Valentina Kontek: ‘Dvije sam godine bila doma s djecom i postala jaka žena koja može sve’

Uvijek sam bila jako ambiciozna i zamišljala kako ću raditi posao koji ću voljeti najviše na svijetu i kako ću puna entuzijazma odlaziti na posao. Počevši kao porezni savjetnik to nije izgledalo tako, ali rad dan za danom i guranjem unaprijed uspjela sam okrenuti svoju karijeru u smjeru u kojem sam htjela – prema ljudskim resursima. Bila sam zadovoljna poslom HR Business Partnera i karijera mi je kretala uzbrdo.
Donijela sam odluku o osnivanju obitelji i rodila sam dvoje djece jedno za drugim, s vremenskim razmakom od godinu i četiri mjeseca.

Uslijedio je najteži period mog života

Na početku je sve bilo idilično i starija djevojčica je brzo napredovala, no mlađi sin je po rođenju svakim danom bio sve crveniji i pun rana po tijelu. Vrlo brzo Vidu je dijagnosticiran atopijski dermatitis i alergije na mlijeko, jaja, soju, orašaste plodove i masu drugih namirnica. Tada nam je rečeno da je to sve češće među malom djecom i da bi trebalo brzo proći.

Međutim, Vid je dobio alergiju razine 5 koja ne prestaje brzo, a uz to je imao kontaktni dermatitis – ne samo da nije smio jesti namirnice na koje mu je potvrđena alergija, već nije smio ni dotaknuti hranu u kojoj su te namirnice sadržane. Atopijski dermatitis je bolest upale kože uz koji je prisutan jak svrbež i rane po tijelu. Da bi se bolest dovela u stanje mirovanja nekada je dovoljno samo izbaciti alergene namirnice, međutim kod nas to nije urodilo plodom. Vid je klasificiran kod doktora kao „težak slučaj“.


Pročitajte više: Djetetova bolest Martinu Ćustić potaknula je da postane poduzetnica, i to dvostruka


Umjesto natrag na posao, ostala s bolesnim djetetom

Godina dana je prošla, ja sam se morala vratiti na posao i tada sam čula da postoji mogućnost da mi HZZO odobri produžetak porodiljnog, odnosno da postoji takozvana ‘njega djeteta sa smetnjama u razvoju’. Odluka nije uopće bila teška, odlučila sam ostati s djetetom doma i nadati se da će mu biti vrlo brzo bolje. Ono što je mene tada najviše pogađalo je činjenica da mi nitko nije mogao pomoći. Doktori su pričali svoju priču, a mom djetetu ništa nije bilo bolje. Bilo me sram, ali toliko sam bila nesretna i toliko mi je bilo teško da sam odlučila potražiti pomoć psihologa. Ono što mi je psihologica rekla promijenilo je smjer našeg daljnjeg života. Bila je to rečenica : “Uzmi život u svoje ruke”!

Podrška drugih majki u istoj situaciji život znači

Učlanila sam se u grupu gdje su bile majke koje su se borile s istom bolesti svoje djece, izmjenjivale smo iskustva i bile smo si podrška. Grozno zvuči, ali kada znaš da ima još puno mama koje ne spavaju cijele noći jer im se djeca svrbe, kuhaju cijele dane i paze na namirnice, gledaju rane bez da djeci mogu pomoći – vidiš da nisi sam.

Našla sam gospođu koja je svoje dijete liječila prirodnim putem i odlučila sam krenuti tim putem. Bio je to jako dug put i jako težak, ali na kraju je uspjelo. Nakon 6 mjeseci moj sin je bio puno bolje i bilo je puno lakše. U međuvremenu sam počela pisati svoj blog „Vilica za Vida“ (Instagram: Vilica za Vida) gdje sam stavljala informacije koje sam dobila, stvari koje su nama pomogle, a koje nisu, ideje za obroke te sam bila podrška svim drugim majkama u sličnim situacijama.


Pročitajte više: Zašto nam je potrebna podrška?


Ponovo dilema: Riskirati gubitak posla ili produljenje djetetove bolesti

Zime su najgore za djecu s atopijskim dermatitisom, a došla je još jedna zima i trebala sam odlučiti hoću li se u veljači vratiti na posao ili zatražiti još godinu dana produženja njege djeteta. Alergije su i dalje bile tu, rana je bilo puno manje, ali to je i dalje bilo dijete kojem je trebalo puno pažnje i djelovanja. Na mom poslu bili su puni razumijevanja, zavladala je pandemija korone i koliko god sam se htjela vratiti na posao odlučila sam da mi je djetetovo zdravlje ipak važnije od svega. I vrijeme je bilo takvo da je to bila najpametnija odluka.

Sada sam pri kraju te druge godine njege djeteta. Uživala sam ovo ljeto s djecom tri mjeseca na moru. U veljači se moram vratiti na posao, mom djetetu je puno bolje a i moj nemiran duh već par mjeseci ne miruje. Razmišljam kako je vratiti se na posao i da li sam potpuno ispala iz štosa.

Kreće lavina negativnih komentara

Da, od nekih kolega sam već čula komentare da sigurno više nisam tako dobar stručnjak kao što sam bila jer sam zapravo 3 godine doma s djecom. Ne slažem se s time. Cijelo vrijeme brinem za dvoje djece od kojih jedno treba posebnu njegu. Ako samo to nije dovoljno da netko ne radi usporedbu majke kod kuće ili nekoga tko radi u uredu reći ću i ovo: Svaka radionica koje je bila online, pohađala sam ju. Svaka dodatna aktivnost koja je bila vezana uz HR ili kuhanje ili bilo što treće, a da mi je bilo zanimljivo – bila sam tu. Odlazila sam na treninge i vodila brigu o sebi. Čitala sam knjige o HR-u, coachingu, employer brandingu; kuharice, o odgoju djece; znači nisam stala.

Trenutno sam pokrenula novi projekt da ne mirujem prije nego krenem na posao. Krenula sam u izrađivanje Adventskih kalendara za jake žene, za djecu i obiteljske adventske kalendare. Sama izrađujem vrećice za kalendare i punim ih izrekama, malim poklonima i izazovima. (Instagram: eva_adventski_kalendar).
Svakako mislim da sam i dalje puna ideja, vrijedna i odličan resurs za bilo koju kompaniju. Nije mi žao što sam ostala doma s djecom jer to vrijeme ne bi mijenjala za ništa na svijetu.


Pročitajte više: 5 stvari koje tvoji kolege nikako ne žele čuti!


Je li izostanak s posla zbog djeteta tabu?

Ono što sa srećom želim podijeliti je činjenica da sam u zadnjih par mjeseci bila na razgovorima za posao, dobila ponude i većinom poslodavci nisu „loše“ gledali na činjenicu da sam bila 2 godine s djecom kod kuće. Naravno, postoje načini da se provjeri koliko je osoba „spremna“ ili ne, ali ja nisam nigdje doživjela neodobravanje vezano uz pauzu od „pravog posla“. Dapače, kod svih sam dobila razumijevanje i vrijeme koje mi je potrebno da sve posložim kako bih neometano mogla početi raditi.

Briga o obitelji definitivno ne bi trebala biti tabu tema u poslovnom svijetu. Kroz brigu o obitelji stekneš empatiju, organiziranost i strpljenje, uzmeš više od života i puno naučiš o sebi. Na kraju krajeva obogaćen si na puno načina. I dalje ne znam što me čeka, ali veseli me što god mi se sprema jer sam najjača na svijetu.

Autorica teksta: Valentina Kontek

Foto: LinkedIn/Canva

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

- Advertisment -