Alarm zvoni u 6 ujutro. Sinoć si čvrsto odlučila: “Od sutra vježbam.“ Ali toplo je ispod pokrivača, a vani je mrak. I počinje dobro poznata bitka u glavi. Jedan glas, onaj strogi, viče: “Diži se! Budi disciplinirana! Opet ćeš podbaciti!“ Drugi glas, onaj umorni, šapuće: “Samo još pet minuta…“
Na kraju, kao i puno puta do sada, pobijedi onaj drugi glas. A ono što ostaje je gorak okus krivnje i ona poznata presuda: “Opet nisam bila dovoljno disciplinirana.“
A što ako ti kažem da problem uopće nije u nedostatku discipline? Što ako je problem u našoj potpuno pogrešnoj ideji o tome što disciplina jest?
Što je (a što nije) disciplina?
Možeš li vikati na sjeme da brže raste? Naravno da ne, to je suludo.
Za sjeme koje sadiš, prvo ćeš provjeriti je li tlo uopće plodno za tu vrstu. Jer znaš da ako sadiš orhideju u pustinji, možeš je zalijevati dok ti ruke ne otpadnu, ali ona jednostavno neće uspjeti.
Međutim, iz nekog razloga, misliš da ćeš vikanjem i tjeranjem sebe na poslušnost bolje uspjeti, zar ne? Ako taj pristup ne vrijedi za biljku, zašto misliš da je dobar za tebe?
Zato prava disciplina nije tjeranje sebe na akciju. Već biti dovoljno hrabra pronaći svoje ‘plodno tlo’.
Odnosno ključna razlika između dva načina razmišljanja:
“Hoću li biti sretna kada budem mršava?“ i
“Sretna sam što imam tijelo koje može biti zdravo i fit.“
Kako to izgleda u stvarnom životu?
Primjer: ‘Jutarnje vježbanje’, dva pristupa: ‘silom ili milom’
Pristup ‘silom’ (stvaranje otpora, traženje izgovora i put koji vodi u odustajanje):
- Oslanja se isključivo na snagu volje u 6 ujutro. Kada podbaciš, slijedi samokritika: “Lijena si, nedisciplinirana!“.
- Rezultat: Prihvaćanje poraza odmah i potvrda da nisi dovoljno dobra i da nisi dovoljno sposobna pretvoriti odluku u stvarni rezultat. To postaje dio tvoje ličnosti i često se uhvatiš kako kažeš: “Ja znam sebe, u potpunosti sam nedisciplinirana kada je vježbanje u pitanju.”
Pristup ‘milom’ (polagano dugoročno izgaranje, put koji vodi u burnout):
- S druge strane, možda si ona koja se prisili ustati. Večer prije si ‘pripremila tlo’ – izvadila si odjeću i napunila bocu s vodom. Svi vide i hvale tvoju disciplinu. Govore ti: “Gle ju, kako je odlučna! Da je bar meni takve snage!”
Ono što oni ne znaju je da i tebi teško. Da odustaneš pet puta u glavi svaki dan. Ali ti se prisiliš, jer ti si ‘disciplinirana’. Nosiš taj bedž ponosa, ali on te iznutra izjeda. Možda čak i ima rezultata, ali cijena je ogromna: trošiš se, umorna si i prati te stalan osjećaj da se nečeg odričeš i da si stalno u nekoj borbi.
Zašto su oba ova pristupa opasna?
Zato što se oba temelje na istoj, toksičnoj ideji koju su nam usadili: “Moraš se natjerati.” To je formula za burnout i loš odnos prema samoj sebi, jer nas uči da smo bezvrijedne ako nismo ‘dovoljno disciplinirane’ (u svim sferama života – ‘žena, majka, kraljica’ i kuharica, i sobarica, i prijateljica, i karijeristica, i supruga, i domaćica, i kćerka, i nećakinja, i svim drugim ulogama koje nam se nametnu).
