Kako je to biti odvjetnička vježbenica?

Mladi ljudi u ovoj zemlji nemaju osobite šanse. Svaki dan vidimo koliko ih odlazi u inozemstvo u potrazi za pristojnom plaćom i poslodavcem koji će cijeniti njihov rad i trud.

Ipak u cijeloj toj vojsci mladih ljudi, postoji jedna skupina, meni dobro poznata, kojoj je osobito teško, koja ne može otići sve i da želi. Ta skupina smo mi pravnici. Naša diploma ne vrijedi ama baš ništa izvan granica ove zemlje.

Kako je biti vježbenica? Osobito kako je biti odvjetnička vježbenica?

Nedavno smo zaposlili mladu kolegicu kojoj nije bilo teško preseliti se iz drugog grada u Dubrovnik radi potrage za poslom. Vrijedno je to mlado stvorenje, slično brojnima čije životopise dobivam gotovo svakodnevno.

Šokirali su me podaci koje sam saznala od nje. Poslala je više od 2 500 mailova prijave za posao prije nego što smo je zaposlili. Kaže da je prava rijetkost da itko odgovori na mail. Ipak 70-ak kolega ju je pozvalo na razgovor za posao. Bilo je pristojnih i normalnih ljudi, kaže, ali i onih drugih.

Saznala je tako da je neće zaposliti:

  • Jer vježbenički posao uključuje puno vožnje autom, a ona kao žensko nije baš za to.
  • Jer će se ona kad tad udati i roditi, a ta djeca znaju biti bolesna, pa ona neće biti baš dovoljno dobar radnik.
  • Da može biti malo nezgodno kada mlada kolegica radi sa starijim kolegom odvjetnikom, da se svašta tu može … ali da supruga tog kolege nema ništa protiv toga i sigurno neće protestirati.
  • Da su vježbenici glupi, nesposobni i prvih godinu dana samo uzalud troše u uredu zrak, parket i vodu.
  • Da je dotični odvjetnik znao imati dobrih vježbenika, ali i užasno glupih kao što je ovaj koji sjedi neposredno pored njega i jadnik se pravi da ne čuje to vrijeđanje, koje već predstavlja oblik zlostavljanja.

Kad sam sve to saslušala sa sigurnošću mogu reći da veće šanse ima sirijski izbjeglica da se dokopa Njemačke, nego naš mladi diplomirani pravnik da nađe pristojan posao u struci.

U ovom sam poslu već 15 godina, od toga 10 godina imam svoj samostalan ured. I uvijek kada dobijem prijavu za posao nastojim odgovoriti tom mladom čovjeku, zahvaliti mu što se javio, pružiti mu informaciju koju možda imam o nekome tko traži posao, porazgovarati, posavjetovati, učiniti koliko mogu.

Svi smo mi bili vježbenici ili vježbenice. I svi ti vježbenici će jednog dana postati netko koga ćemo susretati u našem profesionalnom životu.

Dragi kolega, taj mladi čovjek koji sjedi preko puta tebe i kojeg upravo na razgovoru za posao vrijeđaš i omalovažavaš sutra će postati sudac ili sutkinja, državni odvjetnik ili saborski zastupnik. Ako već niste ljudi, onda barem budite interesdžije, pa iz svojih skučenih osobnih interesa budite fini i pristojni prema tim ljudima koji će vam jednog dana trebati jednako onako kao što vi danas trebate njima.

Autorica: Viktorija Knežević, odvjetnica (Dubrovnik)

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

Danijela Faraguna: U turizmu sitnice čine veliku razliku

Danijela Faraguna je oduvijek gajila strast prema turizmu, i kada je osjetila zasićenje na svom stalnom poslu, odlučila je krenuti u...