Osobno brendiranje nalik je vrhunskom individualnom sportu. Dat će rezultate jedino ako se usredotičiš na njega i spremna si iskoračiti izvan svojih granica ugode i svega poznatog.
Dok su timski sportovi, poput korporacija i timova od desetak ljudi, uvijek se možeš sakriti i nadati se da će ekipa povući za tebe, no u individualnom sportu, poput tenisa, toga nema. Svaki udarac loptice i potez koji povučeš se vidi, jednako kao što se vidi i loš dan.
Predstaviti sebe
Kroz rad s poduzetnicima na brendiranju, shvatila sam da je mnogima problem predstaviti sebe kao stručnjaka, vlasnika poduzeća, obrta ili direktora koji uspješno upravlja poslom.
Autentičnost i naš osobni glas u osobnom brendiranju najčešći su kamen spoticanja. Poput stare izreke koja kaže; “ni Rim nije izgrađen u jednom danu”, tako je i ovdje potrebno mnogo rada i porođajnih teškoća da bi se taj identitet oblikovao u poželjan sadržaj koji se može plasirati u javnost.
Pročitajte više: Stručnjakinja Petra Ninčević: Kako osobni brending utječe na poslovanje?
Napraviti iskorak
Valja istaći da su žene tu debelo zakinute, jer su kod njih strah od samopromocije i imposter sindrom jači te je potrebno i duže vrijeme da se odluče napraviti iskorak prema javnosti.
Uz taj iskorak tu su i činjenice da:
- u Hrvatskoj žene zarađuju oko 13% manje nego muškarci zbog predrasuda i diskriminacija, pozicije i hijerarhije, obiteljske i roditeljske obaveze, sektorske i profesionalne segregacije
- žene igraju na sigurno (puno manje riskiraju) i često su sklonije zanemarivati osobni rast i razvoj, i češće stavljaju potrebe drugih ispred sebe
- za isti rad žene sebi daju ocjenu 46/100, a muškarci 61/100
Strah od osude
Jedno od najčešćih vanjskih poimanja osobnog brendiranja i vlastite autentičnosti jest ono da se tu radi o hvalisanju, zbog čega smo skloni prilagođavanju tona i načina sve do neprepoznatljivosti, jer mislimo da će nas drugi osuđivati kao osobu ako se istaknemo u javnosti.
Taj strah od osude nas dovodi do toga obuvamo cipele koje su dva broja veće i pokušavamo žonglirati sa slikom koju mislimo da trebamo ispričati (glumiti) i s onim našim ja, svakodnevnim, po kojem nas upravo klijenti i bližnji poznaju.
Kod osobnog brendiranja se ne radi o tome da trebate glumiti i smišljati sto načina kako da postanete vi, nego da to zaista budete vi, bez straha od kritiziranja i osude.
U praksi, to je sljedeći scenarij:
Želimo reći sve, a na kraju ne kažemo ništa. I onda se javlja osjećaj da smo promašili bit jer nismo uspjeli pomiriti:
- dva tona glasa, sebe i poduzetnika u sebi
- osjećaj da nismo dovoljno mi, a ni dovoljno taj poduzetnik u nama
- plasiramo krivi sadržaj na krivom mjestu tražeći idealnu sredinu
- pomiješamo privatnost i vidljivost – gdje počinje ona verzija mene koja prepričava kaos dana i posla prijateljici, a gdje kreće ona poslovna verzija koja glumi savršenost i trudi se izgraditi identitet koji odgovara idealiziranoj vanjskoj slici današnje poduzetnice.
Brendiranje i odnosi s javnošću nisu likovi s podvojenom ličnostima. Vaši profili i glas koji puštate van ne smiju biti vaš uteg.
Ne trebate se skrivati iza poslovnog profila i drhtati, ili još gore, ostaviti sve na privatnom profilu pa se moliti Bogu da nitko iz ”struke” ne naleti i pročita.
Kako čovjek u sekundama i milisekundama procjeni drugu osobu, na isti se način i mozak odluči sviđa li mu se neki brend ili proizvod. To je proces koji se odvija podsvjesnim emocionalnim reakcijama, a ne na logičkim razinama.
Tko sam ja?
Glas i ton kojim se obraćamo svojoj publici i kupcima dio je identiteta, a on odgovara na pitanje: tko sam ja kad predstavljam svoj brend? Jesam li onaj koji strahuje od toga da će me netko ismijati i kritizirati, ili sam poput vrhunskog sportaša s početka priče koji stoji sam na terenu, bez obzira na pobjedu ili poraz?
Tko sam ja na cilju? Tko sam ja kad sam umorna, kad izgubim klijenta, kad mi ne plate, ili tko sam ja kad mi klijent dođe? Tko sam ja danas i kako sam došla do ove verzije poslovne žene koja odgovara za sebe i svoje poslovanje?
Temelj osobnog brendiranja još je davne 1892. najbolje opisao Sir Arthur Conan Doyle kroz lik Sherlocka Holmesa kad je rekao da:
„Po čovjekovim noktima, po rukavu njegova sakoa, po njegovim cipelama, po koljenima na njegovim hlačama, po zadebljanjima na njegovom kažiprstu i palcu, po njegovu izrazu lica, po manšetama njegove košulje, po njegovim kretnjama – po svakoj od tih stvari jasno se otkriva čovjekovo zvanje. Da sve to zajedno neće prosvijetliti sposobnog analitičara u svakom je slučaju gotovo nezamislivo.“
No, sigurno nije imao na umu da će se cijele industrije, a pogotovo ona marketinška poslužiti napisanim kako bi osmislila što bolju strategiju, onaj presudni, nerijetko tako malen, a opet ključni sastojak – ono nešto po čemu će se pojedinci i brendovi međusobno razlikovati.
Osobni brend nije consumer-friendly potvrda, već dugoročna investicija u poslovanje. I vaša vizitka po kojoj vas klijenti pamte.
Piše: Marija Bedek, Coach Solutions.
Foto: Privatni arhiv, Nano Banana Pro (Ilustracija)
