Ako gradite startup u EU, vrlo brzo naiđete na dvije stvari: veliko tržište i kompleksna pravila koja ga prate. Najčešće se na to gleda kao trade-off: što više prilika, to više birokracije. No u praksi, ta pravila nisu prepreka rastu. Ona su dio razloga zašto tržište funkcionira i zašto se na njemu može skalirati.
Način na koji se u Europi razvijaju proizvodi i kompanije ne može se odvojiti od načina na koji se definiraju pravila igre. Zato je ključna vještina za startupove kako taj okvir razumjeti dovoljno dobro da postane dio strategije, a ne samo vanjski ograničavajući faktor.
Promjena perspektive
Za većinu startupova prvi kontakt s EU okvirom dolazi kroz konkretne operativne izazove. Obveze koje proizlaze iz uredbe o zaštiti podataka (GDPR), novi zahtjevi povezani s razvojem umjetne inteligencije kroz EU AI Akt te širi sloj financijskih i administrativnih pravila unutar jedinstvenog tržišta se doživljavaju kao trenje koje usporava razvoj i povećava trošak rasta.
U ranim fazama, kada su timovi mali, a brzina ključna, regulativa se lako percipira kao nešto što dolazi previše rano i previše kompleksno. Fokus je prirodno na proizvodu i tržištu, dok se pravni i institucionalni okvir doživljava kao sekundaran teret.
No ta perspektiva hvata samo jednu razinu slike. Ista pravila koja stvaraju operativno opterećenje istovremeno definiraju što znači pouzdan proizvod, odgovorno upravljanje podacima i prihvatljiva primjena tehnologije na europskom tržištu.
Pročitajte više: Kako od ‘lude’ ideje do biznisa i profita? Savjeti koje bi svi kreativci trebali čuti
Standard povjerenja
Pravila poput onih iz GDPR-a ne služe samo kontroli, nego stvaraju zajednički standard povjerenja koji vrijedi u svim državama članicama. Za startup je bitno da jednom kada je proizvod usklađen, on je spreman za tržište od više stotina milijuna ljudi bez ponovnog resetiranja pravila u svakoj zemlji.
Slično tome, AI Akt ne definira samo granice što umjetna inteligencija smije ili ne smije raditi, nego uspostavlja zajednička očekivanja oko sigurnosti, transparentnosti i odgovornosti, što dugoročno gradi povjerenje u tehnologije koje se razvijaju unutar tog okvira.
Regulacija definira uvjete sudjelovanja, razinu povjerenja i standarde kvalitete unutar kojeg inovacija postaje skalabilna. Tako se mijenja perspektiva gdje umjesto kako izbjeći regulaciju, ključno je kako je iskoristiti kao polugu rasta.
Kako iskoristiti EU prilike
U B2B kontekstu, usklađenost s EU okvirima je signal pouzdanosti koji može ubrzati prodajne procese, posebno kod većih korporacija koje ne žele regulatorni rizik. Slično vrijedi i za financiranje. EU fondovi i programi su alat koji može ubrzati ulazak na tržište, otvoriti partnerstva ili smanjiti rizičnost rane faze razvoja. Razlika između uspješnih i neuspješnih pristupa ne mjeri se u dostupnosti sredstava, nego u tome tretira li ih se kao dio strategije ili kao ad hoc priliku.
Kad je riječ o širenju, jedinstveno tržište EU funkcionira najbolje za one koji ga koriste selektivno. U praksi to znači da startup ne pokušava odmah pokriti cijelu Europu, nego kreće s jednim ili dva tržišta, testira model, a zatim skalira koristeći standardizirani regulatorni okvir kao polugu. Čak i inicijative poput EU Inc., koje ciljaju pojednostaviti osnivanje i poslovanje startupova na razini EU, pokazuju da postoji svijest o problemu, ali i da tržište u praksi i dalje ostaje djelomično fragmentirano.
Zanimljiv paradoks pojavljuje se u reguliranim sektorima. Industrije poput zdravstva, financija ili klimatskih tehnologija izgledaju kao najteže za ulazak, ali upravo tamo regulacija stvara najstabilnije tržišne uvjete i najnižu razinu konkurencije. Visoka barijera ulaska znači i dugoročniju prednost za one koji uspiju ući.
Kako startupi mogu utjecati na EU politike
Za startupove regulacija možda izgleda kao nešto što dolazi izvana. No u stvarnosti, EU politike ne nastaju odjednom, već se razvijaju kroz duge procese konzultacija, implementacije i reinterpretacije.
Kod okvira poput AI Akta, velik dio detalja još uvijek se razrađuje kroz tehničke smjernice i implementacijske procese. Čak i nakon formalnog usvajanja, pravila se prilagođavaju u praksi. Trenutne rasprave o tzv. „omnibus“ pristupima, koji nastoje pojednostaviti i učiniti regulaciju primjenjivijom, dobar su primjer da se okvir i dalje aktivno mijenja. Startupi koji su prisutni u toj fazi mogu utjecati na to kako će se pravila primjenjivati u praksi, što je često jednako važno kao i sam tekst regulative.
Ipak, pojedinačni startup rijetko ima kapacitet za kontinuirano praćenje i uključivanje. Tu ključnu ulogu preuzimaju mreže, udruge i koalicije. Kroz njih se individualna iskustva pretvaraju u zajedničke pozicije koje imaju veću težinu u dijalogu s institucijama. U tom kontekstu, sudjelovanje u industrijskim inicijativama je jedan od načina da se glas startupa sustavno ugradi u policy procese.
No čak i kada postoji kanal za utjecaj, način na koji startupi komuniciraju svoje probleme određuje hoće li biti shvaćeni ozbiljno. Institucije ne reagiraju primarno na operativne frustracije, nego na argumente koji se uklapaju u širu sliku: kako određeno pravilo utječe na inovacije, konkurentnost ili funkcioniranje tržišta. Startup koji uspije prevesti vlastiti izazov u politički jezik značajno povećava svoj utjecaj.
Važna dimenzija se događa i izvan Bruxellesa. Nacionalne vlade, regulatorna tijela i stručne radne skupine igraju ključnu ulogu u oblikovanju i provedbi EU pravila. To otvara konkretne ulazne točke za startupove kroz sudjelovanje u nacionalnim konzultacijama, pilot-projektima i posebno u regulatornim sandboxovima, gdje se inovacije testiraju u kontroliranom okruženju uz izravan dijalog s regulatorima, što rezultira pravilima koja su realističnija i primjenjivija.
Nova startup vještina
Umjesto fokusiranja isključivo na brzinu i skaliranje pod svaku cijenu, uspjeh ovisi o sposobnosti da se istovremeno razumiju proizvod, tržište i institucionalni okvir. Sposobnost da se čitaju i razumiju politike, od toga kako nastaju, kako utječu na tržišta i gdje postoji prostor za djelovanje, postaje sve važnija. Ne da bi se pravila zaobišla, nego da bi se primijenila i, gdje je moguće, unaprijedila.
U svijetu u kojem se granica između tehnologije, tržišta i regulacije sve više briše, „policy pismenost“ postaje novi oblik konkurentske prednosti jer omogućuje startupima da ne reagiraju samo na promjene, već da ih anticipiraju i aktivno oblikuju.
Autorica: Sanja Terlević je stručnjakinja za javne politike, strategiju i razvoj, te vlasnica Polityst savjetovanja.
