Kada je sitna kiša počela padati nad južnim Los Angelesom, a školsko zvono oglasilo kraj nastave, stotine učenika u sivim suknjama i ljubičastim majicama izlile su se na pločnike, piše The New York Times. Među njima je bila i 13-godišnja Alexis Munoz. Dok su njezini vršnjaci pogledom tražili roditelje u gužvi automobila, Alexis je mirno odšetala do glavne ceste gdje se pred njom zaustavio bijeli Jaguar SUV. Vozilo je bilo prazno. Alexis je otvorila vrata, smjestila se na stražnje sjedalo i prepustila se senzorima i kamerama da je odvezu kući.
Ovakvi prizori, kakve u Hrvatskoj obećava Mate Rimac s projektom Verne, u Los Angelesu su postali tiha svakodnevica. Dok se u Zagrebu još gradi infrastruktura i čekaju prvi prototipi autonomnih dvosjeda bez volana na ulicama, u Kaliforniji je ta tehnologija već evoluirala u alat za preživljavanje zaposlenih obitelji.
Problem urbane mobilnosti
Ono što povezuje hrvatsku i kalifornijsku priču je ista tržišna potreba – rješavanje problema urbane mobilnosti. Rimac je prilikom predstavljanja Vernea naglasio kako želi stvoriti vozilo koje je više od prijevoza – prostor za opuštanje. Da je to u praksi moguće, dokazuju tinejdžeri iz Los Angelesa. „Nema nikoga unutra, pa se ne moram brinuti da će biti neugodno“, rekla je New York Timesu Alexis, sramežljiva sedmašica koja uživa u samoći robotaksija.
Za njezinu majku Veronicu, socijalnu radnicu koja radi do kasno, te oca koji kao staklar dolazi kući još kasnije, Waymo nije luksuz nego spas. U gradu poznatom po gužvama i lošem javnom prijevozu, logistika troje djece postala je noćna mora. Pokušavali su s Uberom i Lyftom, no vozači tih platformi često bi otkazivali vožnje kada bi shvatili da trebaju prevesti maloljetnike bez pratnje.
Pročitajte više: Što je zajedničko Rimcu, Tesli i Einsteinu i je li baš to odlika inovatora?
Strah od nepoznatih vozača
„To je bila jedina opcija gdje sam pomislila: ‘O moj Bože, ona može sama naručiti auto, unutra nema nikoga i otključava ga mobitelom’“, ispričala je Rivera. Za nju, kao i za mnoge druge roditelje, ključna prednost robotaksija je upravo ono što skeptike najviše plaši – odsutnost čovjeka. Umjesto straha od nepoznatih vozača koji mogu biti nepouzdani, alkoholizirani ili predatori, roditelji biraju hladnu preciznost algoritma. Jason Shim, odvjetnik čija kći koristi robotaksi za odlazak na balet, to sažima vrlo pragmatično: „Nema šanse da ja mogu pritisnuti kočnicu brže od računala.“
Ovaj fenomen “robota-dadilja” zapravo je validacija poslovnog modela kojem teži i hrvatski Verne. Rimčeva ideja o floti vozila koja operiraju unutar urbane zone savršeno se preslikava na Waymovu zonu djelovanja od oko 120 kvadratnih milja u Los Angelesu. No, američko iskustvo upozorava i na probleme koji vjerojatno čekaju Zagreb. Tehnologija nije savršena; zabilježeni su slučajevi gdje vozila ignoriraju policijsku signalizaciju ili blokiraju promet, a u San Franciscu je zabilježen i slučaj pregažene mačke.
Zakonska siva zona
Dodatno, cijela se operacija odvija u pravnoj sivoj zoni. Kalifornijski zakon tehnički zabranjuje prijevoz osoba mlađih od 18 godina bez pratnje odrasle osobe u autonomnim vozilima. Iako Waymo ima službeni program za tinejdžere u Phoenixu, u Los Angelesu tvrtka i roditelji plešu na rubu propisa dok zakonodavstvo kaska za tehnologijom. To je lekcija koju će Rimčev tim morati pažljivo proučiti.
Unatoč pravnim izazovima i povremenim sigurnosnim incidentima, škole u Los Angelesu već su se navikle na prizor automobila bez vozača koji se guraju u redovima za prikup djece. Za novu generaciju, poput 14-godišnjeg Joshue Levyja, vožnja bez vozača lišena je svake mistike. Dok s prijateljima čeka svoj prijevoz ispred srednje škole na Beverly Hillsu, on na to gleda kao na produžetak svog digitalnog života: „Slušamo glazbu i samo chillamo.“
Rimac najavljuje kako će, nakon početnih odgoda, prvi robotski taksiji početi voziti po zagrebačkim ulicama već na proljeće 2026., doduše tek u fazi testiranja, samo sa zaposlenicima tvrtke u vozilima. Međutim, priča iz Los Angelesa sugerira da tržište neće trebati uvjeravati u korisnost usluge. Ako su roditelji spremni povjeriti svoju djecu robotu kako bi izbjegli prometni kolaps, psihološka barijera prema autonomnoj vožnji možda je već srušena, puno prije nego što prvi Verne primi komercijalne putnike u Zagrebu.
Foto: Verne
