Ima dana kada mislite da se sve raspada. Za što god se uhvatite – problem. Promet stoji, troškovi rastu i rastu, a pojavljuju se i neki sasvim novi. Ljudi izmiču kontroli. Nitko ništa ne zna, svi sve griješe i općenito se pitate gdje ih je Bog sve našao i poslao baš vama.
Ako još nestane struje ili izbije neka mala poplava – eto „savršeno“ zaokruženog dana. A po pravilu, ne bude samo taj dan, nego se sve prelije i na cijeli tjedan. Ili dva, ne daj Bože.
Raspad sistema
I u jednom trenutku shvatite da svjedočite baš onome čega ste se bojali. Pred vašim očima događa se – raspad sistema. Onaj strašni o kojem su vas upozoravali, a vi ste mislili da su to mitovi. Ukratko: zlo i naopako, i ne može gore.
I tako, sve se raspada, a sve radi. E, na to vas nitko nije upozorio.
Taj prividni raspad zapravo je – dobar. Stvarno jest. Malo panike ponekad dobro dođe. Pomogne pogledati stvari iz drugog kuta, rodi neku dobru ideju ili vas natjera da se riješite tereta koji vas koči.
Naravno, sve ovisi o tome kako reagirate na raspad sistema. Ako panika u vama probudi silu i agresiju, pa krenete stvarati privid discipline, optuživati i prebacivati krivnju – e, onda nije dobro.
Pročitajte više: Najbolji odlaze prvi – zato ih na vrijeme zaštitite, da ne ostanete s mračnjacima
Saberite se i pogledajte što su stvarni problemi
Da, znam, polazite od pretpostavke da nije do vas. Jer kako bi bilo – vi ste, zaboga, mozak operacije. A oni! Ooo, oni! Ništa ne znaju, ne mogu sami, i znala sam ja da će ovo ovako završiti. Znala sam, neradnici!
Onda će se stvarno sve raspasti. Ne odmah. Ali hoće kasnije. Raspadat će se dugo, bolno i sporo. A vi to nećete ni primijetiti. Jer će ti „neradnici“ jedan po jedan otići i negdje drugdje biti – možda neradnici, a možda čak i vrijedni radnici.
Ako vam panika podigne adrenalin, onda je pravo vrijeme da se saberete i usmjerite taj adrenalin. Prvo: pogledajte koji su stvarni problemi. Što se raspada i raspada li se uopće. Zatim razmislite što od toga zaista može stvoriti ozbiljan problem. Ako curi voda iz tegle za cvijeće – promijenite teglu. Nemojte prestati zalijevati. Ako prestanete, cvijet će uvenuti. I završit ćete s praznom teglom i uvelim cvijetom, bez ikakvog spasa.
Tako je i s poslom. Ako je problem u jednom dijelu poslovanja, fokusirajte se na njega. Ne spašavajte cijeli posao – on nije ugrožen. Ne paničarite, ne dramatizirajte, ne reagirajte naprečac i ne donosite radikalne odluke „preko koljena“.
S timom smislite rješenja
Ne optužujte druge i ne oslobađajte sebe odgovornosti. Zastanite i sa svojim timom sagledajte što se događa i što je uzrok problema. Zajedno smislite rješenje i zajedno ga provedite.
Znam, zvuči „prejednostavno“. Ali znate što – jest. Stanite. Pogledajte u što je problem. Riješite ga. I nastavite dalje – sa životom, poslom i svojim ljudima.
U tom rješavanju možda ćete presložiti neki proces i učiniti ga učinkovitijim, možda će se roditi sjajna ideja, pa će promet porasti, možda ćete se riješiti troška za koji tek sad shvaćate da vam uopće ne treba… i tako dalje, u nedogled. Pred vama je cijeli ocean mogućnosti – samo treba znati plivati.
To je realnost posla. I života, ali sad pričamo o poslu. Smjenjuju se dobri i loši dani. Dani sjajni i dani katastrofalni. Dani kada je sve med i mlijeko, i oni kada je sve kao pakleni oganj koji guta sve pred sobom. Vaš pristup i jednima i drugima – to čini razliku.
Lako je biti dobar i pametan kad sve ide glatko. Teško je biti dobar i pametan kad ništa ne ide i kad jedva funkcionira.
Teško je, ali nije nemoguće. Samo se malo saberite. Zastanite, udahnite duboko i recite: „Gdje je problem? Hajdemo ga riješiti.“ Čas posla.
Autorica: Enisa Selmanović – Salkić, Consultor
Foto: Pixabay, privatna arhiva, Canva
