Coacherica Ivana Štulić: Toksično radno mjesto može ozdraviti, ali bolje je od početka njegovati optimizam na radnom mjestu

„Tim ili tvrtka s jasnom svrhom sastavljena od samosvjesnih, zrelih, otvorenih pojedinaca koji žele rasti i razvijati se kao ljudi i kao zaposlenici, koji dijele slične vrijednosti i spremni su komunicirati otvoreno o svim izazovima, gdje vlada povjerenje, podržavajuća atmosfera, timski duh i jasni ciljevi i odgovornosti, gdje svatko ima priliku ispuniti svoje potencijale, dati doprinos i biti adekvatno priznat i nagrađen za isti – to je idealno poslovanje. Zvuči kao utopija, ali moguće je jer takve tvrtke i timovi postoje,“ započinje coacherica.

Radom na sebi i svojim ljudima, radite i na svojem poslovanju

Ivana Štulić trenerica je, konzultantica i coacherica specijalizirana za implementaciju pozitivne psihologije u poslovanje i osobni razvoj. Surađuje s raznim klijentima, od tvrtki i organizacija do pojedinaca. Od velikih banki i farmaceutskih tvrtki, do malih start-upova. Od operativaca do menadžera i poduzetnika. Različiti su tu profili ljudi i poslovanja, svi s jednom zajedničkom crtom – interesom za osobnim i profesionalnim razvojem i wellbeingom svojih kolega i zaposlenika.

Inače je MSc in Applied Positive Psychology s Cambridgea, certificirani NLP practitioner i business & manager coach, INoptimum sistem coach, certificirani praktičar Appreciative Inquiry metode za rad u organizacijama i change management, a stekla je i diplomu Corporate Wellbeing Coaching pri Kingstown Collegeu te završila Train the trainer program kojim je postala certificirani trener poslovnih edukacija. Također je i članica predsjedništva Hrvatske udruge za coaching.


Pročitajte više: Inženjerka Ivana Štulić napustila korporaciju i danas drugima pomaže ostvariti svoje potencijale


Komunikacija je jednako bitna u poslu, kao i u svakodnevici

Optimistična Riječanka u Zagreb je došla studirati još davne 1999., a nakon Fakulteta elektrotehnike i računarstva i provedenog vremena u korporacijama okreće se poduzetništvu i to savjetovanjem na području osobnog razvoja i kreiranja poticajne radne atmosfere u kojoj svaki član tima ima mogućnost razviti se i biti najproduktivnija inačica sebe. Ivana je 2020. godine predstavila i knjigu ‘Kako voljeti život – Pozitivna psihologija na Putu istine, radosti i ljubavi’, koja bi uskoro trebala doživjeti svoje treće izdanje. U pripremi je i prijevod na engleski jezik. U knjizi se Ivana osvrće na putovanje hodočašća Camino de Santiago u Španjolskoj, koje je prehodala 2018. godine, a mnogi ga opisuju kao pročišćavajuće iskustvo.

Iz njenog se iskustva i znanja, pozitivna psihologija, kao i njezina razna područja interesa, osim u privatnom životu, može primijeniti i u onom poslovnom. „Komunikacija je ključna u poslu, kao i u životu. Jedna te ista stvar se može reći na stotinu i više načina. Koje riječi, koji ton, i koju neverbalnu komunikaciju ćemo upotrijebiti utjecat će na to kako će nas druga strana shvatiti i koji će biti ishod. Bez razvoja komunikacijskih vještina, bez obzira na poziciju, nema uspjeha u poslovanju.“

Što je pozitivna psihologija?

Većina ljudi smatra da je pozitivna psihologija isto što i pozitivno razmišljanje, otkriva poduzetnica, no to nije tako. „Pozitivna psihologija je znanstvena disciplina koja proučava optimalno ljudsko funkcioniranje te nudi zaključke studija kao putokaz u kojem smjeru trebamo ići ako želimo ostvariti veće zadovoljstvo, produktivnost i bolje funkcioniranje.“

Pozitivna psihologija proučava razna područja, od emocija i odnosa, do otpornosti, kreativnosti i wellbeinga, no i brojna druga. „U zadnje vrijeme poslodavci postaju sve više svjesni da bez ulaganja u ljude nema pravog ulaganja ni u razvoj biznisa pa su spremniji pomoći svojim djelatnicima edukacijom, coachingom te stvaranjem uvjeta u kojem vlada pozitivna atmosfera, međusobna podrška, povezivanje sa smislom i snagama ljudi, između ostalog.“

Ne radi se, dakle, samo o tome da budemo pozitivni, već da znamo izazove pretvoriti u lekcije iz kojih učimo, a od konstruktivne kritike napravimo infrastrukturu za osobno i profesionalno izgrađivanje i razvoj. Poslovanja koja implementiraju pozitivnu psihologiju u svoj rad stvaraju poticajnu atmosferu i iskorištavaju osobne i timske potencijale u poslovanju. Utjecaj na krajnji rezultat imaju sve osobe u lancu, od vlasnika, preko direktora, do radnika, podsjeća Ivana Štulić.

