U dobu jeftinih letova, povijesnih gužvi u zračnim lukama i putovanja koja nerijetko nalikuju bjesomučnim utrkama od jedne do druge atrakcije, jedan se stari oblik odmora vraća u novom, vrlo luksuznom izdanju. Vlakovi ponovno postaju simbol putovanja u kojem nije važno samo kamo, nego i kako putujete.
Riječ je o trendu koji se sve češće opisuje kao dio šireg pokreta tzv. slow travela, odnosno sporijeg, promišljenijeg putovanja. No u ovoj verziji ne govorimo nužno o skromnom putovanju s ruksakom, nego o kabinama koje izgledaju kao hotelske sobe, večerama u vagon-restoranu, pažljivo osmišljenim rutama i krajolicima koji polako prolaze uz vas.
Kako je vrijeme postalo luksuz
Kako u pregledu najvećih putničkih trendova za 2026. piše Condé Nast Traveller, luksuzna putovanja vlakom ulaze u novu fazu. Više se ne radi samo o jednoj nostalgičnoj vožnji ili nekoliko noći u vlaku koji priziva duh Orient Expressa. Sve više imućnih putnika povezuje više luksuznih željezničkih ruta u dulja putovanja, mijenjajući vlakove i pretvarajući samo kretanje u glavnu atrakciju odmora.
Takva putovanja prodaju sasvim drukčiju ideju luksuza od one na koju smo navikli. Umjesto brzine, fleksibilnosti i „maksimalnog iskorištavanja“ svakog dana, naglasak je na vremenu, udobnosti i osjećaju da se putovanje ne mora stalno „optimizirati“. U vlaku nema sigurnosnih redova, presjedanja po terminalima ni gledanja u ekrane s terminima polazaka.
Upravo se zato luksuzni vlakovi tako dobro uklapaju u širu promjenu u turizmu. Dio putnika sve se više odmiče od odmora u kojima moraju obići pet gradova u sedam dana i rasporedom koji ne ostavlja ni sat praznog hoda. Umjesto toga traži se osjećaj odmora koji zaista usporava tijelo i glavu. U toj logici vlak nije samo prijevozno sredstvo, nego hotel na tračnicama, restoran s pogledom i svojevrsni predah od stalne dostupnosti.
Naravno, ova verzija slow travela nije dostupna svima. Cijene najpoznatijih ruta vrlo su visoke, a neki aranžmani ulaze u kategoriju putovanja dostupnih isključivo najbogatijima. Condé Nast Traveller, primjerice, navodi Railbookersov aranžman „Around the World By Luxury Train“, koji traje 60 dana, obuhvaća devet zemalja i stoji oko 130 000 dolara po putniku. To je ekstreman primjer, ali dobro pokazuje koliko se snažno prodaje ideja da je vrijeme danas jedan od najvećih luksuza.
Pročitajte više: Autom skoknite u čarobnu Firencu i uživajte u shoppingu, šetnji uz Arno i dahu renesanse
Brzina više nije in
Među rutama koje se spominju u tom novom valu luksuznih željezničkih putovanja su La Dolce Vita Orient Express, koji je u travnju 2025. pokrenuo nekoliko talijanskih itinerara s polaskom iz Rima, Belmondov Britannic Explorer, koji je 2025. krenuo na prve rute kroz Ujedinjeno Kraljevstvo, te nove linije Venice Simplon-Orient-Expressa, među kojima je i ruta od Pariza prema Amalfijskoj obali.
Ali zanimljivost ovog trenda nije samo u tome što se najbogatiji putnici ponovno voze vlakovima, već u onome što on govori o putovanjima općenito. Nakon godina u kojima je primarni cilj bilo stići što dalje, brže i povoljnije, sve se više traži upravo suprotno: manje presjedanja, manje žurbe i više prostora za doživljaj koji se ne svodi samo na krajnje odredište.
Većina putnika neće platiti višednevno luksuzno putovanje vlakom kroz nekoliko zemalja. Ali ideja koja stoji iza tog trenda može se lako prevesti i na običnija putovanja: birati manje destinacija, ostati dulje, putovati kopnom kad je moguće, uzeti noćni vlak umjesto leta ili naprosto ne planirati svaki sat odmora.
Luksuzni vlakovi zato nisu samo povratak romantičnim putovanjima iz nekog davnog doba. Njihova privlačnost možda je upravo u tome što nude ono što nam na odmoru sve češće nedostaje: mirniji ritam, više prostora između polaska i dolaska i osjećaj da se svijetom ne mora uvijek putovati najkraćim i najbržim putem.
Foto: Kseniya Buraya/Pexels
