Serijska poduzetnica i pionirka franšiznog poslovanja u Hrvatskoj Ljiljana Kukec kaže da je 90 posto biznisa franšizabilno!

Prepoznati poslovnu priliku i biti prvi na tržištu, pozicija je koja donosi prednost, uspjeh, zaradu… Ali i izdvaja rođene biznismene od onih kojima će ulazak u poslovni svijet biti tek jednokratni izlet. Jedna od onih koja se dokazala urođenim osjećajem za posao i prepoznavanje poslovnih prilika, i to u više navrata, zasigurno je Ljiljana Kukec.

Ova rođena Zagrepčanka, majka dvije predivne i uspješne kćeri, te jednog dlakavog mezimca – psa Gite, u mladosti je vjerovala kako su povijest i arheologija njezino buduće zvanje pa je diplomirala ova dva predmeta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. No, već tijekom studija prepoznala je vlastiti dar za uočavanja poslovnih prilika.

U Jugoslaviji prva pokrenula maniju T-shirtova sa slikama

“Za vrijeme koncerta The Rolling stonesa u Zagrebu zamijetila sam aparat koji tiska slike na majice, što je u tadašnjoj Jugoslaviji u to vrijeme bilo ravno čudu, ne samo radi tiska već i zbog toga što su se u to vrijeme majice, popularni T-shirtovi, mogli kupiti samo u Trstu i to prilično teško. Otišla sam u London te tamo pronašla i kupila takvu mašinu i slike te započela posao tiska slika i imena na majice”, prisjeća se Ljiljana Kukec svoji poslovnih početaka.

Bilo je to 1976. godine, a njezina mašina bila je prva takva u čitavoj Jugoslaviji. Priznaje Ljiljana kako je taj posao i s današnje perspektive ostao njezin najunosniji biznis.

“Radilo se o nečemu što sam radila onako usput, za vrijeme studija. Tvornica Pelister iz Bitole u Makedoniji proizvodila je jedino za mene T-shirt majice. Preko Arene, popularnih novina čija je tjedna tiraža prelazila 300.000 primjeraka, prodavala sam oslikane majice pouzećem s imenima ili bez, po cijeloj Jugoslaviji. Marže su tada bile i do 500 posto o čemu se danas može samo sanjati”, prepričava nam Ljiljana.

Ljiljana Kukec

Ubrzo je shvatila da uočavanje poslovnih prilika često znači biti prvi i neko vrijeme jedini na tržištu, što daje određene prednosti ukoliko je tržište apsolutno nezasićeno sa stvarima koja dolaze sa zapada. Tako je ubrzo sa suprugom na Korčuli otvorila tada prvu pizzeriju koja se tako i zvala – pizzeria No.1, početkom osamdesetih godina. Pizzeria je radila desetak godina, sve do rata, a te posljednje godine u gradu su postojale već 21 pizzerije.

“Oba posla, iako su bila vrlo unosna za mene su bila tek mladenačka igra. Nisam to shvaćala ozbiljno, poslovno. Zapravo, nisam ništa znala o poduzetništvu i vođenju poslovanja. Sve sam radila intuitivno i putem stjecala iskustva koja su mi pokazala da je važno biti prvi, pokupiti vrhnje i nastaviti raditi jer svi drugi koji dolaze na tržište, zapravo te na neki način kopiraju. No, ne mogu tako brzo i lako dostići prednost razrađenog i uhodanog poslovanja i planova koji ima onaj – prvi. Upravo te naučene lekcije duboko su usađene u moj poslovni put tako da sam kao serijska poduzetnica uvijek bila prva bez osvrtanja na one koji me kopiraju i pokušavaju stići, jer sam znala da još jedno značajno vrijeme neće moći znatno ugroziti moj položaj.”

Devedesete godine Ljiljana je provela u Italiji radeći po prvi puta posao najbliži njezinoj struci, kao predavačica i kustosica u Palazzo Reale di Milano te vodič po izložbama i muzejima za velike korporacije kao što su Banko populare di Milano i R.A.S assigurazione… S obzirom da je to bio usputni posao, onaj trajan pronašla je u Four Seasons Milano hotelu, prestižnom milanskom i svjetskom hotelu.