I zato, prije nego što nastavimo, želim da čuješ i zapamtiš moje riječi: NISI TI KRIVA.
Sve su nas učili da pognemo glavu i guramo naprijed bez previše pitanja. Zato te ja sada pitam: koliko ti je dobra taj pristup donio? Jesi li istinski ponosna na sebe? Koliko lijepih riječi u danu kažeš sama sebi?
Ako te odgovori bole, razlog je jednostavan. Svaki put kada se na silu tjeraš na nešto, ti stvaraš otpor prema sebi i zapravo hraniš svoje mentalne ‘otrove’:
- Hraniš negativni filter (“Evo dokaza da nikad ne uspijevam.”).
- Hraniš perfekcionizam (“Ako ne mogu savršeno, neću nikako.”).
- Hraniš uspoređivanje s drugima (“Svi su discipliniraniji od mene.'”).
Takva ‘disciplina’ je samo još jedan način na koji postaješ sama svoj energetski vampir.
Neki ljudi uspiju kroz čistu disciplinu, tj. snagom volje, zar ne?
Da, uspiju. To je istina. Postoje ljudi koji ostvare velike rezultate tjerajući se naprijed idejama da ‘nikada ne odustaju’.
Međutim, cijena koju plate je ogromna. Tjeranje duše i tijela samo na snagu volje je kao da ‘voziš auto bez ulja’.
Vozit će neko vrijeme, možda čak i impresivno brzo. Ali jednom kada motor ‘ode’, a to se obično zove burnout ili neka autoimuna bolest, popravak je puno skuplji od redovnog održavanja.
I tek tada, kada se moraju baviti isključivo svojim zdravljem, postave si pravo pitanje: “Je li bilo vrijedno toga?”. To su često oni trenuci kada ljudi krenu tražiti ‘sebe’ na hodočašćima u Španjolskoj ili u ašramima Indije, ili krivnju u drugome, ne shvaćajući da ne mogu pobjeći od motora kojeg su sami pokvarili.
Tako da odgovor na tvoje pitanje da li neki ljudi uspiju kroz disciplinu, uvijek ću ti odgovorit: “Da, uspiju. Samo je pitanje pod koju cijenu.” Drugim riječima, ako koristiš disciplinu kao jedino gorivo, zapalit ćeš i sebe i sve oko sebe. Tvoje tijelo i um jednostavno ne idu na to ‘gorivo’. Izgorjet ćeš.“
Ako nije prisila, što je onda rješenje?
Rješenje nije u tome da se tjeraš. Rješenje je da prestaneš raditi stvari prema kojima imaš nekakav otpor.
Prava, održiva promjena ne dolazi iz ‘moram’, već iz ‘razumijevanja što i zašto to želim postići’.
Razmisli:
- Žena koja je fit ne tjera se na vježbanje. Ona je pronašla aktivnost u kojoj uživa, bilo to plesanje, planinarenje ili brzo hodanje uz podcast. Pokret je za nju radost, a ne kazna. Da li joj bude teško? Naravno! Ali radi za viši cilj. Ne vježba da bi vježbala, nego koristi vježbu kao alat da postigne svoj cilj, a to je biti pokretna, u dobroj formi, određenog izgleda. I onda to njezino ‘teško’ nije toliko teško kao što je tebi teško natjerati se vježbati.
- Poslovno uspješna žena ne radi ‘na silu’. Ona je pronašla svrhu u onome što radi, pa joj rad daje energiju, umjesto da je crpi. Ponosna je i vidi smisao u tome što radi. Ne radi nešto da bi kao posljedicu našla smisao, nego pravo obrnuto vidi smisao u svom radu.
Ključ nije promijeniti sebe da bi se uklopila u cilj. Ključ je pronaći verziju cilja koja se prirodno uklapa u tebe.
Poanta koji želim da ti ostane iz ovog teksta je:
Disciplina sama po sebi nije neprijatelj. Ona postaje problem samo kada ju koristimo kao prisilu. Kada je povežeš s vlastitom svrhom i smislom te je u skladu s tvojim dijelovima ličnosti, disciplina prestaje biti bič i pretvara se u alat koji ti daje snagu za ostvarenje tvog cilja.