„Može se implementirati u stvaranje odgovarajuće organizacijske kulture, (re)definiranje misije, vizije te vrijednosti, edukaciju i coaching djelatnika, dizajn wellbeing strategija, change management, te kao pomoć u izazovnim situacijama – kako bolje komunicirati, upravljati stresom, spriječiti burnout, održati optimizam, izgraditi otpornost na krize i izazovne situacije.“


Pročitajte više: Ivana Štulić je izdala knjigu koja je nastala nakon milijun i dvjesto tisuća koraka!


Toksična pozitivnost i pristranost negativnosti – nijedno nije dobro

Nerijetko se pozitivna psihologija zamjenjuje za pozitivnost koja se forsira putem interneta i društvenih mreža. Mnogi su se, u nerazumijevanju termina, počeli ponašati kao da je svaki događaj u životu pozitivan – čak i kad nije. Ili da tužni događaji nisu vrijedni tugovanja. Rezultat je toksična pozitivnost, u kojoj se pod maskom ‘pozitive’ ignoriraju problemi i osoba ih ne rješava, već zakopava i potiskuje.

„Toksična pozitiva je rak rana ovog, usudila bih se reći, pokreta, ali tu je najviše zbog nerazumijevanja. Nije poanta stavljati glavu u pijesak ili nositi ružičaste naočale i govoriti da je sve divno i krasno, kad nije. Poanta je u svakoj situaciji uočavati i ono dobro i ono loše, jer svaka situacija upravo ima i jednih i drugih elemenata. Poanta je i vjerovati da rješenje postoji (iako ga možda trenutno ne znamo) koliko god se situacija činila crnom. To je zdravi optimizam. Suočiti se s problemom, ali i vjerovati da postoji svjetlo na kraju tunela, i takav optimizam se da razviti,“ otkriva konzultantica o pravoj svrsi pozitivne psihologije.

Ono što nam također ne pomaže jest pristranost negativnosti, termin koji označava preveliko naglašavanje negativnog u životu.

„Mi ljudi smo skloni jako biti fokusirani na negativno i to se čak i zove ‘negativity bias’, pristranost negativnosti. To je mehanizam za preživljavanje i za neke stvari je koristan, ali ako provodimo svoje dane i energiju samo u fokusu na negativno, ne osjećamo se dobro, niti si dajemo prostora za razvoj. U tom stanju, uglavnom, ‘zapnemo’. Zato je bitno da svjesno prakticiramo i fokus na pozitivno, ali ono realno. Jedan od najučinkovitijih pristupa tu je zahvalnost, jer uvijek, i kad je najgore postoji nešto na čemu možemo biti zahvalni.“

Otpornost se stječe optimizmom

U pandemiji svi nastojimo steknuti neku otpornost – ljudi na virus, gospodarstva na krize, planet na nenadane turbulencije. No ona se može steknuti i u poslovnom okruženju, a odnosi se na psihološku otpornost. Radnik koji stekne psihološku otpornost, razvio je sposobnost lakšeg suočavanja s nedaćama, izazovima i promjenama te svaku od tih situacija zna iskoristiti za vlastiti rast i razvoj. Coacherica je sigurna, a tako i istraživanja potvrđuju, kako onaj tko razvije svoju otpornost, prirodno je i uspješniji u obavljanju svog posla, a manje se i ‘troši’.

„U poslovanju je to jako bitno jer izazovi i promjene su svakodnevne. Od reorganizacija, promjena ciljeva, mijenjanja ljudi s kojima radimo, tehnologije, a onda i izazova poput pandemije, rada sa zahtjevnim kupcima, poslovnih padova…“

Toksično radno okruženje i njegovo ozdravljenje

Radno okruženje u kojem nedostaje komunikacije, prisutni su značajni sukobi i netolerancija, često se pretvaraju u ona koja nazivamo toksičnima. Psiholozi i coachevi točku ‘prelaska’ radnog mjesta u toksično definiraju u onom trenutku kad okruženje postane toliko nepoticajno da se gubi na produktivnosti.

