Poučan i inspirativan govor o povlasticama neuspjeha i važnosti mašte koji je popularna spisateljica J. K. Rowling, autorica Harry Pottera održala prije nekoliko godina na promociji na prestižnom sveučilištu Harvard i dalje je vrlo gledan i dijeljen na društvenim mrežama.
Za vrijeme studiranja Rowling se najviše bojala neuspjeha. Za sebe kaže da je bila najveći promašaj koji je poznavala. Potekla je iz siromašne obitelji, susretala se sa strahom, stresom, ponekad i depresijom. Nakon fakulteta, udala se, ali je taj brak vrlo kratko trajao, nije imala posao, bila je samohrani roditelj. Ali i to mračno razdoblje njenog života imalo je bajkovit kraj.
Koje su povlastice neuspjeha?
„Samo dno koje sam dosegla postalo je tvrd temelj na kojem sam izgradila svoj život“, rekla je Rowling te dodala kako su neuspjesi u životu neizbježni. „Nemoguće je živjeti da u nečemu ne doživite neuspjeh. Osim ako živite tako oprezno da vam je život jednak tomu da uopće ne živite, što je samo po sebi neuspjeh“.
Zbog neuspjeha je shvatila kako ima snažnu volju i disciplinu, ali i veliku podršku prijatelja. „Nikad nećete uistinu poznavati sebe niti snagu svojih odnosa dok ne budete dovedeni u iskušenje, testirani nedaćama. Takvo znanje je dar i vrijedi više od svake kvalifikacije.“
Rowling je istaknula kako mnogi ljudi žive u uvjerenju kako su kvalifikacije i životopis njihov život. A život je puno više od toga, on je težak i kompliciran i ne može se u potpunosti kontrolirati.
Mašta pomaže da suosjećamo s drugima
Iako je mašta odigrala veliku ulogu u podizanju njenog života, o važnosti mašte govori prije svega jer ona daje mogućnost da suosjećamo s drugima, posebice s onima čija iskustva nismo sami doživjeli. Dok je stvarala priče o Harry Potteru, radila je za Amnesty International, u odjelu za afričke istrage u Londonu. Svakodnevno je viđala kako ljudi nanose zlo drugima, a sve kako bi stekli ili održali moć.
Oni ljudi koji odbijaju maštati, odnosno odbijaju znati, nemaju ništa manje noćnih mora od onih koji suosjećaju s drugima, smatra Rowling. Oni se samo dobrovoljno odluče biti nemaštoviti, zatvore svoje umove i srca za patnje koje ih osobno ne dotaknu, ali svejedno osjećaju strah jer vide više čudovišta.
Samim time što postojimo, dotičemo tuđe živote. Ne trebamo čaroliju kako bismo transformirali svijet, već tu moć nosimo u sebi. Za kraj je citirala Seneku koje kazao „Život je poput priče, nije važno koliko je dug, već koliko je dobar.“
