Prevladajte sindrom uljeza

Jeste li ikad osjetili da ne zaslužujete pohvale za neki rad ili uopće rad na nekoj poziciji jer ste zapravo nedorasli, a vaš dolazak do toga jednostavno je rezultat sreće? Istraživanja pokazuju da oko 70% ljudi s vremena na vrijeme osjeti ovakvo što, no postoje i oni koje ovakvi strahovi prate svakodnevno. U psihologiji poznat kao „sindrom uljeza“ ili „imposter sindrome“, ovaj je fenomen zastupljeniji među uspješnim ženama, iako ni muškarci nisu pošteđeni.

Termin se prvi put pojavljuje 1978. godine u kliničkim istraživanjima psihologinja Pauline Rose Clance i Suzanne Imes, koje su otkrile da značajan broj vrlo uspješnih žena vjeruje kako su „zavarale“ svoju okolinu i sasvim slučajno došle do postignuća koja im se pripisuju. Zanimljivo je što je riječ o ženama s iznimnim akademskim i karijernim postignućima koje, umjesto da vjeruju u same dokaze vlastitog uspjeha, drže kako uopće nisu inteligentne niti sposobne. Drugim riječima, cijeli svijet je uvjeren u njihovu sposobnost osim njih samih.

Uzroci i manifestacije sindroma uljeza

Iako sindrom uljeza nije potvrđen kao mentalni poremećaj, itekako je zanimljiv kao povod mnogih psiholoških istraživanja. Prije svega važno je razlikovati povremeni manjak samopouzdanja i dvojbe koje imamo u vezi vlastitih sposobnosti (što zasigurno svi imamo s vremena na vrijeme), od ovog sindroma. Kod sindroma uljeza riječ je o duboko drugačijoj percepciji stvarnosti, a glavna stvar u kojoj se razlikuje od povremenih negativnih misli jest u tome što ljudi s manjkom samopouzdanja ne mogu doživjeti uspjeh koji bi trebali jer ih nesigurnosti koče, dok ljudi koji pate od ovog sindroma već proživljavaju ono što bi većina nazvala uspjehom, ali ne vjeruju da su ga zaslužili.

Neki psiholozi tvrde da, kao i kod većine poremećaja, uzrok problema nastaje u djetinjstvu. Primjerice, kada bismo bili pohvaljeni za nešto za što znamo da nismo učinili, ali nismo reagirali, ili kada bismo dobivali pokudu od roditelja da ne zaslužujemo nešto jer nismo napravili ono što se od nas tražilo. Osjećaj „varanja“ tako se razvija od najranije dobi i duboko ukorjenjuje kasnije kroz život. Još jedan problem je pretjerano isticanje kvaliteta drugog djeteta, zbog čega se dijete čije sposobnosti se ne ističu počinje osjećati nedostatnim.

Istraživanja su pokazala da se ovaj sindrom ne pojavljuje ni kod jedne određene skupine ljudi, već se javlja i kod zaposlenih ljudi, i kod studenata, i kod muškaraca i kod žena, s time da je znatno prisutniji kod žena i to onih s odličnim akademskim i karijernim postignućima. Zajednički simptomi su tjeskoba, manjak samopouzdanja, depresija te frustracija zbog nemogućnosti ispunjenja samonametnutih standarda i ciljeva.

 

I sama Sheryl Sandberg iz Facebooka te glumci Kate Winslet i Don Cheadle priznali su da boluju od ovog sindroma, što znači da niti neke od, kako bismo ih mogli gledati, karijerno najrealiziranijih osoba svijeta nisu imune na iskrivljenu percepciju vlastitih vrijednosti.

 

Kako da vaš sindrom uljeza postane prošlost?

