U tijeku je još jedan bojkot trgovina. Građani poručuju da se više ne mogu nositi s porastom cijena proizvoda i usluga pa se suzdržavaju od bilo kakve kupovine – od plaćanja računa i naručivanja dostave, do odlaska u restorane i kafiće. U našoj LinkedIn anketi pitali smo vas hoćete li i ovog petka bojkotirati trgovine. Od 901 ispitanika, njih 85 posto odgovorilo je potvrdno, dok 6 posto ispitanika neće bojkotirati trgovine.
“U potpunosti podupirem bojkot trgovina. To je način na koji možemo kao narod izraziti svoje nezadovoljstvo poslovnim praksama trgovaca i cijenama koje naočigled rastu iz dana u dan. Dokle god ćemo pasivno prihvaćati sve što se nameće, promjene neće biti, pa mi je drago da smo počeli protestirati. Nadam se da će bojkot uroditi promjenom”, rekla nam je čitateljica koja podržava bojkot.
O tome koje su moguće posljedice bojkota trgovina razgovarali smo s doc. dr. sc. Majom Bašić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Niska stopa inflacije od 2 do 3 posto smatra se prihvatljivom
Za početak, Bašić objašnjava da se stopa inflacije mjeri jer njezino ubrzanje označava pad kupovne moći, što ukazuje da imamo manje novca na raspolaganju nakon što kupimo proizvode koji su nam neophodni za život. Niska stopa inflacije, koja je otprilike 2 do 3 posto, smatra se prihvatljivom, jer ne erodira životni standard građana, posebice ako je rezultat rasta potražnje za proizvodima, jer to znači da više zarađujemo i imamo više eura koje možemo potrošiti, sprječava nezaposlenost iznad normalne razine, a što pak vodi rastu BDP-a kojim u današnjem svijetu mjerimo rast životnog standarda.
Održavanje stabilnosti cijena zadatak je središnje banke svake zemlje, koja na raspolaganju ima mjere za postizanje smanjenja rasta inflacije. U Republici Hrvatskoj je održavanje stabilnosti cijena glavni zadatak Hrvatske narodne banke (HNB-a). Instrumenti koje središnje banke imaju na raspolaganju vezani su uz domaću valutu. Dok smo imali kune, HNB je imao više instrumenata za raspolaganje kojima je mogao održavati stabilnost cijena. I zato smo u razdobljima do 2023. godine imali relativno dobar sustav u tom pogledu. Guverner HNB-a čak je bio nagrađen nagradom bankara 2018. godine.
Kako smo visoko euroizirano gospodarstvo i većina vanjskotrgovinskih partnera dolazi iz zemalja članica Europske unije, velika se važnost pridodavala uključivanju u eurozonu te očuvanju stabilnosti gospodarstva (npr. kriza s Agrokorom). Godinama prije uvođenja eura, objašnjava Bašić, HNB je provodila maastrichtške kriterije koji su uključivali i održavanje stope inflacije manje od 1,5% prosječne stope inflacije triju zemalja eurozone s najnižom stopom inflacije.
“Tradicionalno znamo da prebacivanjem na drugu valutu trgovci dižu cijene. Navedeno se dogodilo i u ostalim zemljama, poput Italije, čija je valuta lira u desetljećima prije prihvaćanja eura izgubila preko 80 posto vrijednosti u odnosu na njemačku marku. Predajom neovisnosti monetarne politike u ruke Europske središnje banke, Talijani su, kao i mi, izgubili instrument kontrole stabilnosti cijena, nadajući se da će taj potez omogućiti fokus i bolju upotrebu fiskalnih i strukturnih politika”.
Pročitajte više: Počeo je bojkot triju trgovačkih lanaca i triju proizvoda
Što frustrira hrvatskog građanina?
Rast stope inflacije u Hrvatskoj rezultat je nekoliko događaja (koji se razlikuje od rasta stope inflacije u Italiji). Od veljače 2022. godine rat u Ukrajini te godinu dana poslije izraelski napad na Gazu uzrokovali su prekid lanaca nabave i rast troškova dostave svih vrsta sirovina, što je u Europi utjecalo na rast cijena. Rast cijena odražavao se na robama, od živežnih namirnica i energenata do usluga. U Hrvatskoj je došlo i do dodatnog učinka, a to je uvođenje eura 2023. godine.
Krajem 2022. godine donesen je Pravilnik o načinu isticanja maloprodajnih cijena, a koji je bio na snazi godinu dana. I tada smo bili svjedoci kažnjavanja obrtnika i trgovaca koji su zaokruživali cijene, dok se Pravilnik nije odnosio, odnosno zaobišli su ga oni koji su cijene digli puno više, ili prije stupanja Pravilnika na snagu, ili poslije. Od 2022. godine bilježimo kontinuirani rast cijena. Primjerice, u lipnju 2022. godine u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, cijene su narasle 12,1 posto, dok su u prosincu 2024. cijene bile više za 4,5 posto u odnosu na prosinac 2022., a u samom godišnjem prosjeku 8 posto više. Ovo su iznosi koji, kada se kumulativno zbroje, puno viši od 3,4 posto u prosincu 2024. u odnosu na prosinac 2023. godine jer ovim brojkama dobivamo puno manje uvide u erodiranje životnog standarda.
