Mjera plaćanja PDV-a po ostvarenoj naplati treba ostati i nakon epidemije

Udruga poreznih obveznika Lipa priopćila je kako Vladina mjera plaćanja PDV-a po ostvarenoj naplati bi, umjesto prema izdanim računima kako je bilo do korona krize, mogla imati pozitivan učinak na hrvatsko gospodarstvo te na rejting zemlje na globalnoj ljestvici konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma. Prof. dr. sc. Dagmar Radin napravila je analizu u novom izdanju Lipinog Barometra konkurentnosti.

Povezano:

Kao dio hitnih gospodarskih mjera koje je Vlada Republike Hrvatske donijela kako bi pomogla gospodarstvu odnosno umanjila financijska potraživanja prema poduzetnicima za vrijeme smanjene gospodarske aktivnosti zbog krize uzrokovane pandemijom COVID-19, 9. travnja stupio je na snagu novi Pravilnik o provedbi Općeg poreznog zakona (NN, 43/20). Njime se propisuje novi način obračuna PDV-a, plaćanje PDV-a pri uvozu te oslobođenje od plaćanja PDV-a kod donacija. 

Što donosi mjera plaćanja PDV-a po ostvarenoj naplati?

Prema novoj mjeri, na period od siječnja do travnja 2020. obveznici plaćanja PDV-a koji su imali ili pretpostavljaju da će imati pad prihoda od najmanje 20% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, odgađaju plaćanje poreza na dodatnu vrijednost za neplaćene račune, odnosno do 30. travnja plaćaju na račun državnog proračuna samo obvezu koja proizlazi temeljem plaćenih/naplaćenih računa u tom razdoblju oporezivanja. Ovisno o razvoju okolnosti taj se period može produžiti za još tri mjeseca. Jedan od uvjeta da se ostvari pravo na ovu mjeru je nepostojanje poreznog duga.

Očekuje se da će navedena vladina mjera imati pozitivan učinak na poslovanje poduzetnika i konkurentnost Hrvatske i to u sljedećim segmentima mjernog instrumenta Svjetskog Ekonomskog Foruma:  

1. Institucije

  • učinak javnog sektora – teret vladine regulacije
  • prilagodljivost vlade, odnosno, odgovornost vlade u upravljanju;

2. Tržište – konkurencija na domaćem tržištu

3. Ekosustav inovacija – poslovni dinamizam u smislu sprečavanja insolventnosti i poduzetničkog rizika.

Bitno je naglasiti da je snaga učinka ovih mjera, iako sama po sebi pozitivna, ograničena s obzirom na to da je izgledno da će ostati na snazi samo privremeno te ukoliko drugi efekti gospodarstvene krize uzorkovane pandemijom budu značajniji.   

Dosadašnji pravilnik kojim je država naplaćivala PDV-a prema izdanim računima, a bez obzira na realizaciju naplate, je bila problematična i imala je efekt gušenja gospodarskog rasta, što je problematično pogotovo za mala i mlada poduzeća koja još nisu uspjela ostvariti dobit kojom bi osigurali zalihe za plaćanje poreznih obveza i u slučaju neuspješne naplate računa. To ne bi bio toliki problem da država nudi pravne instrumente kojima bi poduzetnici mogli učinkovito naplatiti potraživanja odnosno otpisati gubitak neostvarenih naplata.

Zašto je potrebno mijenjati sadašnji Zakon o porezu?

Naime, sadašnji Zakon o porezu na dobit omogućava naplatu potraživanja pod uvjetom da tražitelj tuži stranku, čemu nisu sklone hrvatske tvrtke i ne smatra se dobrom poslovnom praksom posebice prema partnerima s kojima želi nastaviti dalje raditi, te uzimajući u obzir malo domaće tržište. Otpis u obliku poslovnog gubitka moguć je tek nakon tri godine, i to ukoliko nenaplaćeni iznos potraživanja u poreznom razdoblju ne prelazi 5.000 Kn. Uz to, jedini način da firma otpiše dug jest da mu kupac da izjavu kojom pokazuje kako je on istovremeno umanjio svoj pretporez. Ovakvo naplaćivanje PDV-a unaprijed, kao i otežan proces otpisa nenaplaćenog duga, često se koristi kako bi se prevenirala mogućnost da firme zloupotrebljavaju sustav otpisujući gubitke koji to nisu. Takva praksa je česta u zemljama u razvoju odnosno onima gdje sustav nije u stanju učinkovito pratiti i utvrditi slučajeve mogućeg pogrešnog korištenja sustava te tako državna administracija zapravo prebacuje ulogu jamca za kupčevo plaćanje PDV-a na samog prodavača. S druge strane u nekim zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a, otpis nenaplaćenog duga i PDV-a je olakšan u tehničkom i ročnom smislu. 