Kod sindroma uljeza problem je u prihvaćanju samoga sebe. Ostatak svijeta vas već vidi kao vrlo uspješnu osobu što znači da je problem „na van“ nepostojeći. Problem je u vama i upravo se tu i mora riješiti. Inicijalna istraživanja psihologinja Clames i Imes te kasnija istraživanja temeljena na njihovim otkrićima, pokazala su da sljedeći terapijski koraci polučuju najbolje rezultate:

  1. Priznajte problem i otvoreno razgovarajte o njemu – istraživanja su pokazala da žene ne vole pričati o osjećajima ovog tipa jer smatraju da će naići na kritiku i isključivanje ok okoline, no iskustvo je pokazalo da više žena nego što mislim osjeća iste dvojbe, tako da će dijeljenje svojih osjećaja s njima rezultirati povezivanjem, razumijevanjem i zajedničkim dolaskom do rješenja.
  2. Zapišite svoja postignuća – vrlo često problem postaje stvaran tek kad ga izgovorimo naglas ili podijelimo s nekim. Ponekad izgovoren naglas on djeluje manji nego u našim mislima, a i rješenje se onda čini bližim i jednostavnijim. I kod sindroma uljeza preporuča se slična stvar. S obzirom da osobe koje se osjećaju kao „varalice“ ne priznaju svoja postignuća i smatraju da nisu dorasle zadacima koji se pred njih stavljaju, bilo bi dobro da na papir napišu sve konkretne stvari koje su ih dovele do trenutne poslovne situacije. Primjerice, „upisala sam fakultet i završila ga položivši sve zadane ispite“, „javila sam se na natječaj i dobila posao na temelju testiranja i intervjua“, „dobila sam povišicu zato jer sam doktorirala ove godine“… Jednom kada su konkretna postignuća napisana, ona postaju realan dokaz da su pozitivne posljedice, tj. dobra plaća, visoka pozicija i sl., rezultat tih postignuća jer tako funkcionira svijet u kojemu živimo.
  3. Negativne misli zamijenite pozitivnima – jedna od karakteristika ljudi koji pate od sindroma uljeza jest negativnost, bila ona vezana uz mogući ishod stvari ili jednostavno samoga sebe. Važno je negativne misli poput „nisam dovoljno dobra za tu poziciju“ ili „neću sklopiti taj posao jer nisam dorasla tome“, zamijeniti mislima „očito jesam dovoljno dobra, inače ne bih bila tu“ odnosno „sklopit ću danas taj posao jer to znam raditi, to mi je u struci i opisu posla“. Što se češće ovakav pristup vježba, to pozitivne misli dugoročno zamijenjuju negativne, a mijenja se i cjelokupan pristup životu. Poanta je negativno mišljenje u potpunosti učiniti praznovjerjem, a ne stvarnošću.
  4. Prihvatite nesavršenost – mislite li da ne zaslužujete biti na poziciji na kojoj jeste jer ne znate toliko koliko biste trebali ili ne poznajete toliko ljudi koliko biste trebali, prije svega shvatite da nitko ne zna sve i ne može sve. Ne postoji propisano pravilo koliko informacija direktor IT kompanije mora imati u glavi ili koliko točno novinara svijeta PR manager mora poznavati. Prije svega priznajte si ono što znate, priznajte da svijet u kojem živimo jednostavno ne bi dozvolio da osoba koja ne zna ništa bude na toj poziciji, što znači da očito znate dosta. Zapišite svaku pohvalu koju dobijete od nekoga i čitajte ih s vremena na vrijeme, one sigurno ne dolaze bez pokrića.
  5. Prestanite se uspoređivati s drugima – iako uspoređivanje ponekad zna biti motivacijski čimbenik, u ovom slučaju radi protiv vas. Mi ionako ne možemo svaku osobu promatrati kao potpunu cjelinu već uveličavamo pojedine osobine ljudi i na temelju njih generaliziramo. Primjerice, „Zašto ne mogu držati govore tako tečno i pametno kao ona?“. „Ona“ je možda odlična u držanju govora, ali taj isti govor joj je možda napisao netko drugi, a informacije koje je iznijela u govoru možda uopće nije znala do 5 minuta prije govora. Poanta je da ne znamo cijelu sliku, stoga se ne treba uspoređivati s drugima već raditi na sebi i unapređivanju onih vještina koje nam trebaju i koje želimo da nas prate kroz život.

Foto: 123rf

PROČITAJTE JOŠ:

2 KOMENTARI

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

Izmjena zakona o doprinosima

Zašto je izmjena Zakona o doprinosima nužna za poduzetništvo?

Novi Zakon o doprinosima stupio je na snagu 1.1.2019. godine i donio brojne promjene. Njime se obvezuje da članovi uprave, izvršni...