Ivana Percač, članica uprave veledrogerije Medical Intertrade: Naš zdravstveni sustav je rupa bez dna!

Prestale su isporuke lijekova bolnicama u Hrvatskoj jer veledrogerije traže da se dugovi koje državama prema njima, podmire. Razgovarali smo Ivanom Percač, članicom uprave Medical Intertrade, o cijeloj situaciju te zašto ni sud u nekim situacijama ne može pomoći.


Pročitajte više: Ove vrijednosti su tajna uspješnosti Takede – najstarije i najveće japanske farmaceutske tvrtke!


Prema vašem LinkedIn profilu cijelu karijeru ste u Medical Intertrade. Neka istraživanja pokazuju da će žene prije doći do vrha ako su u kompaniji krenule raditi od početka karijere i ako su imale odgovornost za prihode i troškove. Čini se da je i to kod vas bio slučaj?

Kao mladi farmaceut zaposlila sam se 1993. u mladoj tvrtki. Medical Intertade je tada brojao tek 10 zaposlenih, a danas ih zapošljava nešto manje od 500. Tvrtku vodi mr.sc. Joukhadar koji nesebično dijeli stečeno znanje i iskustvo. Osim toga kontinuirano ulaže u nove tehnologije i edukaciju te s punim povjerenjem omogućava razvoj i unapređenje procesa. Uz odgovorno ponašanje u takvom okruženju koje potiče timski rad i inovativnost, nije bilo teško rasti i razvijati se.

Koji je po vama razlog rasta duga bolnica? Je li razlog samo neefikasnost općenito javnog sektora i korona kriza ili je problem dublji? Što vi kao sudionik zdravstvenog sustava vidite da bi se trebalo u njemu promijeniti? Osim smanjenja duga, koje prve korake bi trebalo napraviti za bolji zdravstveni sustav?

U posljednje se tri godine ukupni dug bolnica gotovo udvostručio – s 2,2 milijarde kuna na čak 4,24 milijarde kuna – te nastavlja kontinuirano rasti budući da je od početka godine svaka peta bolnica potpuno prestala s plaćanjem već isporučenih, ali i davno potrošenih lijekova. U HUP – Koordinaciji veledrogerija kontinuirano ističemo vrijednost ukupnog duga budući da je riječ o potraživanjima koja će prije ili poslije doći na naplatu, odnosno dug nije manji od onoga koji realno postoji.

Gomilanje dugova prisutno je zbog neravnoteže prihodovne i rashodovne strane, što je dodatno eskaliralo pojavom pandemije korona virusa koja je nametnula nove troškove. Upravo zbog takvih, nepredvidljivih zdravstvenih kriza, potrebno je uvesti poseban budžet koji bi pokrivao dodatne troškove. Ipak, pandemiju ne možemo kriviti za sve probleme s kojima se hrvatski zdravstveni sustav borio i prije njezine pojave.

Činjenica je da je sustav zdravstva posljednji lanac nelikvidnosti u našoj zemlji te da su potrebne sveobuhvatne reforme s ciljem njegove dugoročne stabilizacije, zbog čega je potrebno prilagoditi izdatke financijskim mogućnostima. Govorimo o problemu koji je prisutan već više desetljeća i koji je svojevrsna rupa bez dna pa zato ni periodično podmirivanje dijela starih potraživanja ne može biti dugoročno rješenje. Isto tako, ni korekcija doprinosa za zdravstvo, koje je 2019. godine posljednji put povećano s 15 na 16,5 posto, ne može doprinijeti saniranju financijskih poteškoća u zdravstvenom sustavu, već je potrebno pronaći alternativne izvore prihoda te racionalizirati postojeći sustav.