„Čim se pojavi prva osoba koja više ne može dobro funkcionirati u svom radnom okruženju zbog utjecaja drugih ljudi i okolnosti posla, imate ozbiljan problem. Simptomi su razni, od toga da ljudi češće odlaze na bolovanje, do toga da izbijaju česte svađe, nikako se ne uspijeva odraditi posao… I u takvim situacijama može se intervenirati, ali puno bolja opcija je izbjeći da uopće do toga dođe i sustavno raditi na dobroj radnoj atmosferi, ulaganju u zaposlenike i postavljanju realnih očekivanja. Kao i kod fizičke bolesti, puno je bolje ulagati sustavno u zdravlje, nego pokrenuti se ‘u zadnji čas’ kad već dobijete ozbiljnu dijagnozu.“

Najbolji lijek za prevenciju toksičnog radnog okruženja je pozitivna psihologija koja uči sve okupljene na jednom mjestu – zaposlene, voditelje i direktore/vlasnike kako obraćati pažnju na dobrobit svih uključenih u radni proces. Naša sugovornica otkriva da toksično radno okruženje zaista može ‘ozdraviti’.

„Ako postoji dobra volja svih sudionika i spremnost na rad na sebi i popravljanje okolnosti koje su do teške situacije i dovele, može doći do ozdravljenja. S druge strane, ako postoje pojedinci koji imaju čak i psihopatske sklonosti i ne odustaju od poznatog, od destruktivnog načina rada, ponekad rješenja nema nego da se okruženje očisti od problematičnih pojedinaca.“


Pročitajte više: Kako brinuti o sebi u toksičnoj radnoj okolini?


Međuljudski odnosi su uvijek teško pitanje, ali važno je zadržati radost i optimizam na radnom mjestu

Međuljudski su odnosi kompleksni. Ljudi su različiti i s različitim karakterima, različitim iskustvom, različitim radnim navikama. Dok jedni najteže obavljaju odmah, drugi kreću od najlakših zadataka. Jedni vole mir i tišinu, drugi bolje funkcioniraju u brainstormingu uz čašicu razgovora. Sve su to sitnice koje mogu započeti čitav niz nesnošljivosti. Postavlja se pitanje mogu li ljudi općenito naučiti pravilno se odnositi prema onima čije ih navike ili ponašanje smetaju.

„Prvi korak je razvoj vlastite svjesnosti, to je baza osobnog razvoja. Jednom kad postanemo svjesni vlastitih reakcija, predrasuda koje imamo, sudova koje donosimo i posljedica koje uzrokujemo, onda smo spremniji mijenjati svoje ponašanje. To nije lak proces, ali je nužan, ako želimo biti uspješni u poslu, kao i u životu. Tako i s drugima, ako ne osvijestimo sebe, nećemo moći razumjeti pa ni „hendlati“ druge ljude. U odnosima je najbitnija empatija, stavljanje stvari u perspektivu, slušanje i učinkovita komunikacija, a opet to su sve stvari koje možemo razvijati radom na sebi.“

Ljudskim resursima treba upravljati ljudski!

Svojim radom Ivana se trudi proširiti važnost optimizma i poučiti druge njemu. Sigurna je da od zdravog optimizma svi možemo profitirati – kao osobe, kao zaposlenici ili voditelji, ali i kao društvo.

„Jednom kad ste kotačić u sustavu, pogotovo ako nemate dovoljno poslovnog iskustva, često mislite ‘tako to mora biti’ ili ‘normalno je da me na poslu maltretiraju i očekuju puno od mene’. Treba rada na sebi, a onda i na odnosima da se osvijesti što je zapravo normalno, što nije, kako komunicirati o problemima te kako se bolje brinuti o sebi. Nažalost, nitko nas to u školi niti kasnije nije naučio, na nama je da se tu educiramo i u odrasloj dobi. Pojedinci kako da pomognu sebi, a menadžeri kako da znaju prepoznati simptome, bolje se postaviti prema svojim ljudima i upravljati poslom na realniji i ljudskiji način.“

Foto: Ivana Štulić, privatna arhiva

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

fizkalna terapija

Zdravlje mišićno-koštanog sustava tijela = kvaliteta života

Moje ime je Marina Kovačević. Osnivačica sam zdravstvene djelatnosti za fizikalnu terapiju koja je nastala kao rezultat dugogodišnjeg obrazovanja, iskustva, izvrsnosti...
- Advertisment -