Koja je to bila spektakularna akcija organa pravosuđa! Filmski upad u ranu zoru, naoružani policajci ulijeću u kuću opasnog kriminalca i hvataju ga nespremnog. Inspektor Mate baca se na noćni ormarić i grabi kalašnjikov koji je tamo bio odložen, kako ga zlotvor ne bi dohvatio u pokušaju bijega od pravde. Mlađi inspektori Štef i Franjo zamataju svemoćnog lokalnog šerifa u deku kojom je bio pokriven, iznose ga iz kuće kao tepih, dok narednici Ante i Joža hvataju njegove partnere.
Ispred kuće – velebno zdanje sa zlatnim ukrasima i secesijskim skulpturama – fotoreporteri hvataju prizore uhićenog gradonačelnika, dok se u pozadini vidi luksuzni BMW-ov SUV sparkiran pored raskošnog bazena. Napokon je dolijao, nakon što je godinama krao narodu.
I mami i tati!
Mate se potom probudio u znoju, ruke su mu se tresle, dok su mu se miješali snovi i stvarnost, polako se počeo prisjećati kako je to stvarno izgledalo. “Odite tamo i uzmite mu mobitel i laptop!”, rekao mu je nadređeni prije akcije. “I da ga uhitimo, jel’ tako”, pitao je Mate šefa. “Što? Ma zašto? Nije to zločin za hapšenje. Samo odi i uzmi mu mobitel”, rekao mu je šef ljutito. Mate se osjećao pomalo posramljeno. “Samo to?”, pitao je. “E, da – ako su mu mama i tata doma, uzmi i njima mobitele”, dodao je šef.
Mate je osjećao neku nelagodu koju nije znao opisati. Ujutro se digao, nije stigao ni popiti kavu, a nelagoda je samo još narasla kad je stigao pred kuću zlikovca. Ispred neugledne obiteljske kuće bez fasade stajao je sparkiran dva desetljeća star auto, još malo pa oldtimer. Učinilo mu se da negdje u dvorištu vidi i pajceka. “Stoka!”, promrmljao je sebi u bradu. Sandra Benčić se promeškoljila u snu, jedno dvadeset kilometara dalje.
Pročitajte više: Vodič Ćorice Forice kako ne osjetiti inflaciju: Dignimo poreze da ostane para za moju plaću, auto i benzin!
Susramlje naše svagdašnje
Ovo je, naravno, fiktivni scenarij akcije USKOK-a koja se odvila ove srijede u Oroslavju, no teško će me netko uvjeriti da nije tako izgledala, mada priznajem da možda neki ljudi uopće ne osjećaju nelagodu kakvu bih ja osjećao da sam na njihovom mjestu. Već danima osjećam susramlje zbog njih, no oni se čine cijepljeni na tu emociju.
Meni bi, recimo, bilo užasno nelagodno da sam, na primjer, ministar sporta, i da je netko ukazao kako sam davao milijune sportskim savezima da se ponašaju kao pijani milijarderi, potpuno nesvjestan i nezainteresiran za to na što oni troše. Još bi mi više bilo neugodno išta komentirati da potom policija upadne u kuću osobe koja je na to ukazala, i objašnjavati kako bi ta osoba trebala reagirati.
“Očekivao bih bitno drugačiju reakciju”, kazao je ministar Tonči Glavina, komentirajući policijsko otimanje mobitela obitelji Šimunić. “Ako je uvjeren da nema nikakvih nezakonitosti, tada nema razloga za uznemirenost”, dodao je. Pa da. Zašto bi se čovjek uznemiravao što mu je policija u raznu zoru upala u kuću, uznemirila bolesnu majku i svim članovima obitelji oduzela mobitele? Nema razloga.
Izraz slaganja?
Očekivali smo i mi bitno drugačiju reakciju od Glavine na istrage u sportskim organizacijama i krovnim tijelima, no Glavina se, recimo, zahvalio predsjedniku HHO-a Zlatku Mateši na njegovom “dugogodišnjem radu u razvijanju hrvatskog sporta”, nakon što je Mateša podnio ostavku. “Sve te ostavke vidim kao izraz neslaganja sa svime onime što se radilo”, objasnio je. Ne znam zašto onda on nije podnio ostavku, možda se slagao sa svime što se radilo?
Bilo bi mi užasno nelagodno i da sam jedna od odgovornih osoba u USKOK-u, ili ne daj bože zadužen za njihove odnose s javnošću. U svim dosad provedenim akcijama USKOK-a, barem kada se radilo o političarima koji obnašaju neku dužnost, ne pamtim da je ikad provedeno prikupljanje dokaza bez da je u isto vrijeme taj političar bio i uhićen.
Ne pamtim ni da su oduzeti dokazi ikad vraćeni u roku od dva dana, kao što su mobiteli vraćeni Šimunićima. A pogotovo ne pamtim, nakon cijele sile političara koji su se žalili da su žrtve političkog progona, da je USKOK ikad imao potrebu odgovoriti na te optužbe. Sve do ovog tjedna.
Tko tu koga diskreditira?
“Ok sve do sad što su nas optuživali, ali ovo sad stvarno nije politički progon, stvarno, najstvarnije, i nema nikakve veze s istragama u sportskim savezima, to smo sve mi sami napravili, nitko nam nije pomogao”, otprilike je USKOK napisao u priopćenju.
Institucije rade svoj posao. Samo što se, nažalost, meni na trenutke čini kao da je posao naših institucija staviti lisice na ruke supružnika političkih suparnika pred izbore, ili prodrmati i protresti političke suparnike koji se usuđuju glasno ukazivati na njihove propuste.
“Ovo je pokušaj diskreditacije tijela kaznenog progona”, kazao je USKOK u priopćenju kada ih je Šimunić prozvao. No, s dolaskom ‘lipe radosti’ na čelo DORH-a, izgleda kao da upravo tijela kaznenog progona vrlo aktivno pokušavaju diskreditirati tijela kaznenog progona. I sve im bolje ide.
Foto: Nano Banana 2 (Ilustracija)
