Na mojim likovnim radionicama često od žena čujem istu rečenicu: “Ne znam što sad. Bojim se da ne pogriješim.”
Ta nam je rečenica svima poznata i iz svakodnevnog života. U nešto drugačijem obliku pojavljuje se i u poslu. Samo tada ne govorimo naglas da se bojimo pogreške, nego tražimo još jedan argument, još jednu potvrdu, još jedan razlog zašto je odluka “dobra”. Donesemo odluku koja ima smisla. Razumna je, možemo je objasniti. I svejedno, ne donosi olakšanje. Ostaje blaga napetost i potreba da je još jednom provjerimo.
S druge strane, postoje i odluke koje nastaju brže, uz manje razmišljanja, ali s više stabilnosti. Ne nužno lakše – ali mirnije. Odlučimo i jednostavno osjetimo: to je to. Razlika između ta dva iskustva često nije u samoj odluci, nego u načinu na koji smo do nje došle – i u tome traži li ta odluka dodatno objašnjenje ili može “stajati” sama za sebe.
Zašto nam je važno da odluke budu uvjerljive?
U poslovnom okruženju žene često nose dodatni, neizgovoreni zahtjev. Odluka ne treba biti samo dobra, nego i “objektivna”, uvjerljivo objašnjiva. Takva da je možemo jasno obrazložiti i stati iza nje s dovoljno argumenata. Ne zato što to uvijek netko izričito traži, nego zato što znamo koliko se brzo odluke mogu protumačiti kao impulzivne ili nedovoljno racionalne. Zato se fokus gotovo neprimjetno pomiče. Umjesto pitanja što ovdje ima smisla, pojavljuje se pitanje mogu li ovo dovoljno uvjerljivo objasniti.
I tada analiza više ne služi jasnoći nego sigurnosti.
U teoriji, više informacija znači bolju odluku. U praksi, ponekad vrijedi suprotno. Psiholog Daniel Kahneman, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2002. godine, pokazao je da velik dio odluka donosimo brzo i intuitivno, a tek ih naknadno objašnjavamo.
Kada pokušamo sve “odraditi kroz glavu”, događa se suprotno od onoga što želimo. Previše opcija otežava izbor. Previše razmišljanja smanjuje sigurnost. Zato iscrpljenost često nema veze s težinom odluke, nego s količinom mentalnog opterećenja koje ulažemo u nju. U poslovnom kontekstu to znači sporije donošenje odluka, više preispitivanja i manju spremnost na preuzimanje odgovornosti.
Pročitajte više: Zašto kreativne aktivnosti smanjuju stres učinkovitije od još jednog “to-do” alata
Što se događa kada ne odlučujemo samo analitički?
Istraživanja donošenja odluka u stvarnim, kompleksnim situacijama – poput požara ili hitnih medicinskih intervencija – pokazuju da, kada nema vremena za dugu analizu ni svih informacija, oni koji imaju iskustva u takvim situacijama ne prolaze sve opcije jednu po jednu, nego prepoznaju obrasce i reagiraju.
Iznenađujući je i uvid neuroznanstvenika Antonia Damasia. Proučavao je ljude koji su zbog oštećenja mozga izgubili sposobnost osjećanja. Bez emocija nisu mogli donositi odluke — čak ni one najjednostavnije. Drugim riječima, ono što često pokušavamo isključiti zapravo je dio sustava koji koristimo.
Što se dogodi kada slikamo?
Sličan obrazac vrlo jasno vidim u radu na radionicama. Na početku radionice većina žena pokušava napraviti “dobru sliku”. Razmišljaju, planiraju i pokušavaju zadržati kontrolu.
A onda se, nakon nekog vremena, nešto promijeni. Potezi postanu sigurniji. Odluke dolaze brže. Manje se razmišlja, a više reagira na ono što se pojavljuje na papiru. Na radionicama često kažem: ovdje nismo kirurzi. Naša pogreška u procjeni ili potezu ne može nikome nauditi. Naprotiv, “greške” često otvore nove mogućnosti.
I upravo ta jednostavna činjenica napravi razliku. Kada nestane stvarni rizik, mijenja se način na koji donosimo odluke. Lakše eksperimentiramo. Brže mijenjamo smjer. Manje se zadržavamo na jednoj opciji. To ne znači da odluke donosimo nepromišljeno, nego da ne pokušavamo svaku unaprijed učiniti potpuno sigurnom. Upravo suprotno: i dalje razmišljamo, ali ne prolazimo sve opcije jednu po jednu, nego reagiramo na ono što se pojavljuje i prilagođavamo se u hodu.
U umjetnosti postoji i cijeli smjer koji naglašava proces stvaranja jer kvalitetan rezultat rijetko nastaje kroz unaprijed definiran, linearan put. Psiholog Mihaly Csikszentmihalyi opisao je to kao stanje potpune uronjenosti u aktivnost, poznato kao flow. U tom stanju ne prolazimo sve opcije jednu po jednu, ali ipak vrlo jasno znamo što dalje.
Što to znači za posao
U poslovnom svijetu često pokušavamo smanjiti neizvjesnost. No, većinu važnih odluka donosimo upravo u situacijama u kojima nemamo sve informacije. Zato se sve više naglašava važnost eksperimentiranja, testiranja i prilagodbe, a ne samo analize. Drugim riječima, sve je važnija sposobnost odlučivanja i kada stvari nisu potpuno jasne.
I to je vještina koja se može razvijati. Ne samo kroz teoriju, nego kroz iskustvo u kojem donosimo odluke bez potrebe da svaku odmah opravdamo. Nisu sve odluke iscrpljujuće. Neke su zahtjevne dok ih donosimo, ali nakon toga donose jasnoću i pokreću nas dalje. Druge su naizgled jednostavne, ali nas dugo drže u preispitivanju. Neke nas, čak i kada su teške, energiziraju. Neke pak, i kada su “dobre na papiru”, dugoročno iscrpljuju. Razlika je dijelom u tome koliko napora ulažemo donoseći ih. Ali i u tome koliko energije trošimo na njihovo dokazivanje.
Kada odluka ne traži stalno dodatno potvrđivanje, odnos prema njoj se mijenja. I tada više ne trošimo energiju na preispitivanje, nego na djelovanje.
Gdje je stvarni pomak?
U poslovnom svijetu dugo se naglašavalo donošenje odluka kroz analizu, podatke i procjenu rizika. Puno rjeđe se govori o tome što se događa kada s analizom jednostavno pretjeramo. U takvim trenucima problem više nije u nedostatku informacija, nego u načinu na koji pokušavamo doći do odluke.
Zato kreativni proces nije samo odmak od posla. On je prostor u kojem možemo vidjeti kako izgleda odlučivanje bez stalne potrebe za dodatnim potvrđivanjem i objašnjavanjem. I možda je upravo to ono što u poslu najčešće pokušavamo izbjeći — a najviše nam treba.
Piše: Vanja Nikolić, slikarica, grafička dizajnerica i voditeljica kreativnih likovnih radionica te osnivačica Centra pažnje – prostora u kojem kroz umjetničko stvaranje i rad sa skupinama žena nudi iskustvo kreativnog izražavanja s naglaskom na proces, a ne na rezultat.
Foto: Privatna arhiva
