Nekada su veš-mašine, perilice, usisavači i drugi uređaji trajali desetljećima. Kupovalo se kvalitetno i trajno, kvarilo se relativno rijetko, a kada bi se i pokvarilo, moglo bi se popraviti. Imali smo mnogi susjeda, prijatelja ili poznanika koji je bio električar, koji bi mogao zamijeniti motor ili grijač, a i oni koji nisu imali mogli su pozvati bilo kojeg majstora da im popravi uređaj, što bi uvijek koštalo znatno manje nego novi uređaj.
No, standardi proizvodnje su se promijenili, a proizvođači su – namjerno ili slučajno – počeli dizajnirati proizvode tako da ih bude sve teže ili gotovo nemoguće zamijeniti. Dijelovi izrađeni samo za jedan specifični model, vijci koji zahtijevaju posebne odvijače, softverske zaštite koje odbijaju prihvatiti zamjenske dijelove, čak i ako su funkcionalno identični.
Pravo na popravak
Novi zakon o zaštiti potrošača izglasan je prošlog tjedna u Saboru, a pored odredbi o e-trgovini o kojima smo već pisali, donosi i prvi set pravila koja je donijela Europska unija koja potrošačima vraća pravo na – popravak proizvoda.
Od ove jeseni, svi će proizvođači, ili njihovi zastupnici ili uvoznici, biti dužni popraviti uređaj koji ste kupili od njih ako je to moguće. Rezervni dijelovi morat će biti dostupni najmanje 5 do 10 godina nakon izlaska proizvoda, ovisno o vrsti. Informacije o cijeni popravka morat će biti dostupne unaprijed, kao i o popravljivosti samog proizvoda, a dokumentacija potrebna za popravak također će morati biti dostupna vlasnicima uređaja i neovisnim serviserima.
Pročitajte više: Nove obveze trgovaca počinju već za koji tjedan: Evo što će svi web shopovi po novom obavezno imati
Manje elektroničkog otpada
Cilj je na taj način postići nekoliko korisnih ciljeva – prvo, zaštititi potrošače od potrebe da kupuju sasvim novi proizvod kada im stari prestane raditi (najčešće nedugo nakon isteka jamstva). Potom, time bi se trebala smanjiti i količina električnog i elektroničkog otpada kojeg svake godine generiramo sve više. Trebalo bi oživjeti tržište samostalnih servisera, kojima bi trebalo biti omogućeno slobodno tržišno natjecanje, a trebalo bi olakšati i vlasnicima koji znaju i žele da i sami poprave svoj uređaj.
Zabranjuje se proizvođačima i njihovim predstavnicima da odbijaju primiti uređaj na popravak ako ga je netko drugi prethodno popravljao, ili ako su u njemu zamjenski dijelovi koji nisu originalni. Zakon jasno navodi da su dužni popraviti uređaj po razumnoj cijeni i u razumnom roku, te da, ako nisu u mogućnosti popraviti uređaj, mogu vlasniku ponuditi obnovljeni uređaj.
Obuhvaćeni kućanski aparati
Za sada se ovo pravo odnosi na ograničenu listu uređaja definiranu europskim direktivama, no ta je lista poduža i obuhvaća većinu skupljih i težih kućanskih aparata kakve smo nekad kupovali da nam traju desetljećima – perilice rublja, sušilice, perilice posuđa, hladnjaci i klima uređaji, televizori, usisavači, grijalice, ali i pametni telefoni, tableti, poslužitelji za pohranu podataka i robe u kojima se nalaze baterije za laka prijevozna sredstva. U tijeku su rasprave o uključivanju i drugih uređaja na ovu listu u budućnosti.
Radi se o velikoj pobjedi globalnog pokreta za pravo na popravak, koji je početkom ovog stoljeća zaživio u Sjedinjenim državama, gdje su se poljoprivrednici pobunili protiv proizvođača traktora John Deere, koji je zabranio vlasnicima da sami popravljaju svoje traktore, već su ih morali nositi isključivo ovlaštenim serviserima.
Kraj softverskih blokada
Ovom se industrijskom trendu pridružila i industrija elektroničkih uređaja, proizvođači poput Applea, koji su u svoje pametne telefone stavljali i softver koji bi provjeravao je li zamjenski dio (na primjer ekran) proizveo Apple ili neki drugi proizvođač. Apple je redovito mijenjao i vijke na mobitelima, kako bi za njih bili potrebni jedinstveni odvijači koje su imali samo ovlašteni serviseri, a potom je trend postao lijepljenje komponenti u uređaje, čime su se onemogućivali jednostavni popravci poput zamjene baterije u uređaju.
Izmjene hrvatskog zakona dio su europske Right to repair direktive, koja zabranjuje upravo ovakve prakse. U sklopu direktive, pripremit će se i centralizirana europska platforma za registraciju servisera i usporedbu njihovih cijena. Ideja je da će potrošači moći pronaći lokalne servisere za svoje uređaje i odabrati onog koji je za najmanje novca spreman popraviti njihov kvar, čime bi se proširilo tržište servisera i snizile cijene popravaka.
Povratak starim navikama
Od 31. srpnja ove godine, kada se sve odredbe novog Zakona počnu primjenjivati, polako bi se trebali početi vraćati u ono vrijeme kada kvar na perilici nije značio da morate već planirati glomazni otpad i dizati kredit za novi uređaj i dostavu u stan. Ako plan europskih zakonodavaca zaživi, trebali bismo ponovno jednostavno kontaktirati servisera – i to po vlastitom izboru – ili čak sami kupiti pokvareni dio i zamijeniti ga, a uređaj nastaviti koristiti još godinama nakon.
Foto: Nano banana 2 (ilustracija)
