Novi Zakon o medijaciji zasigurno je korak naprijed. Već sama činjenica da nosi taj naziv važna je poruka – medijacija je napokon jasno prepoznata kao samostalna i vrijedna metoda rješavanja sporova. To svakako treba pozdraviti. Istodobno, prostor za konstruktivnu raspravu i dalje postoji.
Pogledamo li iskustva nekih europskih država, primjerice susjedne Italije, vidimo da su obvezni informativni sastanci s medijatorom prije pokretanja određenih sudskih postupaka dali vrlo konkretne rezultate. Sudovi su rasterećeniji, a velik broj sporova riješi se i prije nego što uopće dođu do sudnice.
Medijacija u novom zakonu
Hrvatski zakonodavac sada ide u tom smjeru, ali možda još uvijek previše oprezno. Sudovi su i dalje izrazito opterećeni predmetima, a pravo rasterećenje teško je postići parcijalnim rješenjima.
Prema novom zakonu, obveza stranaka da pokušaju riješiti spor medijacijom postoji u sporovima radi naknade štete, ako se radi o sporovima male vrijednosti. Zakon tu obvezu proširuje i na nasljednopravne sporove. Ako se nasljednici ne uspiju dogovoriti, sud će ih prije pokretanja parnice uputiti da pokušaju riješiti spor medijacijom.
Kao i kod mnogih dobrih ideja – ključ nije samo u zakonu, nego u tome kako će se on provoditi u praksi.
Pročitajte više: Aktivno slušanje: Najpotcjenjenija vještina uspješnih žena u biznisu
Moguće usko grlo u sustavu
Prema predloženom modelu, informativne sastanke o medijaciji organizira Nacionalni centar za mirno rješavanje sporova. Iako zakon predviđa mogućnost da Nacionalni centar po potrebi u to uključi i institucije za medijaciju i druge registrirane medijatore, postoji realna bojazan da bi se velik dio procesa ipak mogao koncentrirati u jednom državnom tijelu.
Ako će informativne sastanke voditi ograničen broj pravnika-medijatora zaposlenih kao državni službenici, lako je zamisliti scenarij u kojem nastaje novo usko grlo. Stranke će čekati. Poduzetnici će čekati. A vrijeme će prolaziti – a vrijeme je jedan od najvrjednijih poslovnih resursa. Zato bi dugoročno možda bilo učinkovitije rješenje propisati obvezni informativni sastanak prije većine parničnih postupaka, ali omogućiti da ga provode svi registrirani medijatori, a ne isključivo Nacionalni centar.
Takav bi pristup imao nekoliko prednosti:
- sudovi bi se stvarno rasteretili
- medijacija bi se razvijala kao profesionalna djelatnost
- potaknula bi se poduzetnička aktivnost medijatora, te bi od medijacije mogla nastati unosna gospodarska grana, od koje bi i stranke i medijatori i država imali koristi
- izbjeglo bi se novo administrativno zagušenje
- građani i poduzetnici imali bi izbor kome će se obratiti.
Kada se smatra da je zakonska obveza ispunjena
Zanimljivo je i rješenje prema kojem se smatra da su stranke ispunile svoju zakonsku obvezu pokušaja rješavanja spora medijacijom već samim dolaskom na informativni sastanak. Prema prijedlogu zakona, dovoljno je da stranke:
- pristupe informativnom sastanku
- ukratko iznesu svoje zahtjeve i prigovore
- saslušaju objašnjenje medijatora o prednostima medijacije.
To je razumljivo kao prvi korak. No, postavlja se pitanje hoće li u nekim situacijama takav sastanak postati samo formalnost koju treba „odraditi“ prije nego spor krene dalje prema sudu. A medijacija zapravo počinje tek onda kada su ljudi spremni stati, čuti jedni druge i otvoriti prostor za rješenje.
Najvažnija vještina medijatora nije objašnjavanje nego slušanje
Zakon predviđa da će medijator na informativnom sastanku objasniti strankama prednosti medijacije. To je svakako korisno. No, iz iskustva mogu reći nešto drugo: najvažnija vještina dobrog medijatora nije objašnjavanje – nego slušanje.
Ljudi često u spor dolaze nakon mjeseci ili godina frustracije, nesporazuma i neuspjelih pokušaja komunikacije. Ponekad je upravo prvi trenutak kada ih netko zaista pažljivo sasluša onaj koji pokrene promjenu. Zato kvalitetan informativni sastanak nije samo kratko objašnjenje što je medijacija. To je često i prvi trenutak u kojem stranke osjete da ih netko stvarno čuje.
Važno je razumjeti i još nešto: medijacija je stručan i zahtjevan proces. Medijator koji iz uvjerenja i ljubavi radi svoj posao ulaže vrijeme, znanje, pripremu i često velik emocionalni rad kako bi pomogao ljudima da pronađu rješenje kojim su sve strane zadovoljne.
Šira slika – promjena kulture rješavanja sporova
Bez obzira na zakon, ono što je dugoročno najvažnije jest promjena načina na koji gledamo na sporove. Medijacija često donosi ono što sudski postupak teško može:
- brža je
- financijski povoljnija
- povjerljiva
- fleksibilna, maštovita
- usmjerena na interese, a ne na pobjedu jedne strane.
Troškovi medijacije u pravilu se dijele između stranaka, osim ako se ne dogovori drugačije. Upravo zato stranke često pristupaju procesu ozbiljnije – jer su same odlučile pokušati pronaći rješenje. U praksi mi se više puta dogodilo da su stranke rekle kako su se dodatno potrudile postići dogovor upravo zato što su same investirale u proces.
Medijacija nije formalnost. To je strukturiran i profesionalno vođen proces u kojem stranke dolaze kao partneri u traženju rješenja, a ne kao protivnici koji moraju pobijediti. Prije svake medijacije radim temeljitu pripremu: pokušavam razumjeti kontekst spora, odnose među ljudima i ono što je zapravo u pozadini sukoba. U tom prostoru često se pojave rješenja koja u klasičnom sudskom postupku jednostavno ne bi bila moguća. Medijacija je posebno korisna u:
- trgovačkim i ugovornim sporovima
- sporovima među suvlasnicima i susjedima
- obiteljskim i nasljednim sporovima
- sporovima među poslovnim partnerima, radnim sporovima
- sporovima u upravljačkim strukturama.
Često je medijacija najbrži i najrazumniji rasplet
Medijacija nije slabija alternativa sudu. U mnogim slučajevima ona je pametniji, brži i često humaniji put do rješenja.
Zakon će se s vremenom sigurno još mijenjati i usavršavati. No, kultura dijaloga ne stvara se samo zakonima – ona se stvara kroz praksu. Ako želimo rasteretiti sudove, sačuvati poslovne odnose i zaštititi vrijeme poduzetnica i poduzetnika, potrebno je razvijati kulturu razgovora i dogovora.
A dok zakon ide svojim putem, ostaje nam raditi ono što je u našoj moći: podsjećati da spor ne mora završiti presudom da bi završio na najbolji mogući način za sve uključene. Vrlo često je upravo medijacija najbrži, najmirniji i najrazumniji put do rješenja.
Piše: Ivana Mintas Kos, certificirana medijatorica, Medias Centar za medijaciju, pregovaranje i komunikaciju