Dodatni primjeri:
- Rehabilitacija radi rehabilitacije, jer je doktor tako rekao, brzo postaje mučenje. Ali rehabilitacija s jasnim ciljem ‘želim ponovno hodati’ pretvara svaki pokret u korak prema slobodi.
- Učenje radi ocjene iscrpljuje i stvara otpor. Učenje iz želje da razumijem i rastem pretvara gradivo u znanje i mudrost.
- Vježbanje samo radi ‘moram jer to je ono što je važno’ rijetko traje. Ali ples, planinarenje, joga ili nešto peto, kad ih doživljavaš kao dar tijelu postaju prirodni dio života.
Prvi korak čišćenja: pretvaramo ‘MORAM’ u ‘BIRAM’
Zaboravimo sada na snagu volje i pripremu terena. Ovaj tjedan vježbat ćemo samo jednu, najvažniju vještinu: razumijevanje prema sebi.
Tvoj zadatak za ovaj tjedan je postati detektiv riječi ‘MORAM’.
Svaki put kada u svojoj glavi čuješ tu tešku, nametnutu riječ:
- “Moram vježbati.”
- “Moram pospremiti.”
- “Moram se družiti.”
- “Moram. Moram. MORAM!”
…samo stani na sekundu. Ne moraš ništa napraviti. Samo primijeti taj osjećaj tereta. Osjeti kako ti ta riječ krade energiju.
Ono što možeš napraviti u trenutku kada čuješ kako ti riječ MORAM odzvanja u glavi, pretvori ju u ‘BIRAM’. To će onda zvučati ovako:
- “Biram danas vježbati.”
- “Biram danas sve lijepo sebi pospremiti.”
- “Biram danas se družiti.”
Kada maknemo mentalni napor koji dolazi s riječi ‘moram’ i zamijenimo s frazom koja miče otpor i pruža opciju, jednostavnije nam je donijeti odluku da li želimo to, i da li ćemo nešto napraviti.
Cilj nije prestati raditi stvari koje su potrebne. Cilj je osvijestiti trenutke u danu kada se protiviš samoj sebi i djeluješ iz osjećaja prisile, a ne izbora. To je prvi korak da počneš slušati što ti tvoje tijelo i um govore.
Jer ako ti nećeš, tko bi drugi trebao?
Autorica teksta: Mirna Miljković, Cert. Hyp. Mindset Shift Consultant, Pomažem ženama osloboditi se nevidljivih ograničenja i postati najbolja verzija sebe.
Ovo je jedanaesti nastavak serijala u kojem zajedno čistimo mentalni nered. Naš cilj je jednostavan: nećemo čekati Novu godinu da bismo živjele život kakav želimo. Kroz ovaj proces, mi već sada gradimo unutarnju snagu i jasnoću, kako bismo 2026. godinu dočekale ne s listom novogodišnjih odluka, već sa stvarnošću koju smo si same dopustile stvoriti.
Serija kolumni: UVOD, DRUGA, TREĆA, ČETVRTA, PETA, ŠESTA, SEDMA, OSMA, DEVET, DESET
Sljedeća kolumna – Promjeni identitet i promijenila si svoj svijet – osobna priča
Napomena: Sadržaj ovog članka je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za profesionalni psihološki ili medicinski savjet. Ako se suočavaš sa stanjima kao što su lupanje srca, napadaji bijesa, učestale migrene, dugotrajne nesanice i probavne smetnje ili imaš druge ozbiljne zdravstvene izazove, obavezno se bez odgode obrati liječniku opće prakse. Hitna psihološka pomoć dostupna je i putem telefona. Možeš nazvati 112, a dostupna je i podrška 0-24 na broj 01/2376-470 – Regionalni centri za psihotraumu (kontakti).
