Kako je feminizam postao globalni hit

Pa kad već cijeli svijet bruji o tome ovih dana, bio bi red da i mi posvetimo koju riječ ovogodišnjim dodjelama dvaju od nekoliko najpoznatijih nagrada u šoubiznisu – MTV VMAs (Video Music Awards) i Emmy. Spektakl i gafovi na stranu, ovogodišnje dodjele donijele su nam neke lijepe i ne tako lijepe trenutke vezane uz žene i percepciju njih u javnosti (općenito i u šoubiznisu). Feminizam je glavna riječ koja se spominje.

Beyonce ima i može sve

Iako su VMAs uvijek u znaku žena, ponajviše zbog izvođačica i njihovih spektakuranih nastupa, ove godine je njihova redovito glavna zvijezda, Beyonce, ostavila još jači dojam. Usred nastupa iza njenih se leđa velikim slovima pojavila riječ FEMINIST. U tom trenu nastup je bio popraćen riječima koje su, ukratko, govorile o tome kako se žene od najranije dobi uči da budu jake, ali nikad jače od muškaraca, da se istaknu ali ne previše, da budu „face“, a nikad mušku „facu“ ne dovedu u pitanje.

Riječ „feminist“ okarakterizirana je kao riječ koja označava vjeru u to da spolovi moraju biti politički, ekonomski i društveno jednaki. „Thank you Beyonce“, samo je jedan od brojnih komentara koji je popratio ovaj dojmljiv nastup, tim više što je na pozornici poljubivši svoju kćer pokazala da je i majčinstvo osnažujuće. Uskoro su se javile i rasprave o tome je li u redu propagirati feminizam dok si oskudno odjevena i „paradiraš“ na pozornici. Kao da odijevanje ima ikakve veze s time? Ipak, mnogi su bili poprilično oštri, ne samo prema njoj već i prema ostalim izvođačicama, primjerice Miley Cyrus i Nicky Minaj, vezano uz istu stvar.

Dodjela televizijskih nagrada Emmy imala je nešto drugačiju priču. Mediji i javnost osudili su potez Television Academy CEO-a, Bruce Rosenbluma, koji je, pričajući o televizijskoj raznovrsnosti, zamolio glumicu Sofiu Vergaru da stane na rotirajući podest i pokaže se publici. Sve to popratio je komentarom kako u tom biznisu uspjeh ovisi o tome možete li publici uvijek dati nešto privlačno za gledati. Iako je, navodno, ovim malim performansom htio ukazati na objektivizaciju ljudi u Hollywoodu, sve je ispalo malo nezgrapno i izazvalo salvu negativnih komentara.

„I wish they did that rotating Sofia Vergara joke with a guy“, „What a wonderful time for women on television. Besides Sofia Vergara!!“, „Is Sofia Vergara more than just her body?According to the Emmys, no“, “I had a wet dream of Sofia Vergara mute & rotating slowly in front of me like a prop – let’s make it happen at the Emmys!” – writer douche“ neki su od njih. Sama Vergara prokomentirala je da to nije nikakav problem i da bi se ljudi trebali malo „opustiti“. Često dođem u napast prokomentirati stvari na isti način i ne shvaćati svaku šovinističku šalu kao išta više od „crnjaka“, ali s ovakvim istupima na globalnoj razini ipak treba biti oprezan.

Zašto je feminizam možda ipak potreban?

Ova cijela priča podsjeća me na članak nagrađivane novinarke Tess Vigeland koji sam nedavno pročitala. Tess napominje kako je u prošlosti žena koja ima svoju karijeru, izvor prihoda, život i spoznaju da ne ovisi o muškarcu u tom kontekstu, bila zapravo strani pojam. Njoj napredak predstavlja prvenstveno to što zarađuje sama svoj novac i ima tu financijsku neovisnost. To je nešto što mnoge žene prije nje, mene i mnogih drugih danas, jednostavno nisu imale. Feminizam je taj koji je doveo do toga da, primjerice, ja danas bez razmišljanja mogu otići na bankomat i podignuti SVOJU plaću te ju potrošiti na ono na što ja želim. Borba za ženska prava dovela je do toga, iako se ona danas provodi na malo drugačiji način.

Ako diskriminaciju nad nama provode muškarci, znači da su muškarci ti koje moramo mijenjati. No, i žene same često „dolijevaju ulje na vatru“, što pokazuje Vergarin primjer. S druge strane, čini mi se da je prozivati žene zbog toga što nose i kako rade svoj posao, nepravedno. Zar se nisu žene godinama borile upravo za to, da mogu raditi stvari na svoj način? Nijedna promjena nije došla preko noći, pa tako ni ženska emancipacija, tako da je očekivati da odjednom sve bude kako bismo željele – nerealno. Možda bismo prije svega svi zajedno trebali raditi na pripremanju terena za buduće generacije jer djecu uz muškarce odgajaju i žene, što znači da moramo mijenjati sebe i svoj pristup odgoju kako bismo iznjedrile generaciju ljudi kojima će diskriminacija žena biti toliko stran pojam da ga nikada u svom životu neće niti spomenuti. Utopija? Možda, ali ja čvrsto vjerujem da ne.

Foto: Getty Images/Michael Buckner

POVEZANI ČLANCI:

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

pitanja za kandidate

Ova dva “small talk” pitanja kandidatu na razgovoru za posao će...

O kandidatu puno toga možete doznati kroz ugodno čavrljanje, bez postavljanja direktnih pitanja. Ovakva pitanja za kandidate ne moraju biti postavljena...