Radim kao učiteljica u Osnovnoj školi punih 40 godina. Družila sam se s deset generacija divnih mališana. Bilo je tu problema i problemčića, no s povjerenjem i ljubavlju riješili su se. Da, i ja sam učiteljica pred mirovinom koju je danas mogla zadesiti ista sudbina kao i moju kolegicu u susjednoj školi. Nakon duge izolacije zbog COVID-a situacija u školskom okruženju se promijenila, nažalost ne na bolje, već na puno, puno lošije.
Što napisati o ovom današnjem događaju? Prvo šok… nevjerica… tuga… Nažalost ako društvo, no najprije roditelji ne osvijeste da nam djeca žive u virtualnom svijetu igrica ovakve tragedije će se ponavljati. Većina mališana ne može razgraničiti svijet realnosti od svijeta virtuale… oni misle da će se kao u igrici svi ustati i kao ništa se nije dogodilo.
‘Svi smo zakazali’
Predblagdansko vrijeme je vrijeme kada se događaju i najsretniji, no nažalost i najtužniji trenuci.
Što je tog mladića natjeralo na taj nimalo lijep čin teško da ćemo otkriti i ne treba sada ljutnju i mržnju na njega.
Svi smo pomalo zakazali… i roditelji i profesori i društvo.
Trebamo stati… u miru vidjeti koje sadržaje ponuditi mladima da im osvijestimo bit života. Više edukacija i roditelja i djece.
Molim roditelje da shvate da ih djeca trebaju, da sve nepodopštine koje rade, rade samo da bi bili u centru pažnje.
Grlite svoju djecu… mazite ih… ono što im treba više od svega drugoga je vaše prisustvo… vaša podrška… vaša ljubav.
Pročitajte više: Pirnat Dragičević: Važno je pružiti podršku djeci, roditeljima i zaposlenicima
Autorica: Branka Kamenečki Orlić
Foto: Canva / Privatna arhiva
