Svaka četvrta tvrtka u Europskoj uniji već danas se koristi alatima umjetne inteligencije kako bi donosila operativne odluke kakve su donedavno donosili isključivo ljudi, otkriva novo istraživanje koje je naručila Europska komisija. Takvi alati donose odluke o zapošljavanju radnika, raspoređuju im zadatke, nadziru i prate njihov rad, procjenjuju učinke, nagrađuju i – dijele otkaze.
Radi se o studiji koju je provela litavska istraživačka agencija Visionary Analytics, čija je svrha bila istražiti kontekst, izazove, prilike i trendove takozvanog “algoritamskog upravljanja” (AM).
Algoritamsko upravljanje
Sustavi algoritamskog upravljanja ušli su na tržište prvenstveno kroz velike platformske tvrtke, kao što su Uber ili Lyft, koji su pratili kretanje i učinke svojih vozača i dostavljača, i potom bi dijelili bonuse ili raskidali suradnju ovisno o rezultatima koje pokažu algoritmi.
Danas se, pokazalo je istraživanje, sve više tvrtki koristi nekom metodom algoritamskog upravljanja u svojem redovnom poslovanju. Dok tvrtke poput Amazona detaljno prate svaki trenutak rada svojih zaposlenih, većina drugih koristi AM barem kako bi si pomogle u donošenju odluka o zapošljavanju.
AI alati se tako koriste za “filtriranje” rezimea kod prijava za posao, ali i pomažu pri selekciji najboljih kandidata. Za mnoge potencijalne radnike, AI postaje faktor koji određuje hoće li poslodavci uopće imati priliku odabrati ih za svoja radna mjesta.
Pročitajte više: Umjetna inteligencija u školi: Kreativni projekt mlade Hrvatice među 10 najboljih na svijetu
Menadžerske funkcije
Studija je, osim nadzora i praćenja zaposlenika, te donošenja odluka pri zapošljavanju, identificirala još šest ključnih menadžerskih funkcija koje AI počinje preuzimati u tvrtkama – najčešće velikim tvrtkama kojima više koristi sposobnost praćenja velike količine podataka o zaposlenicima, no neke od funkcija sve više ulaze i u manje tvrtke.
Jedna od funkcija je raspoređivanje zadataka i organiziranje smjena, čime se već koriste, svaki na svoj način, Amazon, Wolt, Glovo, Uber i drugi – automatski se raspoređuju radni zadaci i planiraju smjene u maloprodaji, logistici, korisničkoj podršci itd.
Slične tvrte koriste se i “usmjeravanjem” – sustavima koji u realnom vremenu daju sugestije radnicima kako svoj posao obaviti brže i učinkovitije – od savjeta koji je put dostave kraći, do požurivanja radnika na proizvodnoj liniji.
AM se može koristiti i za praćenje učinkovitosti radnika – kompilira podatke o prodaji ili proizvodnji, mjeri podatke o produktivnosti, točnosti, brzini i kvaliteti rada, te može pripremati rang liste radnika, procjenjivati njihove performanse ili sastavljati izvješća za viši management.
Još jedna primjena je obuka – interaktivni trening za zaposlenike, ali i prepoznavanje nedostataka u znanju zaposlenika i predlaganju dodatnih treninga i edukacija. Moguća je i personalizacija savjeta.
Sustavi AM-a se mogu koristiti i za nagrađivanje zaposlenika, prema unaprijed definiranim metrikama, ili za donošenje odluka o otkazima, za zaposlenike koji se procijene nedovoljno učinkovitima. Studija identificira ovu posljednju primjenu kao vrlo rijetku u EU, kako zbog etičkih tako i zbog pravnih rizika.
Stanje u državama
Studija je provela i analize situacije u šest europskih država – Njemačkoj, Španjolskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Poljskoj i Litvi – te usporedila zakonske okvire i korištenje ovih algoritama u poslovanju.
U Njemačkoj su tako već masovno u uporabi sustavi u logistici, maloprodaji i industriji. U velikim lancima distribucije smjene se planiraju automatski, a radni učinak se prati putem skenera i senzora, uz prisustvo “digitalnih nadzornika”, zbog čega sindikati aktivno traže izmjene kolektivnih ugovora kako bi se tvrtke prisililo na transparentnost algoritama. Takva regulativa već postoji u Španjolskoj, po kojoj poslodavci moraju informirati radnike i sindikate o algoritmima koji utječu na uvjete rada.
U Nizozemskoj se AM koristi u javnom sektoru, kroz upravljanje radnog vremena zaposlenika u općinama, ali i u bankarskim i telekom sektorima. U Nizozemskoj postoji visoka svijest o etičkim rizicima, pa brojne tvrtke imaju interne etičke odbore za korištenje umjetne inteligencije.
U Poljskoj se Algoritamsko upravljanje brzo širi u proizvodnji, logistici i uslužnim djelatnostima, a uobičajen je nadzor performansi i praćenje vremena rada kroz GPS i aplikacije. Odsustvo zakonske zaštite u Poljskoj znači da mnogi radnici nisu niti svjesni da su pod nadzorom algoritama.
Švedska se AM-om koristi u zdravstvu, transportu i državnoj administraciji, uz visoku razinu regulacije i sindikalnog nadzora – švedski sindikati također zahtijevaju pristup informacijama o algoritmima. U Litvi, AM je najviše prihvaćen u IT i financijskom sektoru, dok se algoritmi za praćenje performansi najviše koriste u centrima za korisničku podršku i e-trgovini.
Zakoni nedovoljni
Studija zaključuje kako AI, kroz algoriamtsko upravljanje, donosi znatne mogućnosti povećanja učinkovitosti radnika, no istovremeno otvara brojna pitanja transparentnosti, pravednosti i ljudskog dostojanstva.
Aktualno radno zakonodavstvo tek djelomično pokriva ove scenarije, te za mnoge primjene (osim, primjerice, dijeljenja otkaza), radnici nemaju mogućnost žalbe, prigovora ili odbijanja sudjelovanja u procesima koji uključuju AM. Litavska studija stoga preporučuje preciznije reguliranje i osiguranje prava radnika u ovom polju.
Foto: Midjourney, Canva