“Ono što frustrira hrvatskog građanina jest da isti proizvod u Hrvatskoj i Njemačkoj ima potpuno različitu cijenu. Stoga se ovo ne odnosi na globalni razlog rasta cijena. Posebice jer je rast cijena vidljiv u trgovačkim lancima čiji su vlasnici upravo iz tih stranih zemalja. Usporedba trgovačkih marži pokazala je kako su se marže upravo u zadnjih godinu dana gotovo udvostručile. Jesti se mora, a većina prehrambenih proizvoda kupuje se u velikim trgovačkim lancima. Neki govore i o kartelizaciji, namještanju cijena. Naime, ako je nabavna cijena proizvoda slična u inozemstvu i ovdje uz slične ostale troškove, onda nije logično da imamo puno višu cijenu proizvoda od inozemstva, i postavlja se pitanje kako je došlo do toga da baš svi trgovački lanci imaju više i slične cijene proizvoda, posebice neophodnih potrepština. Međutim, za ovo nema dovoljno dokaza”.
Pročitajte više: Zagreb i Split među skupljim gradovima u Europi. Strše cijenama dvaju artikala s liste za bojkot
Koje su moguće posljedice bojkota trgovina?
Bojkot trgovina je, kaže Bašić, početak.
“Ovaj korak poduzeo se kada je građanima voda došla do grla, a trebao se vjerojatno dogoditi puno ranije. Teško da će građani sami po sebi uzrokovati promjene cijena u trgovačkim lancima jer prije ili poslije neki proizvodi će se morati kupiti. Promjene koje se trebaju usvojiti su promjene potrošačkih navika, no za njih treba dulje vremensko razdoblje. Primjerice, hrvatski građanin u prosjeku proizvede puno više otpada od hrane nego građanin Europske unije. Međutim, bojkot može utjecati na Vladu da počne koristiti alate fiskalne politike kako bi natjerala trgovce da uspostave normalne cijene”.
Dodaje da je problematično što ministar poziva na bojkot ili kupovinu brašna (koje je isto poskupjelo) i rađenje kiflica, jer to ukazuje da Vlada sama ne vidi i ne zna riješiti problem. Zamrzavanje cijene po jedne marke na listi 70 proizvoda ili stavljanje police s jeftinijim proizvodima je pokušaj koji može biti problematičan. Odabir se opet vraća na potrošača jer govorimo o psihološkom utjecaju koji može i ne mora natjerati kupca da kupuje proizvode s te police.
Također, govorimo o izbacivanju konkurencije za koju nije točno određeno ima li proizvod nabavnu cijenu puno višu od konkurentnog koji je na “jeftinoj“ polici (posebice jer su i proizvođači digli cijene zbog nabave sirovina). Problem je u trgovačkim maržama i čini se da trgovački lanci, kako u Hrvatskoj, tako i u regiji.
Kako onaj koji je trebao (HNB), nije utjecao na stabilnost cijena, ovdje se kao rješenje može nametnuti promjena potrošačkih navika i smanjenje otpada od hrane sa strane potrošača te fiskalna politika utjecaja na trgovačke lance. Primjerice, o nametanju posebnih poreza trgovačkim lancima (npr. na dobit) koji ostvaruju dobit (maržu) puno veću od prosječne dobiti (marže) u prethodnih 10 godina.
Dodatno, u Francuskoj se cijena prehrambenih proizvoda u trgovinama smanjila u 2024. godini, nakon visokog rasta u 2023. godini, isticanjem cijene proizvoda na policama (zbog shrinkflacije u kojoj cijena ostaje ista, a veličina proizvoda se smanjuje) i pregovorima između dobavljača i trgovaca posredstvom Vlade.
Pročitajte više: Bojkot trgovine 24. siječnja: Evo što kaže stručnjakinja Ana Brajković o visokim cijenama
Što o svemu misle poduzetnici?
Iz Udruge Glas poduzetnika objašnjavaju da je općepoznata činjenica da su uzroci inflacije povećana državna potrošnja, ekspanzivne monetarne politike, povećani troškovi proizvodnje, prevelika količina novca u optjecaju… Kako kažu, velika većina uzroka inflacije proizlazi iz odluka političara, a ne poduzetnika. UGP priznaje izazovna vremena u kojima živimo – poremećaje u potražnji, rat u susjedstvu i pandemiju iza nas. U želji da pronađu rješenje, predlažu tri konkretna i mjerljiva poteza za obuzdavanje cijena osnovnih namirnica i ublažavanje inflacije:
- Smanjenje PDV-a na svu hranu na 5%
- Obveza objave svih cijena velikih trgovačkih lanaca uživo i online
- Smanjenje državne potrošnje ukidanjem 50% općina
Također, ističu da se ne mogu načuditi političarima koji se pridružuju i potiču bojkot.
“Neprestano se borimo s rastućom pravnom nesigurnošću, nefunkcionalnim pravosuđem te lošim i kontradiktornim zakonima kako bismo, zajedno sa svojim radnicima, zaradili i za sebe i za vas. U svakom prodanom proizvodu se nalazi i vaša plaća. Loši radni uvjeti odgovornost su političara, a upravo političari primaju 70% veće plaće dok građanima postaje sve gore. Novac za te plaće dužni su prikupljati i uplaćivati upravo oni poduzetnici koje ste sada pribijali na stup srama”, kažu iz UGP-a.
Autorice: Magdalena Rendulić i Korana Povijač
Foto: Canva / Privatna arhiva