom kao malim poduzećem”, prisjetila se naša sugovornica dodajući kako počeci nisu bili lagani.
“Radila sam i najgore poslove – od stanova punih otpada do prostora nakon intervencija hitnih službi. Jedan stan nikad neću zaboraviti – bio je pun praznih boca, raspadnute hrane i prljavštine, a čak i fekalija. Gotovo sam se onesvijestila kad sam ušla, ali sam odradila posao do kraja”, kazala je naša sugovornica.
“S druge strane, čistila sam i luksuzne stanove s vrijednim namještajem, gdje sam morala paziti na svaki detalj. To me naučilo da u ovom poslu ulazite u tuđi život i intimu, i zato je najvažnije biti pouzdan i diskretan”, smatra Ankica.
Podrška djece i digitalni marketing
Veliku podršku dobila je od djece jer su joj kćeri nerijetko pomagale tijekom intervencija, a sin koji je tada radio u Singapuru godinama joj je pomagao financijski te s digitalnim dijelom poslovanja.
„On mi je napravio web stranicu i pokrenuo Google oglase. Radila sam neumorno, od 2014.pa sve do danas, nikad se nisam predavala. Uz mlade stručnjake učila sam o važnosti brendiranja, profesionalnih fotografija i videa. To mi je donijelo i privatne i poslovne klijente – od škola i institucija do pojedinaca. Ja sam 3 u 1: čistačica, menadžerica i računovođa“, ponosna je Ankica.
Pad cijena i nova očekivanja
“Tijekom godina upoznala sam i odradila čišćenja kod više od 2500 klijenata – od običnog pospremanja ili generalnih čišćenja, do pranja i peglanja rublja”, istaknula je Ankica.
Kroz posao upoznala je brojne klijente i susrela se s različitim životnim situacijama koje su joj donijele novi pogled na život.
“U ovom poslu nije samo riječ o čišćenju. To je posao s ljudima. Upoznala sam na stotine priča – neke tužne i traumatične, a puno više onih lijepih i inspirativnih. U jednoj ruci držite krpu, a u drugoj često pružate podršku i razumijevanje. Upravo to iskustvo mi je najdragocjenije jer nisam samo čistila stanove, nego sam iz svakog kontakta s ljudima i sama nešto naučila”, smatra naša sugovornica.
Kaže da je konkurencija bila manja kad je počela s tim poslom, a danas je puno servisa za čišćenje i većinom sa stranim radnicima koji rade jeftinije. Cijene su pale, a očekivanja klijenata porasle, no ona je uspjela otplatiti sve dugove.
Od blokade do mirnije starosti
Ankica kaže da danas ima par stalnih klijenata i povremeno napravi generalna čišćenja, što joj uz mirovinu donosi mirniji i sigurniji život.
„Mogu reći da sam svoj cilj ostvarila – stala sam na noge, u pravo vrijeme. Sporedno zanimanje mi je donijelo mogućnost da radim i zarađujem novac u mirovini. Ne planiram klasičnu penziju. Radit ću dokle god budem imala snage. Da se mogu vratiti u vremenu, možda bih ranije krenula u poduzetništvo. To mi je donijelo slobodu i osjećaj da sama odlučujem o svom životu“, zaključila je Ankica sretna što je sačuvala zdravlje.
I danas je vitalna, a uz posao, aktivno sudjeluje i u folkloru gdje pleše i pjeva. Kaže da joj folklor donosi radost, održava je aktivnom i povezuje s tradicijom i zajednicom.
Foto: Privatna arhiva