U Hrvatsku dovela prvi centar za mršavljenje

No, nemirni poduzetnički duh nije joj dao mira te je uz stalan posao pokrenula i vlastiti – Studio di consulenza, spajajući hrvatske tvrtke s talijanskim, radeći za produkcijske kuće kao organizator snimanja i prevodilac te je istovremeno pisala priručnike za neke franšizne lance.

U Hrvatsku se vraća krajem devedesetih na poziv prijatelja kako bi radila u Sheraton Zagreb Hotelu, koji se upravo otvarao i trebao nekoga tko će voditi kongresni i banketni odjel.

“Prije povratka u Hrvatsku moj nos za „biti prvi“ ponovno se aktivirao i među klijentima s kojima sam radila u Italiji bila je i Figurella, centar za mršavljenje kakvog nije bilo u Hrvatskoj. Nagovorila sam vlasnike da sa mnom kao partnerom otvorimo u Zagrebu takav centar. Uskoro sam uz posao u Sheratonu otvorila i centar za mršavljenje u Zagrebu. Bio je to ponovno pun pogodak, opet prvi! Broj žena koje su dolazile na tretmane daleko je nadmašivao mogućnosti poslovnih prostora koje smo imali. Radi rođenja drugog djeteta morala sam krenuti u potpuno samostalne vode bez partnera ili šefa iznad glave te sam stvorila vlastitu marku razvijajući je na iskustvima i znanjima koje sam do tada imala i ugrađujući u nju nova znanja, programe i ideje po uzoru na svjetske specijalizirane centre “, prisjeća se Ljiljana.

To je 2001. godine urodilo stvaranjem marke Body Creator, koja je ubrzo postala sinonim za metodu mršavljenja baziranu na znanju dvaju nobelovaca i najmodernijoj opremi. To potvrđuju i brojna priznanja kao što su: Ureda za zdravstvo Grada Zagreba, Udruge za prevenciju prekomjerne težine i Zagrebačkog dijabetičkog društva, kao i tisuće žena koje su u Ljiljaninim centrima postigle željenu figuru. Body Creator centri posluju uspješno već više od 15 godina.

No, Ljiljanina ideja nije bila stvoriti jedan novi centar za mršavljenje već stvoriti franšizni lanac. To je razlog zašto je započela s projektom franšiziranja.

Pionirka franšiznog poslovanja u Hrvatskoj

“I opet sam bila prva, no ovaj put to nije išlo tako glatko kako je bilo do tada. Ovo je bio po prvi puta B2B posao i bilo ga je znatno teže pokrenuti iz jednostavnog razloga što tržište nije ništa znalo o franšiznom načinu poslovanja. Trebalo je prvo educirati tržište jer nije bilo niti kupaca franšize. Tada sam zajedno s prijateljima poduzetnicima odlučila osnovati Hrvatsku udrugu za franšizno poslovanje te krenuti u organizaciju sajma franšize u Zagrebu. Taj projekt iako financijski vrlo iscrpljujući, s obzirom da se godinama financiramo uglavnom iz vlastitih sredstava, urodio je uspješnim franšiznim sajmovima na kojima se okupljaju tvrtke iz desetak zemalja s više od 120 franšiznih brendova, od kojih su neki i pronašli svoje kupce u Hrvatskoj, ali to je bio i prvi i do sada jedini sajam franšiza u regiji.”

Udruga uz sajam organizira svake godine i Franšizni Forum koji za cilj ima promociju i popularizaciju ovakvog načina poslovanja u Hrvatskoj.

Novo poslovno usmjerenje zahtijevalo je i dodatno obrazovanje pa je Ljiljana upisala magisterij na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, poslijediplomski studij poduzetništva. Titulu magistra znanosti stekla je 2009. godine, a trenutno završava i doktorsku disertaciju na temu franšiznog potencijala u hrvatskih poduzetnika.

Hrvatska na zadnjem mjestu u svijetu po broju domaćih franšiza

Kao predsjednica Hrvatske udruge za franšizno poslovanje u najvećoj je mjeri pomogla da Udruga bude primljena u Europsku franšiznu federaciju (2006. godine), a godinu dana kasnije i u Svjetsko franšizno vijeće, u kojem Ljiljana uspješno zastupa hrvatske interese. Ove aktivnosti pomogle su u nastojanjima da na inicijativu Hrvatske udruge za franšizno poslovanje unutar Hrvatske gospodarske komore bude osnovana Zajednica franšiznog poslovanja, te da se franšizno poslovanje uvrsti kao kolegij na Veleučilište Vern, a uskoro i kao certificirani studij usavršavanja za menadžere u franšiznim sustavima u sklopu Zrinski grupe.

