Ivana Skočanić: “Znaju nam reći da smo iznimno pesimistični, no to je glavni dio posla, shvatiti što bi moglo poći po krivu i pokušati naći način kako da se to izbjegne”

Ivana Skočanić iz inženjerskog je posla prešla u projektni menadžment, no IT industrija ostala je dio nje. Priznaje da jako voli svoj posao, pa si visoko postavlja ciljeve što ponekad može biti teško. Kako se nosi s time te koliko je važan balans privatnog i poslovnog u IT industriji, otkrila nam je u nastavku.

Radila je sustave upravljanja za tračnička vozila

Počela je raditi kao aplikacijska inženjerka, radila je sustave upravljanja u Končaru za tračnička vozila. „To mi je bilo super interesantno i nikad nisam mislila da ću se maknuti od tog inženjerskog posla.“ No, od njega se odmakla, dolaskom u projektni menadžment, prvo u INA-i, a zatim u Combisu. „Malo mi fali, moram priznati, rad u struci, makar ovo je toliko interesantno područje gdje je isprepletena komunikacija i tehnika.“People skillsi se mogu poprilično izgraditi u tom poslu, ali i mnogo naučiti“, nadodaje.

Tad o projektnom menadžmentu nije znala ništa osim onog što je zdravorazumski, priznaje. No, radom i učenjem, postigla je zavidne rezultate. „Kad sam osjećala kao da sam dostigla maksimum tamo gdje jesam, došlo je vrijeme za promjenu. Razmišljala sam bi li se vratila u struku ili nastavila dalje u ovome polju.“ Nakon šest godina, odlučila je nastaviti, no promijeniti branšu. Došla je u Combis, a ostalo je povijest, kroz šalu zaključuje.

„U toj priči sam se nekako našla. I ekipa je super, toliko se može naučiti, puno različitih stvari rade… zbilja su svi spremni pomoći i moj smisao za humor je konačno prihvaćen“, dodaje uz smijeh.


Pročitajte više: Anita Ćaćić iz agencije FIVE: posao je menadžera naći pravu osobu za projekt i pravi projekt za pravu osobu


Nismo pesimistični ako predviđamo rizike

Projektni menadžment temelji se na komunikaciji, objašnjava Ivana. „Kako je riječ o interdisciplinarnim projektima, radimo s različitim timovima koje treba sve skupiti i raspodijeliti zaduženja i obaveze kako bi se mogao složiti plan projekta. Oni su, pojednostavljeno, komunikacijska točka unutar organizacije i van organizacije, prema korisniku.

Njeni su zadaci planiranje, izvještavanje, upravljanje realizacijom projekta, koordinacija timova i najbitnije, prepoznavanje rizika na vrijeme te definiranje akcija koje bi uklonili ili umanjili njihov utjecaj na sam projekt.

„Kolege nam znaju reći da smo iznimno pesimistični, no to je glavni dio posla, shvatiti što bi moglo poći po krivu i upozoriti na to, pokušati naći način kako da se to izbjegne.“

Combis ima širok dijapazon djelovanja kao sistem integrator. Sastoji se od različitih sektora i timova – od securityja, mreža, infrastrukturnih usluga za podatkovne centre, Microsoft tehnologija do timova koji razvijaju aplikacije u različitim tehnologijama. „Različiti projekti zahtijevaju sudjelovanje različitih timova i to sve ovisi od projekta do projekta. Mi kao tim za projektni menadžment ne vodimo projekte koji djeluju unutar jednog ili dva tima, nego su to uvijek kompleksni projekti u kojima se isprepliću različiti timovi i različite tehnologije.“

„Mi ne upravljamo ljudima u smislu da upravljamo njihovim radnim vremenom, nego znamo tko u kojem trenutku što mora odraditi,“ dodaje.

Kad mi je dosta svega, uzmem slobodan dan i napravim nešto za sebe

Svaki kraj kalendarske godine za nju je kaotičan. „Projekte treba uglavnom isporučiti do kraja godine i svi rade jako puno. Ne možeš odraditi sav posao u osam radnih sati. U tim situacijama se radi više.“

Otkrila je svoj recept kako balansirati privatno i poslovno u periodima kad je obujam posla viši od uobičajenog.

„Posložila sam si da neovisno o tome koliko posla imam, odem na kavu, odem na trening. Poslije posla odradim neke privatne stvari i družim se s ljudima, a onda dođem kući u osam i odradim drugu smjenu kad treba. Ako treba raditi i vikendom, radi se i vikendom.“

Jako voli svoj posao i u toj ljubavi nalazi snagu za rad, no priznaje da zna biti iscrpljena. „Da, dođu trenuci kad si kažem što meni ovo u životu treba i htjela bih raditi od 8 do 16, negdje u 16 sati poklopiti računalo i isključiti mozak. S druge strane mislim da me to ne bi zadovoljilo.“

Sa izgaranjem na poslu se nikad nije suočila, no u više je navrata bila blizu tome.

