Kada smo u prošlom stoljeću zamišljali robote i umjetnu inteligenciju, imali smo viziju svijeta u kojem roboti rade teške i dosadne poslove, dok se ljudi posvećuju onome što nas čini ljudima – umjetnosti i kreativnosti. No, čini se da kreativnost i nije toliko posebna niti zahtjevna, da je puno teže oprati suđe ili promijeniti pelene, dok je slikati slike ili skladati glazbu postalo trivijalna zadaća za umjetne inteligencije.
Kritičari AI umjetnosti glasno viču kako ona “nema dušu” ili kako jednostavno “krade ljudsku kreativnost”, imitirajući uspješne autentične ljudske umjetnike. Možda je to i istina, no činjenica je da AI “glazbenici” dosežu sve veću popularnost, i da velika većina slušatelja ne primjećuje razliku između ljudske originalnosti i računalno generiranih skladbi i vokala. Ne osjeća se manjak emocija, praznina autora.
“Rođen sam ovakav”
Jedna od najvećih senzacija posljednjih mjeseci je country glazbenik “Breaking Rust” – koji je u potpunosti proizvod generativnih modela umjetne inteligencije. Vokali, instrumenti, kompozicija, stihovi… čak i fotografija “pjevača” su u potpunosti računalno generirani.
“Rođen sam ovakav”, pjeva, iako nikad nije bio rođen. “Prošao sam kroz pakao i još sam živ”, kaže, iako, naravno, nije proživio ništa i uopće nije živ. Dva milijuna pregleda na YouTubeu. Prvo mjesto na Billboardovoj ljestvici digitalne prodaje country pjesama. Iako svoju zemlju nema, i nikad je nije ni vidio.
Pročitajte više: Lana Žaja: Umjetna inteligencija je nova dimenzija kreativnosti, pomažemo tvrtkama da je koriste
Milijuni pregleda
Soul i R&B zvijezda “Xania Monet” još je jedna “glazbenica” koja nije rođena kao zvijezda – čisto zato jer nije rođena. Radi se o projektu iza kojeg stoji Telisha Jones, koja tvrdi da sama piše stihove za “Xaniju”, no toliko su “originalni” da ne bi bilo nikakvo iznenađenje da joj i u tom dijelu umjetničkog stvaralaštva lagano pomaže neki od generativnih modela.
Treće mjesto na listi gospel pjesama, soul koji nema dušu. Njezine pjesme imaju milijune pregleda na YouTubeu, a Xania je dobila i ugovor vrijedan 3 milijuna dolara s Hallwood Media kućom, koja je pobijedila u nadmetanju za ovu popularnu “umjetnicu”.
Billboard navodi kako je u proteklih nekoliko mjeseci barem šestero AI “glazbenika” – ili glazbenika koji svoje kreacije barem djelomično pripisuju AI modelima, poput Jones, debitiralo na raznovrsnim top-listama. Brojka bi zapravo mogla biti i znatno veća, jer ne postoji nikakva obaveza objaviti da se radi o AI-generiranom sadržaju, a slušatelji – očito je – većinom ne prepoznaju razliku.
Nekršteni kršćanin
Još jedan je primjer “ChildPets Galore”, čija je pjesma “The Only Thing I Can Take to Heaven” debitirala na ljestvici digitalne prodaje kršćanskih pjesama. Riječi pjesme, iza kojih navodno stoji Cindy Hugo, jezivo su obraćanje mladoj djevojci – “to nije kontrola, to je ljubav”, govori joj, dok pokušava kontrolirati njezin život, a najbitnije mu je da pred Bogom može reći da joj je pokazao “pravi put”. Doslovno muzika za uši za određene skupine kršćana, kojima evidentno ne smeta da pjevač ne samo da nije kršten, već je i bezbožni simulakrum čovjeka.
Na ljestvici digitalne prodaje rock glazbe debitirala je “Ennly Blue”, iza koje stoji Thong Viet, koja Ennly opisuje kao “miješanje akustične glazbe, produkcije, snimanja i AI-producirane kreativnosti”. Pjesme s njezinog kataloga preslušane su više od 5,3 milijuna puta, a najveći hit je “Through My Soul”.
Počinjemo uočavati neobičan obrazac – većina AI umjetnika pjeva o svojoj duši, koju nemaju. I o hodanju, iz nekog razloga, iako nemaju ni noge. O odnosu s drugim ljudima, koje nikad nisu upoznali. I o Bogu, kojem se nikad nisu molili.
Prosjek prosjeka
Njihova su glazba i vokali produkt generativnih neuralnih mreža, statističkih modela koji u pravilu izbacuju “prosjek” – zapravo jedan presjek onoga što je povijesno bilo uspješno u danim žanrovima. Njihova je kreativnost destilirana i prerađena iskonska ljudska kreativnost, prepakirana u novom obliku, bez odavanja počasti ili financijske naknade stvarnim iskrama ljudskog stvaralaštva, nastalim iz patnje, životnog iskustva, urođenog talenta i godinama rada i truda.
Možda ćemo, kao društvo i kao konzumenti, s vremenom naučiti prepoznati ovakav “zanatski prosjek” kao manje vrijedan od istinski originalnog sadržaja, a možda će se buduće generacije generativne AI trenirati i upravo na ovakvom prosjeku, pa će prosjek prosjeka biti još – prosječniji?
A možda će postajati još i bolji, možda će neuralne mreže naučiti prepoznati točno onu glazbenu i liričku srž koja najviše i najlaške pogađa mase u dušu, te za stvarne glazbenike više neće biti mjesta u glazbenoj industriji – ionako su zahtjevni, traže novac i donose ljudske probleme sa sobom. Možda će stvarno AI skladati glazbu, slikati slike, pisati romane, snimati filmove, a na nama ljudima će ostati da peremo suđe i mijenjamo pelene.
Foto ilustracija: Nano Banana Pro
