Dragi menadžeru,
velik si. Uspješan. Glavni si. Svojim si radom to zaslužio. Tolike godine borbe, prekovremenog rada. Hej! I sad te svi zovu šefe. Iako ti se to ne sviđa. Radije bi da te zovu menadžer, jer, zaboga, to ti piše na tim novim, super sjajnim vizitkama koje su ti napravili. To ti stoji i u elektroničkom potpisu svih mailova koje šalješ.
Trudiš se ne reagirati burno kad te nazovu šefom, ne želiš da pomisle da si sujetan ili ego-manijak. Ne, zaboga. Nego onako, lagano, uz osmijeh za koji misliš da je srdačan i dobronamjeran, potičeš ih da to „šefe“ ispravljaju u „menadžeru“.
O velikim i malim menadžerskim zadacima
Jer to ti piše i na vratima ureda u kojem sjediš. Po prvi put si sam u uredu, sam za stolom. Imaš i stolce za goste. Jer menadžeri primaju goste i razgovaraju o važnim stvarima. Menadžerskim.
S ljudima ne razgovaraš mnogo. Da, naravno, izdaješ im naredbe. Daješ zadatke. Onda se diviš sam sebi kako si to dobro napravio. I kako si s razlogom menadžer.
Kad dođu nešto pitati, malo se i naljutiš. Pobogu, zašto dolaze s pitanjima? Zar ne znaju sami? Ti si sve znao sam. Zato si sad menadžer. Ta spoznaja te malo umiri pa se uživiš u svoju ulogu i riješiš im problem. I svakom sljedećem isto tako. I osjećaš se baš dobro jer rješavaš probleme. Kao pravi menadžer.
Malo ti je čudno što i sam ponekad vidiš da su ti problemi, blago rečeno, banalni. Hoće li kanta za smeće lijevo ili desno. Hoće li naručiti papir za printer i koliko. Nemaju baš puno veze s poslom. Ali dobro, sve ide u rok službe.
U jednom trenutku shvatiš da su oni stolci za goste sve češće zauzeti. Ljudi kojima rješavaš probleme. I to ti je čak drago, osjećaš kao neku društvenu odgovornost. Ti pomažeš. Pravi menadžer-filantrop. I od toga ti bude toplo oko srca.
Pročitajte više: Opet je kriza. Savjet? Ne pokazujte strah i čuvajte svoje ljude
Ti nisi menadžer, ti si rob
Onda čekaš i dočekaš prvi mjesečni sastanak menadžera. Ponosno krećeš prema sali za sastanke i pomisliš da si konačno svoj među svojima. Sad razgovaraš s ljudima koji su tvoj nivo. Koji te razumiju. Koji znaju.
Na sastanku pričate o velikim stvarima, strateškim, menadžerskim. Drago ti je što si se malo odmaknuo od priča o savršenoj lokaciji za kantu za smeće. Napokon dobiješ priliku nešto reći. Predstaviti rezultate svog sjajnog tima kojem tako uspješno svaki dan rješavaš probleme. I čak se malo pohvališ time kako nema problema koji im nisi riješio.
Primijetiš da se ostali menadžeri nakašljavaju i meškolje. Ali vruće je i zrak je suh. Sigurno je zbog toga. Tvoj asistent ti dodaje tablice i grafove s rezultatima tvog tima. Da, imaš i asistenta. Jer si menadžer. Svoj ured, svog asistenta. I to te veseli. Opet se netko nakašlja, pa te trgne iz tog lijepog osjećaja. Trebali bi nabaviti ovlaživač zraka za ovu salu.
Rezultati bi mogli biti i bolji, ali kažeš da je bilo baš puno problema. Baš puno, kao nikad prije. I s ponosom dodaš da si ih sve riješio. Sada se više ni ne nakašljavaju, samo te gledaju. Neki širom otvorenih očiju. Malo si ponosan na sebe. Dobro, nećeš sad biti skroman – jako si ponosan. I s razlogom, jer te gledaju zadivljeno.
Sastanak je završio i generalni menadžer te poziva da ostaneš kratko s njim. Tvojoj sreći nema kraja. Sad će te pohvaliti, to je to. Možda ti ponudi još višu menadžersku poziciju, jer je vidio kako si dobar u rješavanju problema. Možda ti poveća plaću. Možda ti ponudi svoje mjesto. Uh, to je sigurno.
Iz tog sanjarenja trgne te ozbiljan glas: Ti nisi menadžer, ti si rob.
Vizija tvoje budućnosti raspada se u komadiće. Htio bi nešto pitati, ali ne možeš ni riječ izustiti. Toliko si šokiran. Samo ga gledaš širom otvorenih očiju. Baš onako kako su tebe maločas gledali kolege menadžeri. Aha, znači nisu bili zadivljeni.
Kako naučiti biti menadžer?
On govori, ali ti hvataš samo dijelove: Moraš… naučiti… biti… menadžer. Kako ćeš naučiti? Što se tu ima za naučiti? Pa ti si rođeni menadžer. Kako, gdje? O Bože.
Sjetiš se da ti je rekao da čitaš, istražuješ i pitaš kolege koji to znaju. Pa dobro, možeš čitati, možeš istraživati. Ali pitati kolege? Ne, zaboga. Nisi ti sujetan, ali to ne dolazi u obzir. Onda će misliti da ne znaš.
Ali evo, pomoći ću ti. Prvo moraš naučiti što znači biti menadžer. Znam da misliš da znaš, bolje od mene. Ali dopusti.
Tvoj zadatak, tvoja uloga i tvoja odgovornost su da tvoj tim bude kompetentan, motiviran i da ga uspješno vodiš i koordiniraš prema ostvarenju ciljeva. Ne brini, to nisu teške riječi. To su prave menadžerske riječi. Kompetentan tim zna raditi svoj posao. Ima znanja i vještine potrebne da isporuči rezultat zbog kojeg svaki dan dolazi na posao. Motiviran tim je sretan, radi s voljom i zadovoljan je. Tvoji jesu zadovoljni jer im sve rješavaš. Ali to nije ta motivacija.
Uspješno vođenje i koordinacija tima nije da im svaki dan rješavaš probleme. Znam da je šok. Nitko ti to nije rekao, evo ja jesam. Ti ih organiziraš, vodiš i usmjeravaš. Koordiniraš ih da ne rade svi istovremeno na istom zadatku. Ono, kao petogodišnjaci na nogometu – svi na loptu. I na kraju – ne rješavaš ti njihove probleme. Učiš ih kako da ih sami riješe. Tako što razvijaš njihove kompetencije. Tako što ih držiš motiviranima. Tako što ih usmjeravaš.
Eto, i to sam ti riješila. A sad – primi se stvarnog menadžerskog posla.
Topli ljudski pozdrav od mene koja se pravim pametna i gledam stvari malo drugačije od tebe.
Piše: Enisa Selmanović – Salkić, Consultor
Foto: Freepik, Canva
