Ako se seksualno uznemiravanje na radnom mjestu ne shvaća ozbiljno, 83 posto žena razmislilo bi o napuštanju svog posla, pokazuje novo istraživanje. Anketa provedena među rukovoditeljima i zaposlenicima srednjih i velikih poduzeća, koju je naručila organizacija Our Watch, također pokazuje da bi isto učinilo 67 posto muških zaposlenika.
Jednakost spolova kao ključni faktor
To znači da bi tri četvrtine ljudi razmislilo o napuštanju posla u okruženju koje ne tretira seksualno uznemiravanje kao ozbiljan problem, što predstavlja snažan poticaj poslodavcima da poduzmu određene mjere. Bez obzira na to je li žena osobno iskusila uznemiravanje ili ne, v.d. glavne izvršne direktorice organizacije Our Watch, Cara Gleeson, izjavila je za Women’s Agenda da podaci pokazuju kako seksualno uznemiravanje igra važnu ulogu pri odabiru radnog mjesta.
“Često čujemo od lidera da je teško zadržati konkurentnu prednost na tržištu rada. Ovi podaci pokazuju da način na koji promovirate, razgovarate i primjenjujete mjere za osiguranje sigurnog radnog okruženja i ozbiljnog tretiranja seksualnog uznemiravanja šalje snažnu poruku sadašnjim i potencijalnim zaposlenicima“, rekla je Gleeson.
Podaci iz istraživanja također pokazuju da je spolna jednakost važan faktor za privlačenje ženskih zaposlenica. Naime, 75 posto žena i 44 posto muškaraca složilo se da bi im prilikom traženja novog posla pristup poslodavca spolnoj jednakosti bio važan kriterij.
Pročitajte više: Seksualno uznemiravanje na poslu – Prijetnje otkazom i ostali sistemi ušutkavanja
Što poslodavci mogu učiniti?
Kako same organizacije mogu pomoći pri sprječavanju seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu provjerili smo prošle godine s Enisom Selmanović-Salkić, diplomiranom pravnicom i Assoc CIPD s više od 14 godina praktičnog iskustva u oblasti HR-a i Andrejom Bakulom, profesoricom psihologije i vlasnicom AB.PRO konzultantske firme.
„Organizacije primarno trebaju postaviti okvir ponašanja: koja su to poželjna i nužna, a koja nepoželjna i neprihvatljiva. I to je neki higijenski minimum da bi se uopće moglo djelovati dalje“, upozorava Selmanović Salkić.
Istraživanje Dunje Bonacci Skenderović pokazuje trendove. U 61 posto slučajeva zlostavljači su nadređene osobe. O spolnom uznemiravanju na radnome mjestu većina žrtava šuti. Čak 83 posto ispitanih to nikome u tvrtki nisu prijavili zbog nepovjerenja u poslodavca da će išta napraviti nakon prijave. Ipak, treba imati na umu da je spolno uznemiravanje poslodavca prema zaposleniku kazneno djelo.
Pročitajte više: Seksualno uznemiravanje na poslu: ‘Ne smijete doći u situaciju da se banalizira ili ne reagira’
Nema ‘gledanja kroz prste’
Enisa Selmanović – Salkić upozorava da organizacije trebaju postaviti okvir ponašanja, ali nije dovoljno ponašanja identificirati i postaviti ih na zidove. Potrebno je educirati i pobrinuti se da svi razumiju i ponašaju se u skladu sa tim.
„Treba precizirati na koja ponašanja je nulta tolerancija. To su svi oblici uznemiravanja i nanošenja direktne štete kolegama ili kompaniji“, upozorava.
Dodaje da je nužno da se primarno lideri u organizaciji ponašaju u skladu s onime što organizacija propagira, a onda kada nastupe neka nepoželjna ponašanja – reagiraju.
„Nema gledanja kroz prste, posebno kod ponašanja za koja je nulta tolerancija“, naglašava.
Iznimno je bitno, smatra ova HR stručnjakinja, stvarati radno okruženje koje promiče poštovanje, jednakost i transparentnu komunikaciju.
„Ohrabrujte zaposlenike da se međusobno poštuju i podržavaju te da prijavljuju svaki oblik uznemiravanja. Omogućite zaposlenicima siguran i povjerljiv način prijave slučajeva seksualnog uznemiravanja. Osigurajte da postupci prijave budu jasni, dostupni i efikasni. Nužno je da se brzo i učinkovito reagira na svaku prijavu uznemiravanja te da se poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se istražilo, utvrdilo i odlučilo. U konačnici, potičite otvorenu komunikaciju i dijalog o ovim temama, pitajte zaposlenike za njihove prijedloge, može li nešto biti bolje, uključite ih“, zaključuje Enisa.
Pročitajte više: Novi slučaj seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu
Poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika
Andreja Bakula dodaje da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika. Također, poslodavac koji zapošljava najmanje 20 zaposlenika dužan je donijeti i objaviti Pravilnik o radu kojim se uređuju i postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika te mjere zaštite od diskriminacije i nasilja.
„Baš ništa na ovome svijetu ne sprječava i poslodavce s manje od 20 zaposlenih da postupe na isti ili sličan način. I oni mogu raspisati internu proceduru ili protokol o postupanju, kako god to nazvali“, savjetuje Bakula.
Ona smatra da je mudro raspisati interni kodeks ponašanja koja su prihvatljiva, a koja nisu i raspisane konzekvence kada se prelaze granice u ponašanjima i u području seksualnog uznemiravanje i gore od toga, ali i za druga ključna područja ponašanja u tvrtki.
Foto: Canva