U posljednje četiri godine država je intervenirala s dodatnim sredstvima u iznosu od 3,24 milijarde kuna za bolničke ustanove u vlasništvu Republike Hrvatske i županija. Unatoč intervencijama, ukupni je dug za lijekove i medicinske proizvode početkom travnja ove godine dosegnuo 5,5 milijardi kuna, koje su generirale ne samo bolnice, već i neredovite uplate HZZO-a prema ljekarnama, zbog čega ljekarne ne podmiruju svoje obveze prema veledrogerijama. Zbog toga ni uplata od 900 milijuna kuna nije doprinijela normalizaciji sustava opskrbe. Sanacije su loš oblik financiranja zdravstva budući da se na taj način podmiruju stari dugovi, a u međuvremenu nastaju novi.


Pročitajte više: Željka Vukelić s dvadesetogodišnjim iskustvom iz farma biznisa poručuje: Svoje kvalitete zalijepite na ogledalo!


Kao i mnogi drugi poduzetnici, žrtva ste neefikasnog pravosuđa, gdje sudski procesi dugo traju. Možete li kroz HUP zajednički utjecati na neke klauzule ugovora, npr. da ne smijete prodati potraživanja? HUP se nekada čini više kao HGK i HOK, zašto ne zahtijevate aktivnije reforme javnog sektora?

Postavlja se pitanje kako poslovati na tržištu na kojem je naplata robe ili usluge koju isporučite neizvjesna, na kojem država ne podmiruje obveze prema vlastitim dobavljačima, istovremeno kršeći i odredbe Zakona o financijskom poslovanju, odnosno rokovima plaćanja. Podsjetimo kako je zakonski rok plaćanja u Hrvatskoj 30, iznimno 60 dana, što se prema veledrogerijama ne poštuje, pa govorimo o rokovima koji su duži i od godinu dana, što je čak 6 puta više od onoga što je zakonom definirano. Uz sve to, cijene lijekova i marža veledrogerija određena je pravilnicima koje donosi Ministarstvo zdravstva. Veledrogerije ne mogu uključiti financiranje u cijenu lijeka i obvezne su prodavati lijek po istoj cijeni bolnici koja plaća u 60 dana i bolnici koja plaća nakon 600 dana. Zbog toga ističemo ulogu veledrogerija koje već godinama financiraju zdravstveni sustav, što nije održivo za naše poslovanje, ali ni sustav kao takav.

Nažalost, zbog neefikasnosti pravosudnog sustava ne možemo riješiti problem nelikvidnosti veledrogerija, odnosno ne možemo se naplatiti putem ovrha. Ako pokrenemo ovrhu, a bolnica uloži prigovor, ročište čekamo tri godine i onda još tri godine da sudski proces to riješi. I dalje ostajemo u nemogućnosti naplatiti lijekove i medicinske proizvode koje smo već isporučili i koji su već davno potrošeni.

Kao udruženje pri HUP-u dosta smo aktivni, ali nailazimo na otpor kad ukazujemo na neefikasnost sustava. Često se prebacuje i odgovornost s jednog ministarstva na drugo i natrag. Uspjeli smo se izboriti za promjenu koja je vjerovnicima stvarala nepotrebno visoke troškove. To je zamjena skupog bankovnog jamstva s jednako učinkovitim  zadužnicama čija je ovjera jeftinija. Trošenje javnih sredstava koje u konačnici plaćaju porezni obveznici.

Vaš životni stil je isti kao i kod naših managerica i poduzetnica. Na koji način vi pazite na svoje zdravlje i što bi njima preporučili?

Imam sreću što radim u tvrtki koja svojim zaposlenicima osigurava besplatni topli obrok tako da na segment zdrave prehrane ne moram misliti. Bavim se sportom i volim boraviti u prirodi. Fizička aktivnost bilo koje vrste mi predstavlja ispušni ventil, a priroda me opušta. Obitelj i prijatelji su također važan dio psihofizičkog zdravlja jer pružaju stabilnost i podršku. Mislim da važno pronaći malo vremena za sebe.

Foto: Privatna arhiva, Unsplash/Bernd Bangert

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

joga u Istri

Što kažete na joga reset u Istri? Mi kažemo jedno veliko...

Svi ponekad osjetimo mali zamor, umor, zasićenje svim informacijama, obvezama, našim ulogama, možda i odnosima, svim onim moranjima i trebanjima. Poželimo...
- Advertisment -