Svi ovi potezi trebali bi promijeniti sliku Hrvatske kada se govori o prisutnosti domaćih i stranih franšiza na našem tržištu. Naime, Hrvatska se nalazi na zadnjem mjestu u svijetu po broju domaćih franšiza. Primjerice, samo u Europi prosječan broj domaćih franšiza iznosi oko 76 posto, dok je u Hrvatskoj svega 12 posto.

“Te brojke moraju se promijeniti jer je franšizno poslovanje idealni način širenja poslovanja i internacionalizacije u kojem osnovna tri resursa za širenje – novac, vrijeme i motiviranost – daje kupac franšize. To je ujedno i generator zapošljavanja i razvoja poduzetništva. U svijetu 50 posto maloprodaje odvija se u franšiznim lokacijama. U Europi postoji više od 12 600 franšiznih brendova koji zapošljavaju više od 3 milijuna ljudi. Razlog zašto to još uvijek u Hrvatskoj nije prepoznato od strane poduzetnika vrti se oko nekoliko faktora, neznanje o franšiznom načinu poslovanja, ne prepoznavanje vlastitog ‘know how’ i intelektualnog vlasništva od strane hrvatskih poduzetnika te spor i neučinkovit pravni sustav koji isto tako počiva ne nerazumijevanju ovog načina poslovanja”, dodaje Ljiljana Kukec.

Ljiljana ističe kako je 90 posto svih poslovnih koncepata franšizibilno. Neki manje, neki više, ali u pravilu se od svih može kreirati franšiza. Upravo ona kao konzultant pomaže hrvatskim poduzetnicima u projektiranju njihovih franšiznih modela, pa svi oni koji u franšiznom načinu poslovanja vide svoju priliku za rast, slobodno se mogu javiti u Hrvatsku udrugu za franšizno poslovanje ili izravno Ljiljani Kukec, kako bi dobili stručni savjet i pomoć.

Trnovit put do uspjeha

Koliko je teško uspjeti na hrvatskom tržištu, Ljiljana je najbolje osjetila na vlastitoj koži. Prije krize njezina je marka Body Creator imala 15 franšiza u Hrvatskoj i regiji, no neki su centri odradili svojih inicijalnih pet godina i nisu željeli dalje, dok je s nekima Ljiljana sama raskinula ugovor jer se nisu pridržavali franšiznog ugovora. Trenutno Body Creator ima 3 franšize i 5 licencnih partnera, ali rastom optimizma u hrvatskom gospodarstvu raste i broj upita za otvaranje franšiza Body Creator po Hrvatskoj i regiji pogotovo radi relativno niskih ulaganja, a relativno brzog povrata istih.

Iskustva koja je stekla u ovom dijelu poslovanja planira opisati u knjizi koja bi dokazivala da je trnovit put do uspjeha i da ne postoje prečaci. Jedno takvo iskustvo koje posebno voli isticati vezano je uz samo ime Body Creator, koje je 2003 ukrala jedna od četiri najpoznatije svjetske kozmetičke korporacije.

Ljiljana Kukec

“Tužila sam ih u svim zemljama bivše Jugoslavije, Mađarskoj, Njemačkoj, Italiji i Francuskoj. Nakon mukotrpnog i financijski vrlo iscrpljujućeg dugogodišnjeg suđenja kapitulirala sam i potpisala ugovor o koegzistenciji brenda te dobila naknadu. Da se to dogodilo u Americi bila bih milijunaš, ovako je naknada bila dobra, ali zapravo sam velikim dijelom tek pokrila ogromne internacionalne sudske troškove. Ipak, ostala mi je moralna satisfakcija da sam pobijedila svjetskog kozmetičkog diva i dokazala da se i to može i da je ime Body Creator moje!”, zaključuje priču o vlastitim poslovnim poduhvatima, uspješna zagrebačka poduzetnica Ljiljana Kukec.

Foto: privatna arhiva Ljiljana Kukec

POVEZANI ČLANCI:

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

ovrhe 2020.

Krenule su ovrhe! Iz Fine otkrivaju što trebate znati i učiniti!

Nakon šest mjeseci odgode, 19. listopada su krenule provedbe ovrha. Nažalost, brojni će se građani naći u nezavidnim situacijama jer su...