Da je ženama teško napredovati u industrijama u kojima vladaju muškarci, već odavno znamo. Čak je poprilično teško uopće doći do posla u takvim industrijama. Tako da se mnoge žene suočavaju s odbijanjem potencijalnih poslodavaca bez obzira na njihovo obrazovanje ili iskustvo.
Ali to odbijanje se često, radi neke, mogli bismo reći, pristojnosti ili straha od tužbe zbog diskriminacije, ipak radi „u rukavicama“ koristeći izlike kao „posao je dobio bolji kandidat“ ili „ne zadovoljavate svim našim uvjetima“ i slično.
Odbili je jer je žena
No naše tvrtke izgleda nemaju takvih „problema“. Kod nas se bez problema može reći „ne možeš dobiti posao jer si žena“. S takvim problemom se susrela i magistrica inženjerka nautike i tehnologije pomorskog prometa Petra Prosenica, koja se sa svojim problemima odlučila obratiti i Vladi Republike Hrvatske na njihovoj Facebook stranici.
Naime, Petrini problemi počeli su još s upisom fakulteta i to Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru da bi se na kraju prve godine prebacila na isti smjer na Sveučilištu u Rijeci. Iako je popularni Bolonjski proces trebao olakšati ovakvo preseljenje, to nije bio Petrin slučaj. No, problemi s prebacivanjem na drugi fakultet i polaganje razlika nije bio jedini problem ove mlade magistrice. Suočavala se i s predrasudama jer je žena i sa stereotipima da je „žena nesreća na brodu“ i slično.
No, sve to je ignorirala jer je željela ostvariti svoj san i postati pomorka. Uspjela je završiti fakultet i steći toliko željenu diplomu Magistre inženjerke nautike i tehnologije pomorskog prometa.
Naravno, kako to inače ide u Lijepoj našoj, ni tu nisu njeni problemi završili. Upravo suprotno, tek su počeli. Zbog zavrzlama s pravilnicima i zakonima Petra je morala ponovno polagati predmete koje je već položila i to o vlastitom trošku.
Kada je napokon sve sredila, položila, platila, odlučila je napokon potražiti željeni posao. I umjesto da, kao velik dio mladih, obrazovanih stručnjaka Lijepe naše, svoju sreću potraži u inozemstvu, odlučila je pokucati na vrata jedne zadarske tvrtke. Iz te zadarske tvrtke dobila je, kako je napisala na stranici Vlade, odbijenicu s direktnim odgovorom da ne žele žensku osobu na brodu.
„Zgrožena ovakvim izjavama odlučila sam da ovakvo što neću prešutjeti te smatram da je potrebno ovakve slučajeve objaviti u javnosti kako bi se, nažalost, iznova suočili s mentalnim sklopom u Hrvata. Iako sam svjesna činjenice da, ukoliko ovo objavite, zatvaram sebi vrata ove kompanije za vijeke vjekova te si možda stvaram neprijatelje, želim da do ušiju javnosti dopre ovakav slučaj, koji vjerujem, nije jedini. Možda ću ovim potezom olakšati nekoj drugoj ženskoj osobi koja će također za sebe izabrati ovakav, nažalost, teži put“, napisala je Petra.
Poštovana Vlado Republike Hrvatske,zovem se Petra Prosenica i odlučila sam Vam se obratiti kako bih Vam predstavila…
Posted by Moo Tika on Monday, September 21, 2015
Obratite se Pravobraniteljici
Sa svim problemima s papirologijom s kojima se Petra suočavala obratila se i različitim Ministarstvima, ali od njih nikakvih odgovora. Kada je napokon odlučila progovoriti o apsurdu hrvatskog sustava i mentaliteta na FB stranici Vlade Republike Hrvatske, napokon je dobila odgovor.
„Petra, hvala ti na pitanju. Zaštita i promicanje ravnopravnosti spolova temeljna je vrednota ustavnog poretka RH. To podrazumijeva da žene (i muškarci) moraju imati jednaki status, jednake mogućnosti u ostvarivanju svojih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata, a to pravo štiti domaće zakonodavstvo kao i pravna stečevina EU. Molimo te da se obratiš Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova mogu se obratiti sve osobe koje žele upozoriti na slučaj diskriminacije ili kršenja prava na osnovi spola, moguća je i anonimna prijava, a postupanje pravobraniteljice za prijavitelja je besplatno.“
To je bio odgovor koji je Petra dobila od Vlade Republike Hrvatske. Objašnjenje prava koje Petra već sigurno zna budući da nije rođena „ispod kamena“. Diplomatski i u potpunosti beskorisno.
Zato je potporu dobila od drugih pomoraca, žena, pa čak i od svoje profesorice s faksa. Svi je oni podupiru, govore joj da ne odustaje od svojih snova i da, nažalost, nije prvi ni zadnji takav slučaj.
Ovakve stvari su već potpuno normalne kod nas. Petra nije jedina koja je imala problema tijekom školovanja, ni po pitanju Bolonje, ni po pitanju diskriminacije. Ali je jedna od rijetkih koja je odlučila progovoriti o tome. Kako je sama rekla, možda si je uništila šansu da ikada dobije posao u tvrtki koju je navela u svom postu, ali će možda netko drugi imati više sreće.
No, moramo se zapitati kako je moguće da se ovakve stvari još uvijek događaju u 21. stoljeću? Hrvatska i Hrvati se često vole hvaliti kako su „zapadnjačka zemlja“; kako smo tolerantni, otvoreni, puni razumijevanja i kako ne diskriminiramo. Petrin slučaj pokazuje da smo daleko od „zapadnjačke zemlje 21. stoljeća“. Da je Petra jedan od rijetkih slučajeva kojima se takve stvari događaju rekli bismo da „u svakom žitu ima kukolja“.
No, Petra, nažalost, nije jedina. Petra je samo jedna od rijetkih koja je odlučila progovoriti. I trebali bismo progovoriti. Možda, kao u njenom slučaju, to neće pomoći nama, ali hoće budućim generacijama žena koje, nadamo se, onda neće imati priliku suočavati se s ovakvim preprekama u ostvarivanju svoje karijere.
Foto: Pixabay