Drugo, takvom praksom se zapravo stvarna distorzija gdje se prikazana i stvarna odnosno realizirana aktivnost ne podudaraju. U takvoj poduzetničkoj klimi, zakon daje prednost većim poduzećima koja su likvidnija odnosno mogu podnijeti kratkoročne gubitke. S jedne strane je to reakcija države koja je svjesna da je naplata problematična te želi „naplatiti svoje“ i napuniti državni proračun umjesto da se posveti unapređenju zakonodavstava i implementacije istog radi  poboljšanja poduzetničkih uvjeta u kojima poduzetništvo radi. Ovime privatni sektor zapravo kreditira državu u nadi naplate potraživanja u budućnosti. Neovisno o prirodi duga, sposobnost plaćanja duga i likvidnost poduzetnika u nedostatku podataka o postotku nenaplativih računa, možemo indirektno procijeniti temeljem udjela nekvalitetnih zajmova na tržištu. Prema podacima Europske Centralne Banke za 2018. Hrvatska zauzima 6. mjesto po najvišoj stopi nekvalitetnih zajmova te ukazuje na širi problem naplate dugova kojim je zahvaćen privatni sektor.

Kakav će učinak imati nova mjera?

Nova mjera imat će pozitivan iako ograničeni utjecaj na utjecaj javnog sektora odnosno na teret vladine regulacije jer odgađa plaćanje PDV-a nenaplaćenih računa te bi ona, uzimajući u obzir sve do sada navedeno, trebala prijeći u trajnu mjeru. Uvjeti i kriteriji mjere su dovoljno jednostavni za provođenje da ne stvaraju dodatni trošak poduzetnicima koji ih ostvaruju jer gotovo svaka firma koja nema porezni dug i koja je ostvarila pad dobitaka ili ga očekuje za najmanje 20% ostvaruje pravo.  Nadalje, mjera daje poticaj da firme pokušaju naplatiti neostvarena potraživanja u tromjesečnom roku. Ono što ostaje neizvjesno jest da je mjera donesena 9. travnja s datumom od 30. travnja za realizaciju naplate PDV-a za prvo tromjesečje, a vrlo je vjerojatno je da će ta naplata biti otežana radi pada gospodarske aktivnosti u većini sektora. 

Unatoč tome, ova mjera bi trebala povećati konkurentnost i trebala bi postati trajna i nakon perioda ugroze gospodarstva uzrokovane COVIDom-19. Ova mjera isto ukazuje na prilagodljivost vlade, odnosno sposobnost da odgovorno upravlja gospodarstvom. Vlada je na krizu odgovorila u dva vala paketima mjera da pomogne gospodarstvu te se ovom mjerom pokazala da ima sposobnost prilagodbe novonastaloj situaciji. Pozitivni učinci mjere plaćanja PDV-a po ostvarenoj naplati računa bi trebala ukazati na potrebu produljenja mjere odnosno njenog trajnog uvođenja.    

Drugi pozitivni učinak ove mjere kojom se povećava konkurentnost odnosi se na tržište odnosno na održavanje konkurencije na domaćem tržištu. Ublažavanje poreznog opterećenja odnosno troška poslovanja povećava mogućnost da će manje poduzetnika zatvoriti svoja vrata za vrijeme ove krize odnosno da će se održati broj firmi i struktura tržišta, a time i domaća konkurencija što doprinosi boljoj ponudi i nižim cijenama.  

