Zagrebačka ekonomistica Petra Bilić od malih nogu navikla je raditi i razvijati poslovne vještine u obiteljskoj tvrtki. Kaže kako je počela s 14 godina, a radeći različite poslove razvila je disciplinu, otpornost i razumijevanje ljudske prirode. Pprije službenog preuzimanja obiteljskog posla radila je niz poslova – od hotela i recepcija, preko putničkih agencija pa do rada na festivalima i u tvrtkama.
„Obiteljski posao bio je vođenje Planinarskog doma Runolist na Sljemenu, u kojem sam bila uključena u sve aspekte poslovanja – od operativnih zadataka poput pripreme hrane i nabave, do administracije, vođenja tima, organizacije događanja i odnosa s gostima“, započinje Petra razgovor za Women in Adria ističući kako je posao uključivao suradnju s brojnim ustanovama i bio je način života, a ne samo radno mjesto.
„Dugo sam vjerovala da će upravo to biti moj put. Svako radno iskustvo doživljavala sam kao priliku za učenje s ciljem da jednog dana nastavim i razvijam obiteljski posao. Bila sam usmjerena na stjecanje znanja, vještina i iskustava koje ću moći primijeniti u samostalnom vođenju poslovanja i preuzimanju odgovornosti unutar te priče“, priznaje Petra objašnjavajući kako se životni ciljevi i put do njih mogu promijeniti, pa je to iskusila i ona.
Gubitak strasti i smisla
„Umjesto da se bavim razvojem tima i poslovnim napretkom, sve više vremena trošila sam na brige oko održavanja likvidnosti i isplata plaća. U jednom trenutku shvatila sam da se izgubila ona početna strast prema poslu – a bez strasti, nestaje i smisao. Uspjeh nije izgurati sve, nego ne izgubiti sebe. Tada sam odlučila okrenuti novu stranicu i potražiti stabilnije i zdravije okruženje u kojem mogu ponovno pronaći zadovoljstvo u radu“, prepričala je Petra koja je odlučila iskoračiti u suprotnom smjeru od danas popularnih težnji za samostalnim poslovanjem.
U korporaciji je, ističe ona, pronašla sigurnost i slobodu kakvu ondje nije očekivala.
„Karijeru sam nastavila u retail sektoru. Moja prva korporativna uloga bila je Voditeljica trgovine u JYSK-u, gdje sam svoje prethodno iskustvo prilagodila korporativnom okruženju. U toj ulozi dobila sam dublje razumijevanje rada unutar strukturiranog sustava – kako funkcioniraju procesi, hijerarhije i standardi u velikoj organizaciji. Od 1. rujna preuzimam novu poziciju Supervizorice maloprodaje u kompaniji Fashion Company. U toj ulozi moj fokus neće biti samo na jednoj poslovnici, već na širem upravljanju – kroz podršku i nadzor više lokacija“, objasnila je naša sugovornica i dodala kako je u sustavu otkrila podršku pronalazeći je među suradnicima, a upravo je to dokaz da korporacije nisu samo procedure nego i ljudi koji su tu jedni za druge.
Pročitajte više: Mirela Krstulović o iskoraku iz korporacije u poduzetništvo: Pravi trenutak je kad ste spremni prihvatiti odgovornost i sve izazove
Biznis traži disciplinu i odgovornost
U životu, poslovnom ili privatnom, nema pogrešnih pitanja ni odgovora kao ni onih koji nude savršenstvo bez nedostataka – a ima ih i u privatnom biznisu i u korporaciji. Iako mnogi privatno poslovanje promatraju kroz idealiziranu sliku slobode, stvarnost je puno drukčija.
„Vlastiti posao je puno više od same ideje – to je svakodnevna disciplina, odgovornost, stalna prilagodba i upravljanje stresom. Ljudi često vide poduzetničku slobodu, ali zaborave da ona dolazi s težinom donošenja svih odluka i nošenja posljedica. Uspjeh ovisi o spremnosti na kontinuirano učenje, osluškivanje tržišta, održavanje fokusa i učinkovito upravljanje timom i financijama. No, čak i kad sve radite ispravno, postoje faktori na koje ne možete utjecati, poput pandemije, koji u trenu mogu promijeniti smjer cijelog poslovanja“, istaknula je Petra.
S druge strane, čini se da je danas trend promišljati o bijegu iz korporacije i pokretanju vlastitog poslovanja, no rijetki pritom ističu da rad u velikim tvrtkama nudi i niz prednosti koje poduzetnici nemaju na raspolaganju.
Razlike između poduzetništva i korporacije
„Kad sustav funkcionira, on postaje snažna podrška, a ne prepreka. Jasna struktura, stabilni prihodi i mogućnost profesionalnog razvoja stvaraju sigurnost koja omogućuje fokus na ono što je doista važno. Odabrala sam korporativno okruženje koje mi pruža ono što njegujem i privatno – putovanja, upoznavanje novih ljudi, učenje i stalni razvoj. Najveća vrijednost mi je to što se mogu posvetiti onome što volim – radu s ljudima i njihovom razvoju, ali sada u stabilnijem okruženju i na većoj skali“, objasnila je Petra te dodala da nije loše isprobati sve, pa tek potom odlučiti u koji se sustav ljudi uklapaju.
„Sloboda je znati izabrati ono što tebi u tom trenutku treba. Nekad je to tvoja firma, nekad sustav. Obiteljski posao donosi brzinu, fleksibilnost i potrebu za stalnom improvizacijom – sve je na tebi i odluke donosiš odmah, često na temelju intuicije i iskustva. Ta sloboda nosi puno prednosti, ali i rizika, jer ne postoji uvijek vrijeme, resursi ili stručnost za donošenje optimalnih odluka“, opisuje Petra.
„S druge strane, korporacija donosi strukturu, jasno definirane procese i mrežu stručnjaka s kojima dijeliš odgovornost i znanje. Promjene se možda provode sporije, ali su sustavnije, dugoročnije i imaju veću težinu. Najveća razlika? U poduzetništvu si često sam, dok u korporativnom okruženju imaš podršku i tim s kojim zajedno rasteš“, ističe Petra koja trenutačno uživa u korporativnom iskustvu, no ne isključuje mogućnost povratka poduzetništvu u budućnosti – ali uz uvjete koji podrazumijevaju održivu ideju i stabilnu financijsku podlogu.
„Uspjeh za mene ne znači milijune na računu, već osjećaj ispunjenosti u svakodnevici. Često govorimo o work-life balansu, ali kad pronađeš smisao u onome što radiš, granice se brišu – posao prestaje biti teret, a postaje dio života u kojem uživaš. Prava hrabrost je biti iskren prema sebi i prepoznati što te istinski ispunjava i na temelju toga donijeti odluku o obliku karijere, a to su odluke koje dugoročno najviše znače“, zaključila je naša sugovornica.
Foto: Privatna arhiva