„Definitivno imam faze kad mi je dosta svega. Kad se nakupe nervoza i umor, uzmem dan godišnjeg i napravim nešto za sebe. Takav odmak me vrati na pravi put, kad shvatim da se ne moram toliko živcirati oko nekih stvari. Sa živciranjem si ne možeš  pomoći, samo odmoći. Takve faze kako dođu, tako i odu. Sve je to kratkotrajno. Nije to pravi burnout.“


Pročitajte više: Žene napuštaju tehnološku industriju zbog diskriminacije na radnom mjestu


‘Meni je ovo kod kuće grozno’

Najgori joj je period bio kad je tijekom pandemije shvatila da ne može više raditi od kuće. Nije imala koncentracije ni elana. Odlučila je samoinicijativno se vratiti na rad u uredu.

„Preporodila sam se nakon toga. Nije čak ni bila poanta komunikacije s ljudima, vidjet nekog uživo, nego čisto da nisam u kući, nisam u ta četiri zida cijeli dan.“

„Meni je ovo kod kuće grozno“, iskreno govori o radu od kuće. Uz pokoje ostajanje kod kuće i odrađivanje posla zbog komocije, preferira rad iz firme i radnu atmosferu koju on donosi.

„Posao je takav da uvijek ima nekakvih problema. Jer da nema problema, ne bi trebala ni osoba koja će projektom upravljati. Uvijek će biti aktualan barem jedan problem. Ja ću o njemu razmišljati i izvan radnog vremena. Neću možda sjesti i aktivno raditi na njemu, ali u nekom trenu će mi u misli doći moguće rješenje.“

Samo je pitanje koliko si dopustiti da ti problemi utječu na tebe, smatra. „S druge strane, puno je jednostavnije razdvojiti poslovno i privatno i smanjiti količinu stresa ako si na poslu, pa odeš kući. Kad si doma, cijelo si vrijeme za laptopom i granica između poslovnog i privatnog se gubi.“ Smatra kako svaka osoba ima svoju granicu.

Stereotipno prikazani muškarci u IT-u ne postoje

„Cijeli život radim okružena muškarcima i nisam vidjela nekakvu razliku. Nisam primijetila da su spolne razlike velike.“

Super joj je raditi u dominantno muškoj industriji. „Nemam ništa za prigovoriti.“ Omjer je uvijek, od fakultetskih dana, preko rada u branši, bio 25 % žena naspram 75 % muškaraca. On se znao malo micati gore-dolje. Uglavnom je bila okružena muškarcima i navikla se. „Jako su dragi i uvijek su spremni pomoći, nikad u životu nisam osjetila neku diskriminaciju zato što sam žena. Štoviše, imam osjećaj da su spremniji pomoći i uskočiti meni nego su među sobom.“

Generalno, stereotipno prikazani muškarci u IT-u ne postoje, prema njenu mišljenju. „Imaju specifičan smisao za humor i specifične interese koji drugim ljudima nisu uopće shvatljivi, no svi smo jednako društveni i aktivni. Ne sjede ljudi u kući i ne igraju igrice do 4 ujutro.“


Pročitajte više: Helena Pezer, voditeljica GIS odjela u KING ICT-u: “I dalje imam entuzijazam i ispunjava me rad na projektima. Nemam želju biti onaj menadžer koji samo upravlja.”


Ponekad mi je potrebna pauza od ljudi

„Imam trenutke kad sam prezasićena razgovorima i sastancima i cijelom tom komunikacijom, da mi je potreban period mira i tišine“. U tim trenucima uživa u samoći. Kad samome sebi priznaješ da je vrijeme za nešto novo, za karijernu promjenu, odjednom se otvori cijeli svijet novih prilika.

„Mislim da bih u Combisu mogla imati malo duži staž. Tu je cijela situacija puno dinamičnija tako da imam osjećaj kao da sam ovdje jako kratko i istovremeno godinama.”

Foto: Ivana Skočanić privatna arhiva

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

Epson slavi 80 godina poslovanja otvaranjem Suwa Epson muzeja i posebne...

Seiko Epson Korporacija, koja slavi svoju 80. godinu poslovanja, trebala bi otvoriti Suwa Epson muzej u sklopu svoga korporativnog sjedišta u...
- Advertisment -