Treći pozitivni učinak na konkurentnost odnosi se na ekosustav inovacija: poslovni dinamizam u smislu sprečavanja insolventnosti i poduzetničkog rizika. Ovom mjerom se smanjuje poduzetnički rizik te smanjuje mogućnost da poduzetnici uđu u financijsku neizvjesnost odnosno pomanjkanje protoka novca neophodnog za održavanje firme. Međutim, prijelaz ove mjere u trajnu je neizvjesna jer je Hrvatska ograničena obavezom koju kao članica ima za harmonizacijom poreznog zakona s Europskom Unijom, posebice onog koji se tiče PDV-a i trošarina. Naime, prema EU PDV Direktivi zemlje članice imaju pravo određivanja plaćanja PDV-a po naplati, ali samo do određene granice (gdje prag prometa nije viši od pola milijuna Eura te iznimno više u konzultaciji s EU.). Hrvatska je 2020. uspjela u pregovorima da se taj prag do 7.5 milijuna eura čime je zahvatila veći dio poduzetnika. 

Zašto je potrebno smanjiti poduzetnički rizik?

No, Vladi i dalje mora ostati prioritet smanjivanje poduzetničkog rizika te bi u tu svrhu alternativnim mjerama mogla nastaviti u tom pravcu. Iako Hrvatska ne može samostalno određivati trajnu mjeru PDV-a po naplati, može izmijeniti druge dijelove zakona koji stvaraju nesigurno poduzetničku klimu. Jedna opcija jest da se stavka koja se tiče samog procesa povrata PDV-a u slučaju neplaćanja kupca. Jedan prijedlog koji bi se mogao uvesti lako i bez značajnih procesnih troškova jest da se firmi vrati PDV iz nenamirenog računa u slučaju kada ona pokrene određene pravne procese poput ovrhe odnosno tužbe, bez potrebe da kupac prethodno umanji pretporez i vrati izjavu o istoj firmi koju nije isplatila. 

Naime, jedan od većih poteškoća u sadašnjem procesu je to da se često izjava kupca teško ishođuje s obzirom na očigledno narušeni odnos poreznog obveznika i kupca. Ovime bi država ubrzala proces povrata PDV-a, te podigla povjerenje u okružje poslovnih procesa jer bi time preuzela ulogu treće stranke u medijaciji odnosno smanjivanju transakcijskih troškova te (što i jest jedan od razloga zbog čega je intervencija države u tržišne procese poželjna) te bi time potaknula više gospodarske aktivnosti preuzimanjem dijela rizika namirivanja PDV-a i teret dokazivanja o istom. Prema metodologiji WEF-a učinci su slični onima iz privremene mjere naplate PDV-a i to na:

 1. Institucije:

  • učinak javnog sektora gdje bi se teret vladine regulacije smanjio jer bi bilo lakše ostvariti povrat PDV-a u slučaju neostvarene naplate, 
  • prilagodljivost vlade, odnosno, odgovornost vlade u upravljanju i shvaćanju da je liberalna poduzetnička klima potrebna za rast gospodarstva,

2. Tržište: konkurencija na domaćem tržištu gdje se umanjivanjem rizika potiče ne samo održivost postojećih poduzeća nego i otvaranje novih te

3. Ekosustav inovacija: poslovni dinamizam u smislu sprečavanja insolventnosti i poduzetničkog rizika.

Iako je vrlo vjerojatno da se ova mjera ne može usporediti snagom svojih efekata s naplatom PDV-a po računu, sigurno je da bi Vlada ipak pomogla stvaranju boljeg poduzetničkog okružja. 

U zaključku, iako je mjera naplate PDV-a privremena, ona bi Hrvatskoj mogla značiti u 2020. rast za 0,17 bodova, odnosno sa sadašnjih 61.9 (2019) na 62.07. Trajna mjera olakšavanja povrata uplaćenog, a nenaplaćenog PDV-a tako da se izuzme potreba za izjavom kupca je, uz to što je provediva jer nije u sukobu s EU direktivama, prvi korak prema liberalizaciji uvjeta poslovanja i povećanja konkurentnosti.  

Autor: prof. dr. sc. Dagmar Radin

Foto: Barometar

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

večera za žene u bankarstvu 2024

Na Večeri učimo o preferencijama Generacije Z u sektoru bankarstva

Želite li dobiti dublji uvid u obrasce ponašanja, vrijednosti i preferencije Generacije Z, s posebnim fokusom na njihovu percepciju rada u...
- Advertisment -