Pitate li Adrijanu Cvrtilu – bivšu direktoricu male komunalne tvrtke i zviždačicu iz Kutine koja od 2021. godine vodi mučnu bitku za pravdu – što sama sebi želi u 2026. godini, odgovor će vas možda začuditi. Želje nisu usmjerene na nju.
Zviždačica bez zaštite u zemlji korupcije
„Prihvatila sam svoju situaciju i mirna sam, samo želim da tako ostane. Voljela bih pomagati drugim zviždačima kroz svoju udrugu – da nam država bude pravednija i s manje korupcije.“ To, međutim, nije baš jednostavan plan, a poseban problem je financiranje rada udruge.
Podsjetimo, prije četiri godine je ostala bez posla u tvrtki Eko Moslavina, nakon što je pučkoj pravobraniteljici i Uskoku prijavila kutinskog gradonačelnika i još trojicu lokalnih političara zbog korupcije i trgovanja utjecajem. Optužnice su kasnije potvrđene i suđenje se odvija, doduše puževim korakom, no Cvrtila na posao ipak nije vraćena. Posljedica je to začudne presude iz 2024. godine po kojoj ona nema pravo na zaštitu kao prijaviteljica nepravilnosti, odnosno ne smatraju je zviždačicom. O tome se još čeka da svoju kaže Ustavni sud, a moguće je da će Cvrtila morati potegnuti i do Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
Pročitajte više: Zašto hrabra zviždačica ne može naći posao?: Adrijana Cvrtila apelira na javnost da joj se pomogne
Udruga za pomoć zviždačima
Poduzetna žena je u međuvremenu osnovala Udrugu za promicanje dobrog upravljanja i rada „Pomak“, a jedan od njenih nedavnih projekata je, primjerice, izrada e-priručnika za unutarnje prijavljivanje korupcije i drugih nepravilnosti za jedinice lokalne samouprave u suradnji s partnerima iz Slovenije. No, planovi su daleko veći, mnogo je toga što Hrvatskoj treba da se ohrabre i podupru potencijalni zviždači.
Razgovarali smo s Adrijanom Cvrtilom uoči božićnih i novogodišnjih blagdana, a zanimalo nas je u kojoj je fazi, nakon svih peripetija, njena osobna pravna bitka i što očekuje u idućoj godini, te kakva je zapravo sudbina udruge „Pomak“ budući da je prije dva mjeseca objavila na društvenim mrežama da je prinuđena prodavati svoju zlatninu.
Prodaja zlatnog nakita za udrugu
Je li doista prodala svoj zlatni nakit te za što joj je novac konkretno trebao, pitamo na početku. Morala je, kaže, platiti konzultante za pisanje prijave na europski natječaj za zviždače, a proračun udruge je bio presušio jer na nekim ranijim natječajima nije imala sreće. Lokalnu financijsku potporu, naravno, nema – isključe li se skromne donacije fizičkih osoba i tek nekoliko gradova iz drugih dijelova Hrvatske. „Često nam se javljaju osobe koje bi prijavile neku nepravilnost i traže pravnu pomoć, ali mi bez novca ne možemo mnogo“, dodaje.
Navodi da godišnje pošalje 40-ak molbi raznim gradovima i općinama za donacije koje mogu iznositi oko 600 eura, ali tek ih se par odazove, poput Varaždina i Pirovca. S druge strane, na natječaje za redovito financiranje udruga ne može se javiti jer gradovi u uvjetima traže da kod njih ima sjedište. Ona pak ne želi otići iz Kutine. Začarani krug. Dodajmo tome da je u Kutini gradonačelnik osumnjičenik Zlatko Babić (da, nakon što je izašao iz HDZ-a, uspio je tijesno pobijediti kao nezavisni kandidat na ovogodišnjim lokalnim izborima).
“Ne želimo otići iz Kutine”
Kako se sve što je prošla – i još uvijek prolazi, jer tvrdi da s reputacijom zviždačice ne može naći posao – odrazilo na njenu obitelj, privatni život?
„Obitelj je dosta propatila, roditelji su jako brinuli. Djeci je bilo teško objasniti što se događa i zašto se nešto ne može kupiti. Srećom, suprug radi za tvrtku u stranom vlasništvu, pa njemu zato nisu uspjeli ‘spakirati’ otkaz, i živimo tako od jedne plaće. Lomili smo se oko toga trebamo li otići iz Kutine, ali smo zaključili da nismo mi ti koji bi trebali otići“, poručuje.
Nakon intenzivne i bezuspješne potrage za radnim mjestom u zadnjih godinu dana, u svojim se 40-ima skoro pa pomirila s time da vjerojatno neće moći raditi u struci i tako graditi poslovnu karijeru (ima diplomu sanitarne inženjerke, a završila je i poslijediplomski studij ekonomije energetskog sektora na Ekonomskom fakultetu). Zviždačima je ovdje teško, kaže, a „ženama zviždačicama još teže“. Na pitanje bi li, stoga, ponovila prijavu, ona bez zadrške odgovara pozitivno.
“Nisam htjela da me djeca jednog dana posjećuju u Remetincu”
„Bih. Bili su me pritiscima doveli do ruba. Odabrala sam sebe i opet bih. Nisam htjela da me djeca jednog dana posjećuju u Remetincu. Naravno, nisam očekivala da će pravne posljedice za mene biti takve kakve su sada, da neću uspjeti ostvariti zaštitu unatoč dokazima, ali to me nije obeshrabrilo“, kaže te dodaje da i danas još prima tople poruke podrške građana. Bilo je, doduše, i prijava protiv nje, što opisuje kao „osvetničke činove“, a sve ih je uspjela odbaciti.
Ispostavlja se da će za hrabru Cvrtilu 2026. godina biti prilično važna.
Očekuje, naime, da se Ustavni sud napokon izjasni o njenoj ustavnoj tužbi koju je je podnijela u lipnju ove godine zbog, kako kaže, „zastrašujuće presude Županijskog suda u Zagrebu da se ne može smatrati da je nepravilnosti prijavila u dobroj vjeri“. Tu je presudu sud obrazložio time što je Cvrtila prijavila nepravilnosti koje su se dogodile 2020. tek nakon što 1. srpnja 2021. nije prihvaćeno izvješće o poslovanju Eko Moslavine, za koje je ona kao direktorica bila odgovorna.
Požurnice za Ustavni sud – opcija je nakon toga i sud u Strasbourgu
Oko osporavanja takve presude je u svojim istupanjima Cvrtila dobila i potporu pučke pravobraniteljice koja je ukazala na odredbe Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti iz 2022. godine (kada je usklađen s Direktivom o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava EU-a), a prema kojima se dobra vjera prijavitelja praktički podrazumijeva.
„Slala sam požurnice Ustavnom sudu, ali do sada bez odgovora. Nadam se da će to ipak biti idućih mjeseci“, dodaje. Ne prihvati li Ustavni sud njene argumente, preostaje joj obraćanje Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, za što je spremna jer je čvrsto uvjerena da je hrvatski sud „prekršio europsku direktivu koja kaže da se motivi prijavitelja ne preispituju“.
Dok čeka taj pravni rasplet i pritom jedva održava udrugu za pomoć zviždačima na životu, najmanje što bi svatko mogao učiniti je – pokazati zahvalnost.
Fotografija: Privatna arhiva, Ustavni sud RH, Canva
