Virusni hepatitisi često prolaze neprimijećeno – bez simptoma, ali s dugoročnim posljedicama. Testiranjem na hepatitis A, B i C moguće je na vrijeme prepoznati infekciju i spriječiti njezine komplikacije.
Svjetskim danom hepatitisa koji smo jučer obilježili u Hrvatskoj i u svijetu, medicinski stručnjaci žele ukazati na važnost prevencije zaraze tom bolešću. Iako postoji više sojeva virusa, na razini Hrvatske i Europe važno je pojačati praćenje virusnih hepatitisa B i C koji su na ovom području dominantni, kako bi se stekla jasnija slika zahvaćenih skupina i time iznašle još kvalitetnije mjere suzbijanja tih infekcija.
“Već je sada jasno da je primarna prevencija, dakle sprječavanje infekcije, najučinkovitija mjera. Za hepatitis A i B to je u prvom redu cijepljenje, no za hepatitis C i E takve opcije zasad nema. Nadalje, tu je testiranje donirane krvi i krvnih pripravaka, kao i trudnica pod rizikom, za sprječavanje infekcije primatelja krvnih pripravaka, ploda i novorođenčadi”, ističe Andrea Janeš, dr. med., spec. kliničke mikrobiologije – voditelj mikrobiološkog laboratorija u Poliklinici Breyer.
Ističe nadalje kako je mehanička zaštita ključna kod prijenosa spolnim putem, dok se u populaciji ovisnika zaraza nastoji smanjiti dijeljenjem besplatnih igala.
Brza, jednostavna i diskretna dijagnostika
S druge strane, važna su i mjere sekundarne prevencije, pod što spadaju laboratorijska dijagnostika koja jamči pravovremeno otkrivanje bolesti, kao I sprječavanje širenja zaraze uz suvremene antivirusne lijekove.
“Laboratorijska dijagnostika virusnih hepatitisa u Poliklinici Breyer jednostavna je, brza i diskretna. Moguće je i anonimno testiranje. U Poliklinici Breyer možete provjeriti svoje serostatus na virusne hepatitise tipa A, B i C. Kod hepatitisa A testirani marker su protutijela na virus: anti-HAV. Testom nije moguće razlikovati prirodnu infekciju od one stečene cijepljenjem, no svaki pozitivan rezultat znači na imunost – nema rizika ponovne infekcija niti prijenosa seronegativnoj osobi”, objasnila je dr. Janeš.
“Budući da se protutijela na virus hepatitisa B javljaju tek 4 – 6 mjeseci od trenutka infekcije, nije dovoljno testirati uzorak seruma samo na protutijela koja naš organizam stvara na antigene (proteinske obrasce) virusne ovojnice. U našoj Poliklinici, koja slijedi standarde laboratorijske dijagnostike virusa hepatitisa B, uzorak seruma se testira na antigen virusne ovojnice (HBsAg) koji je prisutan u krvi prosječno 30 dana od izloženosti virusu, a što je najvažnije, prije pojave simptoma”, nastavila je naša sugovornica dodajući da u akutnoj infekciji HBsAg nestaje iz krvi nakon nekoliko mjeseci.
Pročitajte više: Hrvatska prednjači u borbi protiv hepatitisa: Dostupni su najbolji lijekovi, ali stigma je problem
Značenje vrijednosti na nalazu
“Tada obično postane mjerljiv titar protutijela na HBsAg: anti-HBs. Anti-HBs je, dakle, pozitivan u osoba koje su imunost stekle prirodnom infekcijom ili cijepljenjem, dok kod osoba koje razviju kroničnu infekciju pojavnost anti-HBs izostaje. Nemogućnost našeg organizma da stvori protutijela na HBsAg pridonosi razvoju kronične infekcije”, objašnjava dr. Janeš.
Istaknula je da u Poliklinici nalaz za ova dva markera isporučuju u roku od dva radna dana, a moguće je testirati i protutijela na HBc antigen, odnosno proteinski obrazac ovojnice unutar virusa koja obavija virusnu DNA.
“Sam HBc antigen se tipično ne detektira u krvi, no detekcija protutijela na HBc (anti-HBc) vrlo su korisna u razlučivanju akutne od kronične infekcije, pa su tako anti-HBc protutijela klase IgM biljezi akutne infekcije, dok su ista protutijela klase IgG biljeg kronične infekcije ili prirodno stečene i preboljele infekcije”, objasnila je dr. Janeš i istaknula da bi valjalo provjeriti seropozitivitet nakon cijepljenja u roku od četiri do šest tjedana nakon primljene doze.
“Nakon tog razdoblja titar anti-HBs može pasti ispod razine detekcije, a osoba je stekla imunost na infekciju hepatitisom B. Iako protutijela nisu detektabilna, naše memorijske stanice (limfociti B) su spremne za robusni i brzi odgovor proizvodnjom protutijela pri ponovnom susretu s virusom. Ako je anti-HBc pozitivan bez prisutnosti HBsAg i/ili anti-HBs, može se raditi o preboljeloj infekciji ili okultnom hepatitisu B za čiju potvrdu je potrebna laboratorijska detekcija virusne DNA”, istaknula je dr. Janeš.
Dijagnostika kod hepatitisa C
Kad je riječ o infekciji hepatitisom C, laboratorijska dijagnostika je puno jednostavnija..
“Do pojave protutijela obično dolazi tek dva do tri mjeseca nakon infekcije jer je vrijeme inkubacije (period od izloženosti virusu do razvoja simptomatske infekcije ili pojave protutijela) 14 do 180 dana, prosječno 45 dana. Stoga, kao što i savjetujemo naše pacijente kod ovog testiranja, nedostatak ovih protutijela u trenutku testiranja ne isključuje niti akutnu niti kroničnu infekciju, kao što ni prisutnost navedenih protutijela ne znači prisutnost infekcije, već mogu ukazivati na preboljelu, imunološki u potpunosti razriješenu infekciju”, kazala je dr. Janeš.
“Iako izbor i interpretacija gore navedenih testova zvuči kompleksno, na pacijentu je samo da donese odluku kako se želi testirati. Sve ostale nedoumice, bojazni i interpretacije, prepustite našem osoblju koje će Vas sigurno, brzo i diskretno provesti kroz čitav process”, zaključila je naša sugovornica.
Ako ste se prepoznali u nekoj od rizičnih skupina ili želite biti sigurni u svoj serostatus – učinite prvi korak i testirajte se u Poliklinici Breyer.
Članak nastao u suradnji s Breyer laboratorijem
Foto: Privatna arhiva, Canva
