„Ugovor o povjerljivosti ima dvostruku ulogu. S jedne strane, on je pravni alat koji davatelju informacija daje određenu sigurnost da informacije neće biti korištene na način koji bi mu naštetio. S druge strane, on je i signal povjerenja te ozbiljnosti. Potpisom takvog ugovora obje strane pokazuju spremnost da pregovaraju u dobroj vjeri i uz poštovanje profesionalnih standarda“, objašnjava odvjetnik Ivan Zornada ističući kako su zato ugovori o povjerljivosti predvorje ozbiljnih pregovora.
Za Women in Adria objasnio je što takav ugovor mora sadržavati te na koje odredbe obratiti pozornost. Potpisnici ugovora, naime, štite osjetljive informacije koje bi mogle narušiti ugled ili tržišnu poziciju tvrtke, ili pak planove o budućem poslovanju i financijske projekcije poslovanja.
Koja je svrha povjerljivih informacija?
Naš sugovornik kaže kako se pojam povjerljivih informacija odnosi na sve podatke tj. dokumente, zapise, poslovne planove, ugovore, financijske izvještaje, tehničke specifikacije, know-how i druge koji nisu javno dostupni i poznati u trenutku potpisivanja ugovora.
„Također, potrebno je jasno utvrditi svrhu zbog koje se povjerljive informacije otkrivaju. Time se osigurava da primatelj informacije koristi isključivo u okviru dogovorene transakcije ili projekta. To može biti procjena mogućnosti ulaganja, provedba dubinskog snimanja, pregovori o poslovnoj suradnji i slično. Precizno definirana svrha smanjuje rizik od zlouporabe povjerljivih informacija izvan konteksta u kojem su dane i omogućuje davatelju veću kontrolu nad njihovim korištenjem“, preporučuje odvjetnik Zornada.
Pročitajte više: Odvjetnica objasnila: Evo kako izgleda bračni ugovor i što u njemu mora pisati
Obveze potpisnika
Uz opći dio ugovora koji nalaže čuvanje povjerljivosti, potpisnici ugovora pristaju i na druge obveze kad je riječ o raspolaganju primljenim informacijama.
„Dio njih odnosi se na ograničenja uporabe u smislu zabrane korištenja u konkurentske svrhe, onemogućavanje primatelja da stupi u neposredan kontakt s partnerima ili klijentima, zabrane vrbovanja, analize informacija radi otkrivanja poslovnih tajni ili kombiniranja podataka s vlastitim podacima kao i zabrane dijeljenja podataka s trećim osobama“ kaže odvjetnik.
Objašnjava nadalje kako se među obveze svrstava i ograničenje dijeljenja kojim se regulira kome primatelj smije otkriti povjerljive informacije.
„Po završetku pregovora (osobito u slučaju da do transakcije ne dođe) primatelj je dužan, na zahtjev davatelja, vratiti ili uništiti sve povjerljive informacije. To uključuje ne samo originalne dokumente, već i sve njihove preslike, elektroničke zapise i druge materijale“, objasnio je naš sugovornik.
Ostale stavke ugovora
Ugovor jasno mora propisati i obvezu nadoknade štete u slučaju kršenja ugovora. Stoga pri sastavljanju dokumenta posebnu pozornost valja usmjeriti na preciziranje vrste štete i troškova obeštećenja. Također, dio ugovora treba sadržavati i mjere zaštite osobnih podataka, svrhu njihove obrade te obvezu usklađenosti s GDPR-om i nacionalnim zakonodavstvom.
Posebno valja definirati da povjerljive informacije ostaju isključivo vlasništvo davatelja.
„Primatelj nema pravo vlasništva, licence ili korištenja tih informacija izvan ugovorom definirane svrhe. Ovo je osobito važno kada se prenose informacije iz područja intelektualnog vlasništva, a dodatno i zbog toga što mnoga mala društva na tržištu propuštaju adekvatno zaštititi svoje intelektualno vlasništvo“, upozorio je stručnjak.
Ugovor mora sadržavati trajanje ugovornog odnosa, ali o obvezu čuvanja povjerljivosti
Boilerplate klauzule
„Boilerplate klauzule su standardne, tipske ugovorne odredbe koje se ponavljaju iz ugovora u ugovor, neovisno o samom predmetu ugovora. Njihova svrha nije uređivanje specifičnog posla (npr. cijena ili predmet ugovora), nego reguliranje općih pitanja poput cjelovitosti ugovora, načina njegovih izmjena i dopuna, mjerodavnih tijela i nadležnosti te drugih elemenata. Iako se ove klauzule često doživljavaju kao ‘tehnički dodatak’ i u praksi se ponekad izostavljaju iz kraćih ugovora poput ugovora o povjerljivosti, preporučljivo ih je uključiti i u takve dokumente“, savjetuje odvjetnik dodajući da u slučaju spora te stavke mogu imati vrlo važnu ulogu.
„Iako se ugovor o povjerljivosti često percipira kao ‘jednostavan’ i kratak dokument, praksa pokazuje da njegova kvaliteta može imati značajan utjecaj na tijek i sigurnost transakcije. Dobro strukturiran ugovor o povjerljivosti ne samo da štiti povjerljive informacije, već olakšava pregovore i otvara prostor za izgradnju povjerenja“, kaže Zornada i upozorava da postojanje takvog ugovora neće spriječiti svako curenje informacija, ali on ima snažan preventivni i odvraćajući učinak.
Zato je važno pristupiti mu s jednakom dozom ozbiljnosti kao kod sklapanja bilo koje druge vrste ugovora, a posebno je važno izradu prepustiti stručnjaku koji neće zanemariti važne aspekte.
Foto: Privatna arhiva, Freepik, Canva
